- 13 Avg 2006, 19:59
#552279
Najpre smo samo "filozofirali", a onda je počelo pravi ispiranje mozga, toliko perfidno, da nisam ni primetio kako sam se stopio sa njima, počinje svoju ispovest za "Blic nedelje" Zaječarac Dragan Koljević, bivši jehovin svedok
"U to vreme radio sam u izbegličkom kampu u Graljanu kod Zaječara, i jednog dana sam slučajno, od jednog izbeglice, dobio neke zanimljive časopise koji su govorili o smislu života
Zainteresovao sam se, i preko adrese koja je bila u tim listovima, naručio sam još literature. Nakon par dana ispred moje kuće zaustavio se automobil iz kojega su izašli muž i žena, lepo obučeni, ljubazni, nasmejani ... Ostavili su mi svoj broj telefona i otišli. Nisam im se javio, i nakon nekoliko dana došli su kod mene u kamp na posao gde smo nastavili naizgled spontan, zanimljiv i naivan razgovor. Imponovalo mi je da o tako "filozofskim temama" razgovaram s kulturnim ljudima i počeo sam da se družim intezivno s tim bračnim parom, da odlazim kod njih. Uveli su me u svoje "društvo" i nakon četiri meseca ja sam se krstio kao Jehovin svedok...
Druženje sa tim ljudima bilo je svakodnevno, znali su svaki moj korak, pokret, više puta dnevno smo se čuli telefonom. Počeo sam da menjam sve u svom životu, da budem u skladu sa "pravom istinom". Infiltriran sam u grupu u smislu da je sve van Svedoka demonsko. Tako, prestao sam da odlazim na sva slavlja i rođendane, jer je to demonsko. Izgubio sam skoro sve dotadašnje prijatelje, ali to mi je tada bilo potpuno nebitno. Nisam bio ni na rođendanu sestrici koja je 11 godina mlađa od mene ... Sa zidova svoje sobe poskidao sam postere, jer je to zabranjeno. Ne smeju se imati ni posteri pisaca, naučnika, pevača ...
Otišao sam na jedan od sastanaka, koji su inače bili po kućama članova, sa tamnim naočarima i umalo me nisu proglasili otpadnikom ... Bilo je zabranjeno gledanje televizije, slušanje bilo koje muzike, izbacio sam romane, jer, po njima, u svemu može da se nađe nešto demonsko. Potpisao sam dokument da u slučaju potrebe neću primati krv ... Bilo je poželjno što jače udaljavanje od porodice, jer ona može da nam zatruje misli ...
Svako od nas delio je propagandni materijal na ulici obavezno najmanje dva sata dnevno. Na sastanku bismo "isparčali" Zaječar i svako od nas bi dobio zadatak da u nekom delu grada vrbuje članstvo. Morali smo da uđemo u svako domaćinstvo po bilo koju cenu. Ukoliko nam ne bi otvorili vrata, dolazili bismo ponovo i na kraju u sanduče ostavljali propagandni materijal ...
Mene je bolest spasla. Jednog dana dobio sam napad koji je ličio na epileptični. Međutim, sve analize su pokazale da sam potpuno zdrav. Napadi su postali učestali. Bojao sam se da izađem iz kuće da se to ne bi dogodilo na ulici. Prestao sam da idem na sastanke ... Zvali su me da dođem, tvrdili su da me to napada đavo ne bi li iskušao moju veru ... Obratio sam se psihijatru, imao sam psihičkih poremećaja ... U "Lazi lazareviću" u Beogradu jedna lekarka mi je saopštila da se te godine javilo 700 pacijenata sa identičnim simptomima i da su svi bili pripadnici neke sekte ...
Odlučio sam da izađem iz jehovinih svedoka i odne sam im papir o istupanju ... Oni ne ispuštaju svoje članove tako lako, ali kako od mene nisu imli koristi zbog moje bolesti, javili su da sam konačno isključen ...
Sanjao sam kako prilazim nekakvoj ikoni, video crkvu iznutra, krstim se, što u životu nisam učinio i klečim pred tom ikonom koju sam video. Čim sam se probudio, upalio sam televizor i video Hram svetog Save u Beogradu. Pomislio sam da tu moram otići ... U crkvi je sve bilo kao u mom snu, ikona je bila na istom mestu, sve isto ... Poslednji napad sam imao dan posle krštenja, prestali su iznenada, kao što su se i pojavili ...
Sada pevam u crkvenom horu ...
"Blic nedelje", 13.08.2006.
****************************************
Propaganda verskog zaluđenika? Ili psihički poremećenog čoveka? Ili zaista ima istine u ovome?
"U to vreme radio sam u izbegličkom kampu u Graljanu kod Zaječara, i jednog dana sam slučajno, od jednog izbeglice, dobio neke zanimljive časopise koji su govorili o smislu života
Zainteresovao sam se, i preko adrese koja je bila u tim listovima, naručio sam još literature. Nakon par dana ispred moje kuće zaustavio se automobil iz kojega su izašli muž i žena, lepo obučeni, ljubazni, nasmejani ... Ostavili su mi svoj broj telefona i otišli. Nisam im se javio, i nakon nekoliko dana došli su kod mene u kamp na posao gde smo nastavili naizgled spontan, zanimljiv i naivan razgovor. Imponovalo mi je da o tako "filozofskim temama" razgovaram s kulturnim ljudima i počeo sam da se družim intezivno s tim bračnim parom, da odlazim kod njih. Uveli su me u svoje "društvo" i nakon četiri meseca ja sam se krstio kao Jehovin svedok...
Druženje sa tim ljudima bilo je svakodnevno, znali su svaki moj korak, pokret, više puta dnevno smo se čuli telefonom. Počeo sam da menjam sve u svom životu, da budem u skladu sa "pravom istinom". Infiltriran sam u grupu u smislu da je sve van Svedoka demonsko. Tako, prestao sam da odlazim na sva slavlja i rođendane, jer je to demonsko. Izgubio sam skoro sve dotadašnje prijatelje, ali to mi je tada bilo potpuno nebitno. Nisam bio ni na rođendanu sestrici koja je 11 godina mlađa od mene ... Sa zidova svoje sobe poskidao sam postere, jer je to zabranjeno. Ne smeju se imati ni posteri pisaca, naučnika, pevača ...
Otišao sam na jedan od sastanaka, koji su inače bili po kućama članova, sa tamnim naočarima i umalo me nisu proglasili otpadnikom ... Bilo je zabranjeno gledanje televizije, slušanje bilo koje muzike, izbacio sam romane, jer, po njima, u svemu može da se nađe nešto demonsko. Potpisao sam dokument da u slučaju potrebe neću primati krv ... Bilo je poželjno što jače udaljavanje od porodice, jer ona može da nam zatruje misli ...
Svako od nas delio je propagandni materijal na ulici obavezno najmanje dva sata dnevno. Na sastanku bismo "isparčali" Zaječar i svako od nas bi dobio zadatak da u nekom delu grada vrbuje članstvo. Morali smo da uđemo u svako domaćinstvo po bilo koju cenu. Ukoliko nam ne bi otvorili vrata, dolazili bismo ponovo i na kraju u sanduče ostavljali propagandni materijal ...
Mene je bolest spasla. Jednog dana dobio sam napad koji je ličio na epileptični. Međutim, sve analize su pokazale da sam potpuno zdrav. Napadi su postali učestali. Bojao sam se da izađem iz kuće da se to ne bi dogodilo na ulici. Prestao sam da idem na sastanke ... Zvali su me da dođem, tvrdili su da me to napada đavo ne bi li iskušao moju veru ... Obratio sam se psihijatru, imao sam psihičkih poremećaja ... U "Lazi lazareviću" u Beogradu jedna lekarka mi je saopštila da se te godine javilo 700 pacijenata sa identičnim simptomima i da su svi bili pripadnici neke sekte ...
Odlučio sam da izađem iz jehovinih svedoka i odne sam im papir o istupanju ... Oni ne ispuštaju svoje članove tako lako, ali kako od mene nisu imli koristi zbog moje bolesti, javili su da sam konačno isključen ...
Sanjao sam kako prilazim nekakvoj ikoni, video crkvu iznutra, krstim se, što u životu nisam učinio i klečim pred tom ikonom koju sam video. Čim sam se probudio, upalio sam televizor i video Hram svetog Save u Beogradu. Pomislio sam da tu moram otići ... U crkvi je sve bilo kao u mom snu, ikona je bila na istom mestu, sve isto ... Poslednji napad sam imao dan posle krštenja, prestali su iznenada, kao što su se i pojavili ...
Sada pevam u crkvenom horu ...
"Blic nedelje", 13.08.2006.
****************************************
