- 02 Sep 2014, 17:27
#2653963
jednom.To je bilo u osmom osnovne,par meseci pred maturu i keva mi je pravila pririsak oko toga što se ne oblačim i ne ponašam dovoljno ženstveno i što neću ni da čujem za haljinu koju mi je kupila za maturu.Čale mi je pa bio...Hmmm...Da kažemo nezgodan pa je histerisao na sve redom za to što je ostao bez posla te iste godine. U školi sam oduvek važio za odpadnika.Bio sam poprilično čutljiv i čudan jer nisam imao društvo.Uglavnom su me svi zajebavali zbog toga što se ne oblačim i ponašam kao ostale devojčice,a molo i zato što nisam mogao lepo da čitam i pisao sam kao šifrant pa su vrteli prču kako ja ne znam sva slova(kroz osnovnu sam se tako provlačio a da niko nije provalio da je to disleksija,samo su nastavnici tvrdili da sam lenj i aljkav i da neću da se potrudim pošto sam usmeno lepo znao da odgovaram,čak malo bolje od nekih nabeđenih odlikaša a na pismenim zadacima mi nisu priznavali odgovore zato što nisu mogli ni da pročitaju moj rukopis).Uspeli su tako svi zajedno da me ubiju u pojam da sam se osećao kao totalni promašaj...Još su me neke licemerke iz odeljenja taj dan izprozivale(u svakom odeljenju ima par takvih),tako da se sve to skupilo tad i jednostavno sam osetio da ne mogu više...
Sad,kao odrasla,zrela osoba kad razmišljam o tome znam da je to bila najveća glupost koja mi je ikad pala napamet...