- 03 Dec 2011, 21:39
#2326081
Celu osnovnu skolu sam proveo strahujuci od nasilnika koji su me psihicki ili fizicki mrcvarili. Nekad su to radili svakodnevno a nekad sa pauzama od par nedelja. Jednom obelezen kao zrtveno jagnje, to sam i ostao narednih osam godina.
Pravi razlog mi nikad nije bio jasan. Bio sam povucen u sebe i imao samo jednog ili dva druga. Nisam se uklapao u sablon. Odrastao sam u veoma oskudnim uslovima noseci dobijace, a o ekskurzijama sam mogao samo da sanjam. Cesto su me zezali i izbegavali, a jednom sam i popio samar bez ikakvog razloga. Da li stidljivost hrani i mami nasilnike? Ako da, kako ovome stati na put?
Cesto automatski pretpostavljamo da su deca dobra i neiskvarena. Ja mislim da su neka deca takodje prirodno sklona zlu, bez obzira na godine. Sigurno da porodica i sredina igraju bitnu ulogu, ali mislim da postoji gen koji predispozira zlu licnost (Scott Peck, "Ljudi Lazu").
Dakle da se vratim na sustinu - Sta to je u psihi dece sadista i kako pomoci detetu koje je terorisano?
Ova je jedna od onih tema koja nema "pravi" odgovor, ali me fascinira vec neko vreme i voleo bih da cujem sto vise odgovora... Slobodno pisite svoja iskustva i misljenja.
Sledeci semestar imam pedijatriju i psihijatriju, a to ce mi biti idealna prilika da se jos blize upoznam sa ovim topikom. Jedva cekam
Pravi razlog mi nikad nije bio jasan. Bio sam povucen u sebe i imao samo jednog ili dva druga. Nisam se uklapao u sablon. Odrastao sam u veoma oskudnim uslovima noseci dobijace, a o ekskurzijama sam mogao samo da sanjam. Cesto su me zezali i izbegavali, a jednom sam i popio samar bez ikakvog razloga. Da li stidljivost hrani i mami nasilnike? Ako da, kako ovome stati na put?
Cesto automatski pretpostavljamo da su deca dobra i neiskvarena. Ja mislim da su neka deca takodje prirodno sklona zlu, bez obzira na godine. Sigurno da porodica i sredina igraju bitnu ulogu, ali mislim da postoji gen koji predispozira zlu licnost (Scott Peck, "Ljudi Lazu").
Dakle da se vratim na sustinu - Sta to je u psihi dece sadista i kako pomoci detetu koje je terorisano?
Ova je jedna od onih tema koja nema "pravi" odgovor, ali me fascinira vec neko vreme i voleo bih da cujem sto vise odgovora... Slobodno pisite svoja iskustva i misljenja.
Sledeci semestar imam pedijatriju i psihijatriju, a to ce mi biti idealna prilika da se jos blize upoznam sa ovim topikom. Jedva cekam