Kako i da li je sa 18 pravo vrijeme?

Re: Kako i da li je sa 18 pravo vrijeme?#2781451

By Kragi - 25 Jan 2017, 22:53

- 25 Jan 2017, 22:53 #2781451

[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2781422#p2781422]Monster998 napisao:[/url]
Moj problem je sto i kad mi kazu kako ti se muski svidjaju jeste sto ne mogu da pricam, sramota me da kazem da to volim, ne mogu...

Onda imas problem i to bas veliki. U tvojim godinama bi bilo skroz ok da kazes da ne smes da zastupas takav stav, da se bojis jer si zavistan od njih ili bilo sta sto vuce na tu stranu. Sramota i stid kao emocija proizilazi iz manjka samopostovanja i samim tim sam sebe degradiras jer je tvoj osecaj "sramote" proistekao iz stava da radis nesto "pogresno". Na taj nacin si zapravo mnogo blizi njihovom stavu o homosexualnosti, nego sto ja tu vidim neku zelju da ti bitno promenis situaciju.

Re: Kako i da li je sa 18 pravo vrijeme?#2781541

By Vel boy - 26 Jan 2017, 21:45

- 26 Jan 2017, 21:45 #2781541

[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2781422#p2781422]Monster998 napisao:[/url]
Mada veliki je problem sto oni su ti koji istrazuju o LGBT zajednici i sve najgore nadju. Davaju mi neke tekstove da citam o lijecenju homoseksualnosti, kazu da je to sve do volje. Kada udjem u istoriju na Google vidim "kako se izlijeciti od hom. , bolesti homoseksualaca, itd itd" i onda se oni naoruzaju tim informacijama koje tamo citaju od nekih organizacija i gluposti.

oni istražuju, misliš, roditelji. pa, reci im eksplicitno da ne želiš da istražuju o liječenju homoseksualnosti već o prihvatanju i kako biti srećan s homoseksualnošću. btw., znaš li ti engleski? znaju li ti roditelji engleski? samo pitam.

[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2781422#p2781422]Monster998 napisao:[/url]
Moj problem je sto i kad mi kazu kako ti se muski svidjaju jeste sto ne mogu da pricam, sramota me da kazem da to volim, ne mogu...

ovo ti jeste tvoj problem kojeg bi, između ostalog, trebao riješavati s gej afirmativnim psiholozima.
uostalom, gejevima se obično ne sviđaju svi muškarci bukvalno govoreći već određeni. bar kod mene je tako.
dati su dobri savjeti od prethodnih korisnika.

Re: Re:#2781610

By ZlatnaPtica - 27 Jan 2017, 06:39

- 27 Jan 2017, 06:39 #2781610

[url=https://gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2781426#p2781426]Monster998 napisao:[/url]Hvala i tebi na savjetima, i da se ne ponavljam napisao sam u prethodnom postu Srkletu. Gledao sam film sa njima "Prayer for Bobby" plakali smo dok smo gledali neke scene.
A moram da ti kazem da i da se odvojim od njih, kao sto si rekao u stavki 2. ja opet ne bih bio srecan. Napisao sam u jednom postu da sam bas vezan za roditelje. Tako da ne bih mogao tek tako da odem.

Prayers for Bobby je divan film. Kako su reagovali nakon filma? Ja sam ga svojevremeno planirao gledati sa mojim ocem npr, ali nikad se nije ukazala prilika, a sada je srećom to već i nepotrebno (trebalo mu je 3-4 godine da dođe sebi i prihvati to kao nepromenljivu činjenicu, no npr. još uvek se odnosi prema tome kao prema tragediji, da ne kažem - bolesti... rekoh, autovanje i prihvatanje ume da bude i višegodišnja golgota).

Što se tiče stavke br. 2 - veruj mi, moći ćeš. Evo, opet ću ti dati lični primer: ja sam bio vrlo, vrlo vezan za majku, a onda je ona iznenada umrla pre 2 godine. Koliko god da sam i pre toga mislio kao ti, a pogotovo u periodu žaljenja, nakon njene smrti - jasno mi je kao dan da itekako mogu biti (i bivam) srećan bez nje. Prirodno je da roditelji umru pre deteta, to te čeka kad tad.

Inače, ispada kao da te mi sad nagovaramo da napustiš roditelje - ne! Prihvatanje, ljubav i podrška od strane roditelja je neizmerno bitna, i za to se vredi boriti. Ali ako (daleko bilo) stvarno dođe do toga da te nikada ne prihvate i (daleko bilo) ucenjuju, mrače, tište, psihički zlostavljaju, nabacuju krivicu itd... Život bez njih i sreća bez njih mogući su. Ako dođe do toga da biraš između njihove sreće i svoje sreće - izaberi svoju.

Konkretno sad: pošto već istražuju i, je li, informatički su pismeni - navedi ih da guglaju malo o prihvatanju (a ne lečenju) homoseksualnosti, što reče Vel.

Srećno.

I dolazi malo češće na forum!

Re: Kako i da li je sa 18 pravo vrijeme?#2784062

By Monster998 - 19 Feb 2017, 23:15

- 19 Feb 2017, 23:15 #2784062

[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2781541#p2781541]Vel boy napisao:[/url]
[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2781422#p2781422]Monster998 napisao:[/url]
Mada veliki je problem sto oni su ti koji istrazuju o LGBT zajednici i sve najgore nadju. Davaju mi neke tekstove da citam o lijecenju homoseksualnosti, kazu da je to sve do volje. Kada udjem u istoriju na Google vidim "kako se izlijeciti od hom. , bolesti homoseksualaca, itd itd" i onda se oni naoruzaju tim informacijama koje tamo citaju od nekih organizacija i gluposti.
oni istražuju, misliš, roditelji. pa, reci im eksplicitno da ne želiš da istražuju o liječenju homoseksualnosti već o prihvatanju i kako biti srećan s homoseksualnošću. btw., znaš li ti engleski? znaju li ti roditelji engleski? samo pitam.
[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2781422#p2781422]Monster998 napisao:[/url]
Moj problem je sto i kad mi kazu kako ti se muski svidjaju jeste sto ne mogu da pricam, sramota me da kazem da to volim, ne mogu...
ovo ti jeste tvoj problem kojeg bi, između ostalog, trebao riješavati s gej afirmativnim psiholozima.
uostalom, gejevima se obično ne sviđaju svi muškarci bukvalno govoreći već određeni. bar kod mene je tako.
dati su dobri savjeti od prethodnih korisnika.

Roditalji ne znaju engleski. Ja znam osrednje, srednjoskolac sam pa ucim xD
Pa ni meni se ne svidjaju svi muskarci koji su gay, cak odredjeni tipovi su mi i odbojni.

Re: Re:#2784063

By Monster998 - 19 Feb 2017, 23:29

- 19 Feb 2017, 23:29 #2784063

..

Re: Re:#2784064

By Monster998 - 19 Feb 2017, 23:45

- 19 Feb 2017, 23:45 #2784064

["ZlatnaPtica"]

Prayers for Bobby je divan film. Kako su reagovali nakon filma? Ja sam ga svojevremeno planirao gledati sa mojim ocem npr, ali nikad se nije ukazala prilika, a sada je srećom to već i nepotrebno (trebalo mu je 3-4 godine da dođe sebi i prihvati to kao nepromenljivu činjenicu, no npr. još uvek se odnosi prema tome kao prema tragediji, da ne kažem - bolesti... rekoh, autovanje i prihvatanje ume da bude i višegodišnja golgota).

Što se tiče stavke br. 2 - veruj mi, moći ćeš. Evo, opet ću ti dati lični primer: ja sam bio vrlo, vrlo vezan za majku, a onda je ona iznenada umrla pre 2 godine. Koliko god da sam i pre toga mislio kao ti, a pogotovo u periodu žaljenja, nakon njene smrti - jasno mi je kao dan da itekako mogu biti (i bivam) srećan bez nje. Prirodno je da roditelji umru pre deteta, to te čeka kad tad.

Inače, ispada kao da te mi sad nagovaramo da napustiš roditelje - ne! Prihvatanje, ljubav i podrška od strane roditelja je neizmerno bitna, i za to se vredi boriti. Ali ako (daleko bilo) stvarno dođe do toga da te nikada ne prihvate i (daleko bilo) ucenjuju, mrače, tište, psihički zlostavljaju, nabacuju krivicu itd... Život bez njih i sreća bez njih mogući su. Ako dođe do toga da biraš između njihove sreće i svoje sreće - izaberi svoju.

Konkretno sad: pošto već istražuju i, je li, informatički su pismeni - navedi ih da guglaju malo o prihvatanju (a ne lečenju) homoseksualnosti, što reče Vel.

Srećno. I dolazi malo češće na forum!

Pa reakcije na film osim suza bile su kod majke "Znaci ne moze se nista promjeniti, da ne pokusavamo?" , a kod oca "film jeste tuzan" pa onda smo samo cutili i svako u sebi razmisljao... na tome je i ostalo.

Ja ne znam jesam li napisao ali zelim da budu ponosni na mene, da uspijem ovakav kakav jesam i da shvate da ta moja seksualnost jeste samo jedan dio mene kao osobe. Oduvijek sam bio njihova "dobrica" kako kazu, nikada nikoga nisam povrijedio i oni to znaju, znaju da me ljudi vole i da sam uvijek tu kada treba pomoci. Zbog toga sam ja ponosan na njih jer su me odgojili da budem takav.
Bas kada sam bio osnovna skola neki djecaci su me dirali i udarali, kada mi je otac rekao da moram da se branim i vratim ako me diraju, ja sam samo rekao "zao mi je da ih udarim". Slican takav sam i danas, ostao dobra osoba i neko ko brine za ljude oko sebe.
Mozda sam sada napisao svasta sto nema veze sa temom, ali zelio sam reci da ne zasluzujem okrutan zivot, i da se nadam da svo dobro sto sam radio da ce mi se nekada vratiti.

Nadam se da cu dolaziti cesce na forum. Imam dosta obaveza vezanih za skolu, pa se ni ne sjetim foruma. Hvala jos jednom na savjetima