sanjala sam kako letim u Ameriku, ali sam nekako izgubila kartu (kad sam već bila na avionu) i plašila sam se da neće mi dati kofere ako sam izgubila kartu

pa sam ih molila da idem u stomak aviona da vidim svoje kofere i da kod njih potražim da li sam stavila kartu u njima (nisam), onda kada sam stigla izašla sam iz aerodroma, a nisam prepoznala ništa, sve mi je bilo sran, sela sam u taksi, pa nakon nekoliko vreme sam ga pitala "koji je ovaj grad?" i rekao mi je da je Los Angeles, pa sam mislila da idem u Feniksu, ali mislila sam da valjda sam zbrkala nešto i ipak idem u Los Angeles, mada nisam znala zašto i sve vreme sam plakala jer mi je majka umrla, zbog toga sam išla u Ameriku, jer ona živi blizu Feniksa, ali nisam imala pojma šta da uradim, kako da sređujem sve u vezi sahrane kada ne znam da vozim kola i mislila sam ,,kako bih znala šta da uradim u ovakvoj situaciji. mama nije nikad umrla pre." i ponavljala sam rečenicu ,,majka mi e umrena" (na makedonskom) i plakala
elem, živa je, pričale smo se juče na telefonu. valjda ću imati dovoljno suze za nje kada za 10-30 godine umre, ne znam zašto ih lijem unapred.
