[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2504883#p2504883]Orlando the Lady napisao:
ali i dalje3 ne menja one cinjenice koje ishode u mom stavu o krembilu kao coveku koji nece da razume osnovnu razlikovnu postavku izmedju kategorija umetnosti i stvarnog zivota.
Jeremic mi se gadi, i on i njegovi dalekosezni planovi, ali mi se ona gomiletina momaka i devojaka iuz hora uopste ne gadi, naprotiv: deluju mi kao ljudi koji su sa ponosom otpevali svoje. pod pretpostavkom da su se ozbiljno spremali za nastup- kako to da se niko nije brecnuo zbog neke ZLOKOBNE kompozicije?
Nisam znala da postoji ikakava razlika izmedju te dve kategorije. Zar jedno ne imitira drugo?
Mense cini da je problem u tome sto se zanemaruje kontekst.
Jer se ne radi o Marsu na Drinu per se. Nego se radi o toj kompoziciji, koracnici (koja, da, velica I ostavlja beleg o jednom znacajnom dogadjaju, jednom periodu I nekim ljudima) na koju su se (prvenstveno na to o cemu ona govori; I ne prvenstveno, ako I uopste, na to kakava je u kompozicionom smislu) potonje generacije, toliko nedavno da ima zivih ili bolje receno prezivelih svedoka (I ovo je za kontekst takodje bitno), posrale svojim delima. (I sad sam uzela u obzir kako ‘oni’ vide tu pobedu I sta su ti ‘junaci’ za njih, uz busanje u grudi, zavetovanje I ta sranja).
I ovo ‘posrale’ je eufemizam za ubijanja, sliovanja, paljenja kuca…koja su ti ljudi radili nekim drugim ljudima dok je u pozadini picila narecena kompozicija. I sada i preziveli i potomci imaju strasne probleme (jos jedan eufemizam) kada cuju tu koracnicu.
(Bas kao sto je moja baka meni govorila (I ovo sad nema veze sa Biljanom Srbljanovic, mada eto bas mozda I ima) da se uvek tresla kada bi cula Lili Marlen (iako je to per se jedna lepa, lirska, ljubavna pesma, a mozda nije lose ni komponovana), I bas kao sto ja redovno neajezim i pokrijem usi rukama kad u filmovima cujem sirenu za vazdusnu uzbunu (a oni koji me znaju I nisu poreklom iz Srbije, I nisu '99. bili tamo, pozure da iskljuce ton)).
Pri tome se ovo sve ne desava u kafani. Mozda zato sto kafana nesto ovako ne bi trpela.
Ovo se desava u UN. I ovu pesmu pusta covek, Srbin, koji sve ovo zna (i koji je, kada su se svi ti uzasi desavali bio clan stranke koja je direktno odgovorna za sva ta stradanja) I kome je, ako vec privatno ne moze, posao (u ozbiljnoj politickoj medjunarodnoj organizaciji) da se na random mestu kontrolise, da bude pristojan I artikulisan I da vodi racuna o svemu. Na sve to on ovim promovise Srbiju (njegove reci). I na sve ovo njemu ne pada na pamet da se izvini.
Dakle mozda je nesporazum sa covekom krembilom u navedenom.
Sto se brecanja clanova hora povodom izvodjenja kompozicije tice – to je dobro pitanje. Ali mislim da se tu radi o mesavini pojedinacne licne koristi, sa pojedinacnim licnim debilizmom, odsustvom svake empatije, odsustvom zdravog, nezavisnog misljenja, odsustvom odgovornosti…
To je njegova ekselencija Vuk Jeremic koji je to sto jeste, tu gde jeste. I to je hor koji pristaje da odmumla Mars na Drinu. I to je Ban Ki-mun koji se izvinio I koji kaze da ova kompozicija nije bila na listi kad se ugovarao zvanican program.
Ali nekako sve to na jednu stranu.
A na drugu stranu - mediji u Srbiji. I meni je to onako veci lakmus papir od Jeremica i krda koje ga podrzava.
Jer kad neko (Biljana Srbljanovic, jer je i to bitno da se pomene) polu-javno odluci da iskaze svoje misljenje (o gore narecenom) onda mediji sto direktnim pozivom na linc (i direktnim hakovanjem), sto cutanjem I nemesanjem rekli sta misle o svemu ovome I na koju ce stranu da (nastave da) kreiraju javno mnjenje.
I onda lepo zatvoris krug: hence Vuk Jeremic I Mars na Drinu sa za proslavu pocetka 67. zasedanja gsun obelezenog proslavom pravoslavne nove godine u UN.
I hence neprestano davljenje u sopstvenim govnima.