Oko podne sam se autovao sestri.
Iako sam očekivao pozlitivnu reakciju, i dalje sam u pozitivnom šoku i pod utiskom.
Ovako je bilo:
Posle dužeg uvoda kažem ja njoj da sam gej i da ako joj smeta da mi kaže odma’ i da hoću da znam na čemu sam.
Kad kaže ona:... Ti si idiot... Ti misliš da te ja ne bih podržala, pa šta god da je? Hm... Nisam znala da me uopšte ne poznaješ...
Ja: Pa, ne znam... Znaš kako...
Ona: Predpostavljala sam ja to čoveče... Samo nisam htela da vršim pritisak na tebe... Ja sam izbegavala da potežem to pitanje, da se ti ne bi osećao neprijatno. Ali sad ćeš lepo sve da mi ispričaš.

Verovatno ima mnogo toga da se kaže...
Ja: I? Jesi šokirana?
Ona: Ne! To je za mene nešto skroz nebitno. To tebe određuje jednako kao npr. ono što voliš da čitaš ili koju boju kose imaš... Drago mi je što si KOOOONAČNO to rekao... Ne zbog mene, NEGO ZBOG TEBE!!! Tebi je sad dosta lakše, čoveče.
Ja:
Ona: Pa, pored tolikih drugih stvari koje čovek može da poseduje, to je ništa. Ti si debil, pa znaš da ću te prihvatiti, svašta od tebe ...
Ja: Nego... Šta misliš, kako bi matorci reagovali? Da li i njima da kažem?
Ona: Ne još. Ima vremena... Ali treba da znaš, ti si NA PRVOM MESTU, ne matorci niti ne znam ni ja ko... Imaš moju punu podršku u svemu...
Na kraju se i našalila, pitala me: „Onaj lik sa kojim se vucaraš non-stop, i predstavljaš mi ga k’o ortaka, to ti je dečko, aaaaa?“
Reko: „Pa, znaš, kako... Jeste...

“
Ona: „Đuuubre jedno, a meni se baš dopao, sad tek vidim da je zauzet!!!

“
Ovo mi je bilo najvažnije autovanje. Do sada. Upravo je ovo ono što mi je bilo potrebno, sad imam veliki priliv pozitivne energije i ogroman priliv optimizma i super je što se jedna za mene vrlo važna stvar, ovako pozitivno završila.
I tako smo pričali od podne, pa sve do pre skoro sat vremena i bio je to divan razgovor...
