[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2536923#p2536923]barni napisao:[/url]
Hrvatska je do 1990 bila drzava dva naroda istih prava zagarantovanih ustavom.
sto ce reci Srbi su izbaceni iz ustava, izbegnut je termin gradjanskog rata, prozvani su okupatorima i proterani iz zemlje.
Po definiciji etnicko ciscenje drzave planski smisljeno.
Čista laž. Srpska agresija na svoje susjede počela je mnogo prije nego je Tuđman uopće i došao na vlast, prije nego su uopće i raspisani izbori i, posljedično, prije nego je sabor izglasao da je Hrvatska 'država hrvatskog naroda i svih građana RH'.
Postoje dokumenti i događaji, crno na bijelo... A najzajebanija je pak stvar kronologija...
Tako npr. već 12. veljače 1988. „Odbor za obranu slobode misli i izražavanja“ traži „uspostavljanje stvarne ravnopravnosti naroda Jugoslavije“ odnosno „osnivanje samoupravnih oblasti za srpski narod, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini“. Članovi su Odbora, osnovanog u rujnu 1984.: akademik Matija Bećković, akademik Dimitrije Bogdanović, dr. Kosta Čavoški, Dobrica Ćosić, prof. dr. Andrija Gams, Zagorka Golubović, dr. Ivan Janković, prof. dr. Neca Jovanov, Vojislav Koštunica, akademik Mihajlo Marković, Borislav Mihajlović Mihiz, akademik Dragoslav Mihajlović, Nikola Milošević, akademik Gojko Nikoliš, Vesna Pešić, akademik Miša Popović, akademik Radovan Samardžić, akademik Mladen Srbinović, akademik Predrag Palavestra, akademik Dragoslav Srejović, Tanasije Mladenović i akademik Ljubomir Tadić (otac sadašnjeg predsjednika Republike Srbije i Crne Gore Borisa Tadića).
Gdje je tada bio Tuđman i kakav je ustav bio u SR Hrvatskoj?
Zar tada status srpskog naroda u SRH nije bio konstutivan?
Zašto 25. ožujka 1988. Vojni savet Oružanih snaga SFRJ prijeti Sloveniji? Možda je tada tamo na vlasti Tuđman i pretvara srbe u manjinu?
Zašto JNA od 31. svibnja do 4. lipnja masovno hapsi po Sloveniji i koga? Možda Tuđmana koji pretvara srpski narod u manjinu i u Sloveniji?
Zašto Slobodan Milošević 19. studenoga na Ušću u Beogradu prijeti velikom borbom? Pa još nema ni Tuđmana ni HDZ. Hrvatska tada još nema ni Račana, a Alija Izetbegović tek 25. studenoga izlazi iz zatvora. Tko tada po Hrvatskoj, BiH, i, ne zaboravimo, Sloveniji ugrožava srbe? Tek je 1988...
4. ožujka 1989. Udruženje književnika Srbije upozorava kako se "antisrpstvo širi Kosovom, Slovenijom i Hrvatskom". Na tom sastanku UKS-a Vuk Drašković javno iznosi tezu o "zapadnim granicama Srbije" koje sežu sve dokle "ima srpskih grobova"odnosno gdje su "bila stradanja Srba za vrijeme ustaškog poretka u Hrvatskoj". U Hrvatskoj još uvijek na vlasti nije ni Račan a kamoli Tuđman. HDZ je tek osnovana 17. lipnja te godine.
Konstitutivnost srpskog naroda u SRH nije ni dotaknuta.
28. lipnja Milošević je na Gazimestanu pred, prema nekim izvješćima, i do 2 milijuna ljudi, u povodu 600. godišnjice Kosovske bitke, najavio mogućnost oružanog načina rješavanja problema u SFRJ: "Šest stoljeća kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane, premda i takve još nisu isključene".
9. srpnja, ista stvar u Hrvatskoj, u Lazaricama kod Knina gdje sve pršti od velikosrpskih parola i znakovlja.
10. srpnja Predsjedništvo CK SKH osudilo je srpski nacionalistički skup u Lazaricama kod Knina. Zašto kada u njemu još nije bilo Tuđmana a HDZ još nije došla do javnih medija? Možda su i tadašnji bezlični komunistički aparatčeki također htjeli srbe proglasiti manjinom?
12. srpnja jednako ustaški je reagiralo i Predsjedništvo SRH, vjerojatno iz istih razloga.
14. rujna u prostorijama Udruženja književnika Srbije održava se skup na kojem se prvi put objavljuje ideja o formiranju srpskih krajina u Hrvatskoj iz usta Vuka Draškovića. Ovo spominjem kao pandan Tuđmanovom iznošenju službenog programa HDZ-a pred 300-400 osoba u Društvu književnika u Zagrebu. Dok jedan tek iznosi suhoparan program buduće stranke u kome još nema niti onog što pišu "Bespuća", drugi već odavno poziva na rat iako je konstitutivnost srpskog naroda u SRH još sveudilj na snazi.
Zašto je 20. listopada Služba državne sigurnosti SR Srbije upala je u sigurnosni sustav BiH (što je vidljivo iz njihove bilješke od 24. kolovoza 1989.)? Predsjedništvo CK SK BiH taj je događaj ocijenilo "kao napad na suverenitet Republike i pokušaj kosovizacije BiH". Gdje je tada bio Alija Izetbegović? Jesu li srbi tada u BiH također postajali manjina? Ili su impulsi za ukidanje konstitutivnog statusa srpskog naroda u Hr. zapravo dolazili iz BiH pa Tuđmana i HDZov sabor valja abolirati od odgovornosti za takve odluke?
13. prosinca (tek sad, nakon svega ovog gore navedenog) Ivica Račan postaje predsjednik SK Hrvatske. Gdje je još Tuđman? Ima li ga barem na lokalnom radiju?
Međutim, već sutradan, 14. prosinca, na izbornoj konferenciji SSRN Vojvodine, u Novom Sadu, iznesen je prijedlog po kojem bi se u novom Ustavu SFRJ otvorila mogućnost stvaranja novih autonomnih pokrajina, prije svega u SR Hrvatskoj, a koja bi trebala imati, po dr. Savi Grujiću, bar 4 pokrajine: Dalmaciju, Istru, Slavoniju i Baranju te Baniju i Kordun. Podsjećam, nijedna stranka nije još registrirana u SR Hrvatskoj i višestranačje je još protuzakonito. Račan tek po prvi put čestita Božić vjernicima, a sabor po 3. put odbija legalizaciju alternativnih društvenih pokreta i grupa. To je kraj 1989. Konstitutivnu poziciju srpskog naroda u SRH nitko još nije u stanju dovesti u pitanje osim samog Beograda. Ili rečene BiH od maloprije...
11. siječnja 1990. Sabor SR Hrvatske podupro je inicijativu SIV-a za promjenom saveznog Ustava. Sjetimo se onog prijedloga od 14. prosinca prošle godine... Ali Slovenija se s time ne slaže i blokira proces.
19. siječnja General Kadijević iznosi Borisavu Joviću mišljenje JNA kako je stanje u SFRJ sve teže jer se Hrvatska i BiH, u svojim stajalištima, približavaju Sloveniji. Tuđmanov HDZ je, podsjetimo se, još uvijek nelegalna alternativna grupa ili pokret. Što mislite, koliko mu je i kakvog medijskog prostora posvetio recimo RTZ?
20. siječnja počeo je fatalni 14. kongres SKJ. Jel na njemu bio Tuđman?
26. siječnja Kadijević izjavljuje da treba pojačati vojnu nazočnost u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH.
27. siječnja TV Beograd objavila je najavu dr. Jovana Raškovića o osnivanju srpske političke stranke u Hrvatskoj, danu prilikom održavanja vjerskog skupa kod jame Kuk u blizini Lapca. Sjetimo se, u SR Hrvatskoj to je još uvijek nelegalna rabota, kako za Raškovića tako i za Tuđmana.
29. siječnja iz Vojvodine su poslani pozivi stanovništvu Korduna za organiziranjem mitinga 4. veljače na autobusnoj postaji u Karlovcu. Koga tada Tuđman okuplja po mitinzima? Gdje su njegovi mitinzi kojima plaši srbe u Hrvatskoj?
4. veljače u Vojniću je na skupu Jugoslavenske samostalne demokratske stranke njezin predsjednik Mile S. Dakić najavio formiranje srpske autonomne pokrajine u Hrvatskoj. A Tuđman?
5. veljače 1990. napokon su registrirane alternativne grupe i pokreti u SR Hrvatskoj.
13. veljače nakon održane sjednice proširenog sastava Predsjedništva SFRJ (s predsjednicima Republika), a tijekom razgovora između Borisava Jovića, Veljka Kadijevića, Petra Gračanina i Dragutina Zelenovića, Slobodan Milošević rekao je: "Biće rata, bogami". I zamislite, bilo ga je! Ali još nije bilo Tuđmana, on će ipak malko kasnije postati veliki srbožder zbog kojeg je sve zapravo počelo. Onako retroaktivno...
14. veljače Sabor SRH donio je ustavne amandmane kojima se u SRH napokon legalizira višestranački sustav. Članovi SKJ u JNA ne prihvaćaju "razbijanje SKJ na više partija".
16. veljače na sjednici Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka, šef savezne Službe državne bezbednosti Zdravko Mustač tvrdi kako je "pretnja da će HDZ za 48 sati posle izborne pobede načiniti pogrom i likvidirati sve protivnike ozbiljna". Ujedno kaže kako "Srbi u Hrvatskoj idu na samoorganizovanje radi samoobrane". A izbori nisu još ni raspisani niti je Tuđman počeo ikakvu kampanju.
17. veljače u Kninu su dr. Jovan Rašković i Jovan Opačić osnovali Srpsku demokratsku stranku (SDS). Idejni tvorac i inicijator osnivanja SDS-a u Hrvatskoj, a potom i u BiH, po vlastitom je priznanju, Dobrica Ćosić. Sjećate se? Jedan od gospode od kojih je sve i počelo još 1985.
21. veljače u BiH dozvoljeno višestranačje.
22 veljače predsjednik sabora SRH Anđelko Runjić raspisuje prve višestranačke izbore.
24.-25. veljače u dvorani Vatroslav Lisinski prvi opći sabor HDZ-a.
4. ožujka na Petrovoj gori mitinguje oko 50 000 srba iz Hrvatske, Vojvodine i Srbije.
7. ožujka miting na Petrovoj gori od 4. ožujka Predsjedništvo SRH je osudilo kao "napad na SR Hrvatsku". Interesantno je da nitko od članova predsjedništva nije bio Tuđman.
13. ožujka Vlada SRH šalje pismo saveznoj Vladi u Beograd u kojem istodobno izjednačava i osuđuje Sabor HDZ-a i skup na Petrovoj gori. Traže razumijevanje i pomoć u zajedničkom djelovanju protiv svakog budućeg djelovanja koje, po njima, ima za cilj povećanje međunacionalne nesnošljivosti.
Međutim, 21. ožujka u selima zadarskog zaleđa naseljenim Srbima osnivaju se "noćne straže" koje presreću i zaustavljaju redovite autobusne linije. Daklem, oružana "pobuna" počinje prije Tuđmanovog dolaska na vlast i prije početka HDZovskog proganjanja srba.
23. ožujka HDZ (nakon pokušaja atentata na Tuđmana) upućuje "poruku mira i prijateljstva Srbima u Hrvatskoj".
27. ožujka u Sarajevu saopćenje 40-torice iliti osnivanje SDA.
8. travnja prvi višestranački izbori u Sloveniji.
10. travnja u Kninu je donesena Odluka o zaključivanju Dogovora o udruživanju opština dalmatinskog područja i osnivanju Koordinacije, što je početak Krajine.
Isti dan na predstavljanju djelovanja Srpske narodne obnove u Pančevu, njezin predsjednik Mirko Jović javno ističe: "Jadranska obala oduvijek je bila srpska od Bojane do Rijeke" te da su "najveće srpske luke Split i Rijeka".
22. travnja prvi krug prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj.
6. svibnja drugi krug istih.
17. svibnja JNA je započela proces razoružavanja TO Slovenije, manje-više neuspješno jer je nakon dva dana, 19. svibnja, Kučan naredio zadržavanje naoružanja. Glede oduzimanja oružja TO Hrvatske, JNA je postigla potpuni uspjeh jer su svo naoružanje stavili pod svoj nadzor, a ubrzo ga i premjestili u svoje vojarne.
30. svibnja Tuđman postaje predsjednik predsjedništva SRH i izaziva svojim djelovanjem sve prethodne događaje.
Daklem, razvidno je da hrvatski režim, ma koliko ustašoidan bio, nikako ne može biti kriv za unaprijed planiranu agresiju srpskog režima na sve svoje susjede i za politiku sustavnog genocida sveg nesrpskog stanovništva na osvojenim teritorijima. On može biti i jest kriv samo za prihvatanje i korištenje te iste politike.
koje od ex-Yu zemalja su prihvatile i primenile barem donekle to a koje nazalost kapriciozno nisu, na vama je da vidite.....
neko oziveo temu staru umalo pa godinu, ti video shta sam ja pisao tada, iz lichno-ideoloshkih razloga ti se ne svidja, pa udri li udri na lichnom nivou na Vela koji ti je u glavi..... i josh imash nerva da nekom pripisujesh svoje "lekove i godine".... stavi 
, sixtonjak.
, talk about "lekovi, godine i mozak... 
