- 24 Avg 2014, 22:51
#2652079
Napisacu esej, tako da se zahvaljujem svima koji se odluce da procitaju.
Za 3 nedelje treba da se preselim u Beograd, a za 4 mi pocinju predavanja i prva godina da fakultetu. Stan prodanjen, cimerka najbolja drugarica sa kojim se druzim osam godina. Savrsen zajednicki zivot i studije mesecima unapred isplanirani. Da kazem da smo odrasli zajedno, isli zajedno u osnovnu, srednju , sedeli u klupi, isli na ekskurzije, more, njoj sam se prvo autovao i sve. Bila je puna podrske i potpuna fag hag. Inace je uvek vesela i ume da me nasmeje jer sam cesto nadrkan. Njen otac nije bio odusevljen da ona zivi sa mnom, ali ok. Necu sad u to da ulazim.
Anyway, danas me je zvala da mi kaze da je nasla novu cimerku i da ne moze da zivi sa mnom. Rekla mi je da je razgovarala dugo sa roditeljima i da misli da su u pravu. Rekla je da nam se ciljevi i zivoti razlikuju. Rekla je kako joj smeta to sto sam gej i da ja ne vidim da od mene zavisi i da to moze da se promeni, samo kada bih hteo. Navodno ne zeli da bude deo tog sveta i ne zeli da me gleda kako unistavam svoj zivot. Onda je rekla kako ona ide u Bg da bi ucila a ja iz sasvim drugih razloga. Takodje, navodno se plasi polno prenosivih bolesti (dafuq) Ostao sam zatecen. Za 8 godina smo se jednom posvadjali i to pre 3 godine i to je sve. Uvek je bila vesela i nezna osoba, a tokom ovog razgovora koji je cinilo da je trajao vecno sam slusao osobu koju za 8 godina nisam nijednom upoznao. KO JE OVO? I sto je najgore posle ovoga svega mi je rekla "Nadam se da to sto necemo ziveti zajedno nece uticati na nase prijateljstvo," Kakvo crno prijateljstvo nakon ovoga?
Inace sam osoba koja je dobro istrenirana i vrlo dobro kontrolisem emocije. Vecina stvari me ne pogadja, uglavnom sve sagledam objektivno, ne dramim, smiren sam i uvek sve efektivno resim. Medjutim u ovakvoj situaciji kad vam neko blizak zabije noz u ledja, ne znam kako da se osecam. Uzasno je.
Vec sam ove godine imao ogromnih problema sa outovanjem i roditeljima i svakodnevnim paklom kod kuce koji i dalje traje sa sve suzama, dramom, kuknjavom, pretnjama, lomnjavom, policijom itd. Ovo je previse pritiska za nekog ko ima 18 godina. Da ne pominjem ogromne probleme koje sam imao u prvom srednje (da ne ulazim sad u to, ioanko je predugacak post).
Osecam se putpuno samo. Roditeljima sam najvece razocarenje u zivotu (pre nekoliko dana su me nazvali neuspelim abortusom), "najbolja drugarica" me je bas izdala a ostalo su povrsni prijatelji koji me koriste da se zajebavamo i izlazimo. Stvarno ne znam vise nista. Drustvo, sta da radim? Znam da u zivotu moze mnogo gore i da pravi problemi tek dolaze, ali mi se cini da se samo nizaju udarci.
Jedino se tesim sto sam stvarno sazrelio i ojacao kao osoba zahvaljujuci mnogim losim stvarima koje su mi se desile, pa mislim da cu i iz ovoga izvuci nesto. Zaista sam ponosan na sebe i ako me neko ne zeli u svom zivotu, onda je to njihov gubitak, jer sam fabulous takav kakav sam![:)](./images/smilies/smile.gif)
Pozz svima i hvala ako ste procitali.
Za 3 nedelje treba da se preselim u Beograd, a za 4 mi pocinju predavanja i prva godina da fakultetu. Stan prodanjen, cimerka najbolja drugarica sa kojim se druzim osam godina. Savrsen zajednicki zivot i studije mesecima unapred isplanirani. Da kazem da smo odrasli zajedno, isli zajedno u osnovnu, srednju , sedeli u klupi, isli na ekskurzije, more, njoj sam se prvo autovao i sve. Bila je puna podrske i potpuna fag hag. Inace je uvek vesela i ume da me nasmeje jer sam cesto nadrkan. Njen otac nije bio odusevljen da ona zivi sa mnom, ali ok. Necu sad u to da ulazim.
Anyway, danas me je zvala da mi kaze da je nasla novu cimerku i da ne moze da zivi sa mnom. Rekla mi je da je razgovarala dugo sa roditeljima i da misli da su u pravu. Rekla je da nam se ciljevi i zivoti razlikuju. Rekla je kako joj smeta to sto sam gej i da ja ne vidim da od mene zavisi i da to moze da se promeni, samo kada bih hteo. Navodno ne zeli da bude deo tog sveta i ne zeli da me gleda kako unistavam svoj zivot. Onda je rekla kako ona ide u Bg da bi ucila a ja iz sasvim drugih razloga. Takodje, navodno se plasi polno prenosivih bolesti (dafuq) Ostao sam zatecen. Za 8 godina smo se jednom posvadjali i to pre 3 godine i to je sve. Uvek je bila vesela i nezna osoba, a tokom ovog razgovora koji je cinilo da je trajao vecno sam slusao osobu koju za 8 godina nisam nijednom upoznao. KO JE OVO? I sto je najgore posle ovoga svega mi je rekla "Nadam se da to sto necemo ziveti zajedno nece uticati na nase prijateljstvo," Kakvo crno prijateljstvo nakon ovoga?
Inace sam osoba koja je dobro istrenirana i vrlo dobro kontrolisem emocije. Vecina stvari me ne pogadja, uglavnom sve sagledam objektivno, ne dramim, smiren sam i uvek sve efektivno resim. Medjutim u ovakvoj situaciji kad vam neko blizak zabije noz u ledja, ne znam kako da se osecam. Uzasno je.
Vec sam ove godine imao ogromnih problema sa outovanjem i roditeljima i svakodnevnim paklom kod kuce koji i dalje traje sa sve suzama, dramom, kuknjavom, pretnjama, lomnjavom, policijom itd. Ovo je previse pritiska za nekog ko ima 18 godina. Da ne pominjem ogromne probleme koje sam imao u prvom srednje (da ne ulazim sad u to, ioanko je predugacak post).
Osecam se putpuno samo. Roditeljima sam najvece razocarenje u zivotu (pre nekoliko dana su me nazvali neuspelim abortusom), "najbolja drugarica" me je bas izdala a ostalo su povrsni prijatelji koji me koriste da se zajebavamo i izlazimo. Stvarno ne znam vise nista. Drustvo, sta da radim? Znam da u zivotu moze mnogo gore i da pravi problemi tek dolaze, ali mi se cini da se samo nizaju udarci.
Jedino se tesim sto sam stvarno sazrelio i ojacao kao osoba zahvaljujuci mnogim losim stvarima koje su mi se desile, pa mislim da cu i iz ovoga izvuci nesto. Zaista sam ponosan na sebe i ako me neko ne zeli u svom zivotu, onda je to njihov gubitak, jer sam fabulous takav kakav sam
![:)](./images/smilies/smile.gif)
Pozz svima i hvala ako ste procitali.