- 17 Mar 2011, 23:47
#2172540
U Almodovarovom filmu Sve o mojoj majci jedna od glavnih junakinja, Uma (glumica), izgovara rečenicu uvek sam zavisila od ljubaznosti slučajnih prolaznika. Otkud to u nama da nam je toliko potrebna ljubav? Da li je ta potreba stvar taštine ili ne? Ako je tako zašto neke ljude ne možemo da zavolimo? Da li kada volimo i uzvraćamo ljubav rakićevski u drugom volimo sebe sama ili dučićevski voljena osoba ne postoji nit je postojala rođena u našoj tišini i čami? Ako bi ljubav perrcipirali kao manifest ega kako to da ljudi često vole one koji ih ne vole?