Originally posted by PauLi
Mislim pitanje je potpuno bezveze.
Naravno da bih voleo da budem aktivista i da putujem mnogo puta godišnje u Pariz, London, Bech ali mi je dzabe jer nijedna organizacija nece da me primi.
Za razliku od Iskoraka, koji je demokratska organizacija i prima svakog ko želi da bude clan, neke od naših imaju samo 5 clanova i nemaju nameru da prime šestog jer bi onda novac morali da dele na više delova.
Ukoliko bih sam osnovao neku aktivisticku organzaciju, mislim da bih bio covek iz senke dok bi idealni predsednik bio Simor i zbog svoje profesije i zbog razumnosti, staloženosti i harizme.
Na putovanja bi slao Ulixa jer savršeno zna engleski.
Zabranio bih da organizacija ima bilo kakve veze sa politikom jer prioritet treba da budu naša prava, a ne propagiranje ideologije.
Hvala, dragi PauLi, na lepim recima.
Ja sam dugo vremena verovao da su, u zemlji gde su sve vrednosti poremecene i gde je gotovo svaki segment drustva urusen, udruzenja gradjana iliti nevladine organizacije zaista faktor promene, faktor koji ce oblikovati civilno drustvo u kome ce postojati vladavina prava, postovanje ljudskih prava, visepartijski sistem, podela i kontrola vlasti, itd. Na zalost, shvatio sam da stvari ipak nisu takve, i da je nevladin sektor, u velikom broju slucajeva, kao i srbijansko drustvo - u najmanju ruku, moralno problematican. Vizije i misije organizacija su prazna slova na papiru, finansijska manipulacija i manipulacija ljudstvom sveprisutne. Cast izuzecima (a naravno da ih ima, i da su brojniji nego u ostalim sferama), ali i NVO sektor cesto funkcionise onako kako funkcionisu svi ostali delovi naseg drustva. Sto se tice lgbt aktivizma, kao neko ko je gej, ali i ko sve to posmatra sa strane, ja isti ne primecujem. Jedino pozitivno za lgbt populaciju sto se desilo u Srbiji u poslednjih deceniju i po, jeste ukidanje odredbe kojom se zakonski sankcionisao homoseksualni odnos, ali koliko znam to nije bio rezultat nikakvog aktivizma.
Ipak, ja i dalje verujem da gradjanske inicijative mogu da promene drustvo. Treba uzeti u obzir i drugu stranu medalje. Vlada ne pomaze ovaj sektor, poreske odredbe prema NVO sektoru su neprihvatljive, pravni okvir za funkcionisanje udruzenja gradjana kao i da ne postoji. Pri tom, ja imam postovanje prema ljudima koji su aktivisti, posebno prema onima koji su lgbt aktivisti. Potrebno je puno hrabrosti, pa u patrijarhalnoj sredini kakva je Srbija, biti otvoreno gej ili lezbejka. Pretpostavljam da to nije ni malo prijatno i lako.
Konacno, sto se tice ideologije, slazem se da lgbt udruzenja treba da budu nadideoloska, ali, pretpostavljam da se slazemo, da u borbi za ljudska prava, pa i prava osoba drugacije seksualne orijentacije, ne mogu da budu oni kojima je bliska ideologija Dahaua ili Banjickog logora ili pak ideologija Sibira.