Bootstrap Framework 3.3.6

[LeDeNa_]

Kroz noc
koracam i cekam te
kao da ides iza mene
osecam te
kao da me stalno pratis

...govorim ti
neke slatke reci
al tiho
da ne cuju drugi
onako kao i ti
kad si prisao mi
i sasvim blizu
gorele su tvoje usne
nisam te razumela
ali sam znala
sta si mi govorio

kao i ti
kad dotakao si mi usne
i oziveo me
posle hiljada praznih zivota
vratio mi nesto
sto se zove razlog
da ne pobegnem
i ne pocnem iz pocetka
isti ovaj zivot
po ko zna koji put
sa ko zna kim

dok zivim pored
ko zna koga
dok slusam neke poznate reci
a ne razumem
njihovu smisao...
koracam
kroz noc

dok oluja se sprema
osecam oko sebe
neki cudan nemir
kao da me pratis
kao tvoje usne
kao da slutis
sta ti zelim reci...

Reci mi!


M. Miljkovic

[LeDeNa_]

Ti si me ostavila, bože,
kako je to smiješno.
Šta ćeš sada bez mene tako sama?
Svi idu u dvoje, ali ti i ja,
svako svojim putem.
Pogledaj patke, draga, nekamo lete.
Svugdje parovi, svugdje on i ona
i ptice kao i ljudi drže se za ruke,
samo ti i ja stojimo bez riječi
kao dva broda u magli, ispod tuđih zastava.
Ti si me ostavila, bože,
kako je to smiješno,
šta ću sada bez tebe u toj šumi?
Svi nekamo žure, ali ti i ja,
na koju ćemo stranu?
Teška si odviše, ne mogu da te nosim.
Nisam te volio, sada mogu reći.
Dok si kraj mene ležala, gdje sam tada bio?
sada ti i ja stojimo bez riječi
kao stablo i sjena koja mu više ne pripada.


Z.Golob

[LeDeNa_]

Zamišljah te takvu
kakvu te nikad ljubio nisam...
A ljubio sam vjerovanja...
uz sva ta sjetna otkrića
u kojima se ljubav klanja
moru suza neistinitih priča...
Zamišljah ljubav
kakvu još nikad ne ljubih...
A ljubio sam htjenja...
I život za kojim tako žuđah
preko tako oštrih misli
preko tako krutog stjenja...
Zamišljah život
kakvog želim živeti i čuti...
Bjehu sve to samo želje
koje nitko i ne sluti...
u ljubavi koja srce čupa
i sreću sa mislima melje...
Al ne vidiš pritom
kako lupa
stvarni oblik jedne želje...
Zamišljah te takvu.....


L. Prežigalo

[Ulix]

Njutnova pomorandža gravitacija
(Eva Lipska)

Srećem je
na trgu starog grada.
Možda antičkog Rima.

Na sebi nosi
zajedljivu boju
proigranog života.

Ismeva sekunde.
Semenke suncokreta.

U vojničkom pamćenju
čuva smenu straže.

Prislanja uvo na vlažnu zemlju.
Otkucava puls dolazećih uputstava.

Dok leži
ispod rasejanog drveta
na nju pada
čovek.

[Garbo]

"UVELO LIŠCE"
Zak Prever
(for Her)



Želela bih da se uvek sećaš
Srećnih dana naše ljubavi
Tada je život bio mnogo lepši
I sunce blistavije bilo no danas
Uvelo lišće slaže se po zemlji
A ja te još nisam zaboravila
Uvelo lišće slaže se po zemlji
K'o naša tuga i uspomene
Hladni vetar odnosi ih
Zajedno sve u noć zaborava
A vidiš ja nisam zaboravila
Pesmu koju si mi pevao
Ta je pesma bila slična nama
I tebi koji si me voleo
I meni koja sam te volela
Živeli smo zajedno
Ti koji si me voleo
I ja koja sam te volela
Ali život razdvaja one
One koji su se mnogo voleli
O sasvim polako i bez šuma
More brise tragove po pesku
Koraka razišlih se ljubavnika.

[Garbo]

"TAMNIČAREVA PESMA"
Zak Prever
(for Her)


Kuda lepi tamničaru
Sa tim ključem poprskanim krvlju
Idem da oslobodim onu koju volim
Ako još ima vremena
A nju sam zatvorio
I nežno i svirepo
Na najskrovitijem mestu svojih želja
Na najdubljem mestu svojih nemira
U laži buducnosti
U gluposti zaklinjanja
Hoću da je oslobodim
Jer hoću da je slobodna
Po cenu i da me zaboravi
Po cenu i da ode
Pa čak i da se vrati
I da me još voli
Ili da zavoli drugog
A ako joj se taj dopadne
Pa ona ode
I ja ostanem sam
Sačuvaću samo
Na svojim dlanovima
Do poslednjeg daha
Blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju.

[Garbo]

"ZA TEBE, LJUBAVI"
Zak Prever
(for Her)


Išao sam na trg ptica
i ptice kupio
za tebe
ljubavi.

Išao sam na cvetni trg
i cveće kupio
za tebe
ljubavi.

Išao sam na trg staroga gvožđa
i lance kupio
teške okove
za tebe
ljubavi.

A onda sam otišao na trg robova
i tražio te
Ali te našao nisam
ljubavi moja.

[Garbo]

"NA MOM SUMRACNOM NEBU"
Pablo Neruda
(for Her)


Na mom sumracnom nebu ti si kao oblak,
i oblik tvoj i boja takvi su kakve zelim.
Moja si,sva si moja,zeno usana slatkih
u tvom zivotu zive moji beskrajni snovi.

Svetiljka moje duse rumeni noge tvoje,
i moje oporo vino na tvojim je usnama sladje.
O ti,zetelice moje pesme vecernje,
o koliko si moja u mojim samotnim snovima.

Moja si,moja,vicem u lahor predvecerja,
a moj udovicki glas vetar kida i nosi.
U dnu ociju mojih ti lovis, i ta kradja
jednako kao voda preci tvoj pogled nocni.

U mrezi moje muzike zarobljena si,ljubavi,
a moja mreza muzike ko nebo je siroka.
Moja dusa se radja na obali tuznih ti ociju,
u tvojim tuznim ocima pocinje zemlja mojih snova.

[Garbo]

"NAGNUT U VECE"
Pablo Neruda
(for Her)


Nagnut u veče vučem svoje tužne mreže
prema tvojim okeanskim očima.

Tu se prostire i gori na najvišoj lomači
samoća moja što krši ruke kao brodolomac.

Šaljem crvene znakove tvojim odsutnim očima
što poput mora zapljuskuju obalu svjetionika.

Samo tmine kriješ, ženo daleka i moja,
iz tvog pogleda izranja ponekad obala straha.

Nagnut u veče bacam svoje tužne mreže
u ovo more što ljulja tvoje okeanske oči.

Noćne ptice kljucaju prve zvezde
što trepere k'o duša moja dok te ljubim.

U trku jaše noć na svojoj tamnoj kobili
rasipljući poljem svoje azurno klasje.

[Misfit]

[/url]"NAGNUT U VECE"

my night last night.

[Garbo]

"NE BUDI DALEKO OD MENE"
Pablo Neruda
(for Her)


Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.

Nemoj otići ni samo jedan sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.

Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,

jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

[Garbo]

"POĆI ĆEŠ SA MNOM"
Pablo Neruda
(for Her)


"Poći ćeš sa mnom"-rekoh- i nitko nije znao
gdje i kako drhti moja bolna duša
i ne bijaše za me karanfila i barkarola,
ništa, jedino rana ljubavlju otvorena.

Ponovih: pođi sa mnom, kao da već umirem
i nitko ne vidje mjesec na usni što mi krvari,
nitko ne vidje tu krv što se penjala u tišini.
O ljubavi, zaboravimo sada zvijezdu s trnjem!

Ali kada sam čuo tvoj glas kako ponavlja
"Poći ćeš sa mnom"- kao da si oslobodila
i bol i ljubav i bjesnilo zarobljena vina.

što se iz svog potopljena podruma uspinjalo,
i ponovo na svojim ustima osjetih okus plamena,
krvi i karanfila, kamena i paljevine.

[Garbo]

"ZNAT ĆEŠ"
Pablo Neruda
(for Her)


Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

[LeDeNa_]

@Garbo...Prelepo.

*******

Darovi kojima ljubavnici jedno drugo daruju, nisu ništa drugo
nego spoljašnji oblik koji svedoči nevidljivu ljubav baš kao što dobro delo
otkriva srce puno ljubavi.

Rumi



********************
********************
Kada iz srca govor nesmetano potekne, znak je to prisnosti medju
dušama; bez prisnosti, protok je blokiran.
Kada srce ugleda voljenu, kako ono da ostane gorko?
Kada slavuj ugleda ružu, kako on da ne zacvrkuće?

Rumi

[Garbo]

(for Her)

Zeljko Krznaric


Kao da nas nije
cinilo se tako jednostavno
i tako prosto kao let kroz vreme
cinilo se u oku ima zlatnih polja
nekih poleglih trava
pa njen nerazjasnjeni strah
od voznje avionom
kompleks tople ruke na grudima
stih od zivota uzet na prevaru
i sto jos moze biti
medju nama su slike
jedan uzdah u ponocnom budjenju
kad zvijeri pitomo ljube
a ljubavnici stezu nadu i gase vatru
bilo bi mozda
ali taj grad nije bio na pravom mjestu
sve sto nije u toj sobi bilo toplo
bilo je smrt i uragan tuge
sve sto nije u toj casi bilo vino
bila je tama i val sto lomi
pa njeno je srce od svega vece
njeno je ime tek cvet s juga
mi trebamo sunce a snegovi nas lome
ne znajuci nista kao da nas nije bilo
cinilo se bit ce ludo
u toj pesmi zaspati zauvek
cinilo se na dlanu postoji neznost krhka
pa njen pogled jasan
njen dah vreli
moja zadnja slika
kao da nas nije
i nije.

[Garbo]

(for Her)

Nikita Stanesku


Jedino će moj život doista umreti
Za mene, jednom.
Jedino trava zna ukus zemlje.
Jedino krv moja čezne, doista,
Za mojim srcem, dok ga napušta.
Vazduh je visok, ti si visoka,
Visoka je tuga moja.
Tuga moja čuje još nerođene pse
Koji laju na ljude
Još nerođene.
Dolazi vreme da umiru konji.
Dolazi vreme da ostare mašine.
Dolazi vreme kad pada hladna kiša
I sve žene imaju tvoju glavu
I nose tvoje haljine.
Dolazi i jedna velika, bela ptica,
Da snese mesec na nebo.

[Garbo]

"NIKAD VIŠE"
Zeljko Krznaric

(for Her)


Nikada više ne otvaraj vrata
u predvečerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve riječi
i svi nas pogledi dotaknu
da se više ne vrate.

Nikad više svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaći
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pričati satima
i ne znati da li su nam godine prošle.

Nemoj više ljubavi otvarati oči
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame nasloniš uspomenom
na prozore pod kišom koja zna i hoće
a mi tek ljubavni i dobro raspoloženi
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire.

Ne izgovaraj više riječi
koje si u sumraku sobe učila na pamet
da ih dugo nosiš nanizane oko vrata
ne otvaraj više vrata u rana predvečerja ljubavi.

Podivljat će rijeke
zbog usana neljubljenih
nećemo se snaći sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
nećemo više znati
ni ljubiti kako smo znali
neće više biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa čak ni smrti
ako otvoriš vrata istom kretnjom
nekome tko ce doć.

[Garbo]

"ODLAZIŠ"
Zeljko Krznaric

(for Her)


Odlaziš
kažeš zauvijek
uzimaš čak i onaj stari kaput
koji je u ormaru visio
iz čiste sentimentalnosti
i rukavice između ostalog
koje si nosila one hladne zime
kada su ti samo oči bile tople
ljubavi
ova godina mora da je loše počela
ima u tome nešto
što nećemo nikad razumjeti
ima tako nekih tuga
koje ne osjetiš
i koje te zateknu pri buđenju
i sad ti odlaziš
nervozno pališ cigretu
okreni se još jednom
i pogledaj me u oči
pogledaj u budućnost
koja gori negdje daleko
i reci
pošteno od srca
znaš i sama da ovakvih ljubavi
nema na svijetu
i sada kada ideš
izađi tiho na prstima
pređi tih par koraka
iz sadašnjosti
zaustavi vjetar
poneku sitnicu namjerno zaboravi
da se možeš vratiti
kad prođu godine
i kad srce zbroji sve dobro i loše

Odlaziš
čak i to činiš na svoj profinjeni način
u sobi tišina
samo neka pjesma na radiu
dopola izgorela svijeća
vani prve pahulje snijega
kraj kakav sam već negdje čitao u romanima
blesav i nepotreban
ubitačan
kraj koji ostavlja tragove
godina će biti loša...

[Zwezdica]

R. Tagore - Čeznem da ti kažem najdublje riječi

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem, strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.

[Garbo]

"ZBOG TEBE"
Pablo Neruda

(for Her)



Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima ceznem za mirisima proljeca.
Zaboravio sam tvoje lice, ne sjecam se vise tvojih ruku;
kako su se tvoje usne nasle na mojima?
Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh; zaboravio sam tvoje oci.
Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u sebi nosim maglovito sjecanje na tebe.
Zivim sa boli poput rane; dotaknes li me samo, smrtno ces me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju, poput brsljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav, jos uvijek iscem odraz tvog lika u svakom oknu.
Zbog tebe, teski mirisi ljeta nanose mi bol;
zbog tebe, opet trazim oko sebe prorocanske znakove nenadanih zelja:
padajuce zvijezde, komete...

[Garbo]

(for Her)

Zeljko Krznaric


Ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta
iza svakog osmijeha
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti
preko zvjezdanog praga
i kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni
kad se raduješ recimo nečem
a u stvari misliš o meni
ova pjesma ima stotinu zadaća
stotinu razloga da se od tebe ne odvaja
ona je tvoj stražar u noći
ja sam joj naredio da te čuva
kad se miris marelica spusti niz ramena
jer znam da je najteže
kad nekoga nema
a znaš da bi morao biti
i kad mene ne bude
tamo gdje me tražiš
a bit ću tamo gdje ne možeš do mene
ova pjesma će ti biti moje ime
jer ne želim da ti u očima stanuju zime
i da te hladno nešto uvijek boli
ovoj pjesmi
ja sam naredio da te samo voli.

[Garbo]

(for Her)

Pablo Neruda



Ne volim te zato sto te volim
volim te i kada te vise ne volim
iscekujem te i kada te ne cekam
moje srce od leda pretvaras u vatru.

Ljubim te, jer jedino tebe volim,
beskrajno te mrzim i mrzeci te molim,
uzrok promjenjive ljubavi moje
slijepa je ljubav kojom te volim.

Jednoga dana, svjetlo sijecanja
probost ce mi srce okrutnim zrakom,
i ukrast ce kljuc mog spokoja.

U toj prici umirem samo ja.
Volim te toliko da cu umrijeti od ljubavi,
jer te volim, ljubavi, u vatri i krvi.

[Garbo]

"CANTICUM CANTICORUM"
Antun Gustav Matos

(for Her)


Ja ne znam što si, sjena ili žena,
Ja ne znam što si, radost ili tuga,
Ja ne znam što si , oblak ili duga,
Ja ne znam što si, žena ili sjena.

U tvome oku , oku svetih muza,
Sve strepi bezdan dubok kao grijeh,
Sve drhti voćka crvena ko smijeh,
U tvome oku blista vječna suza.

Na raspućima - ko Ezekijela
Prokletstvo žene što se nudi - stojiš,
U zagrljaju tuđemu se znojiš,
Ko psalam crna, kao ljiljan bijela.

O, što si reci! Đavo ili dijete?
Što? Zagonetka ili odgonetka?
Početak ti si mojega svršetka -
Ko pčele misli oko tebe lete.

Za zlatom samo tvoje srce teži,
Ti - vražja kćeri skrletnog Sarona,
Ljepota tvoja vrijedi miliona,
A starac k tebi ko k Suzani bježi.
Svježinu imaš, grki miris mora,
Pod njedrom sfinge tajiš gnijezdo zmije,
Ko herub tvoja putenost se smije,
Kad srž mi ločeš vampirski ko mora.

Kad gledam te nezasitnosti strasti,
Taj goli smijeh što kao handžar draži,
Taj hram što laž je digla podloj laži,
Taj sram što dublje ne zna više pasti.

Za štapom, bičem posižem ko jadnik,
U žudnji da ti blato svile svučem,
Pa da te mučim, pregazim, istučem,
Ko kukavicu svoju pijan radnik.

No snaga klone kad me kao pseto
U bestidnosti svoga traga vodaš,
I kad po srcu, srcu mome hodaš,
I još se smiješ, gledajući sve to!

Prokletstvo ti si mojih blagoslova,
Ti blagoslov si mojih svih prokletstva,
Ti posveta i cilj si svakog sredstva
I ludi smiso moga ludog slova.

Već dadoh tebi zdravlje i imetak,
Ja sve ti dadoh : savjest koja stenje,
Sa kesom dadoh dušu i poštenje,
Pa kad te grlim , crn mi sviće petak.

Ti ništa više ne možeš uzeti,
razorila si mene poput rata,
Ukaljala si me u stidu zlata,
A sad mi, Kirko , ne daš ni umrijeti.

Anatem na te, prokleta mi bila!
Kad vidjeh nebo, vidio sam pako,
Zbog tebe, ženo, prvi put sam plak'o,
prokletstvo na te, tako si mi mila.

I opet dođoh da me kao pseto
Na paučini strasne čipke vodaš,
Da gaziš moje, svoje srce prodaš,
I zabavljaš se , gledajući sve to.

Ja ne znam što si, žena il hijena,
Ja ne znam što si , oblak ili duga,
Ja ne znam što si, radost ili tuga,
Ja ne znam što si, sjena il sirena.

[Garbo]

"DALI CE ME NEKAD TVOJE RUKE PREPOZNATI"
Zeljko Krznaric

(for Her)


Kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
dali ces ponekad zaplakati noc
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima.

[sapa09]

Miroslav Antić - Da li sam svuda gde su mi tragovi?

Da li sam svuda gde su mi tragovi,
Ko zna s čim sam se spajao,
A nisam ni takao?

Možda sam boravio i u svom životu,
Možda postoje izvesni znaci,
Ali kao da je neko stran.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je opasno ići, ja se nikad ne umaram.

Valjda sam jedini svedok koji sumnja u sebe
Sve češće mi se čini
Da nisam nikakav oblik
Već da slobodno jedrim kroz sopstveno
Pijanstvo – prepušten sunčevom vetru
Odlivam se i dolivam.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
Sa mnom je opasno hteti, ja nikad ne odustajem.

Neiskvaren iskustvom, poseban slučaj samoće.
Ponekad izmislim sadašnjost,
Da imam gde da prenoćim.
I suviše sam video, da bih smeo da tvrdim,
Mnogo toga sam saznao, da bih imao ijedan dokaz.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično,
Sa mnom je opasno voleti, ja nikad ne zaboravljam.

Pokušavam da shvatim učenja koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera, spremna u mene da veruje.
Teško je biti okovan u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.

Ali ipak uz mene se može, mada je neobično.
Sa mnom je čudno čak i umreti, jer ja se ne završavam.

[Garbo]

"IMAS"
Zeljko Krznaric

(for Her)


Imaš u sebi nešto što ja nemam-
imaš mudrost koja te čini ženom,
oblak koji te plaši sjenom,
a ipak ti si ta obala
kojoj može prići moja lađa,
umorna i potrganih jedara.

Imaš u sebi i dio mog djetinjstva
mada ti se čini sasvim različito,
jer pamtiš,
jer ti i sada zvuk zvona
topi dušu od stoljetnih zima.

Imaš ti imaš
neku tajanstvenu misao,
ruke koje obgrle cijeli svijet,
i dlanove na kojima raste plima.
U tebi je i moj dio tuge,
nemir onih koji sanjaju mirno,
bujica kojoj tek tvoja duša znači kraj.

I putovala si tako životom
neprestano uz mene,
a da me nisi ni vidjela ni osjetila.
Tek si prepoznala zatvorenim očima
ovaj dio neba
koji tek treba posuti zvijezdama.

[Garbo]

"UMRO SAM A TI MI OPROSTI"
Zeljko Krznaric

(for Her)


Umro sam a ti mi oprosti
što sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći
oprosti mi što sam proljeće jedno
zauvijek u sebi odnio
ali sjeti se ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene
snaći ćeš se...
Iz njih ljubav prosto izbija
te pjesme to sam ti sad ja
oprosti mi nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo
tako žureći nisam ni pomislio
da ćeš biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati
i što neću moći usne da ti dodirnem.

[Garbo]

(for Her)

Miroslav Antic


Britvom cu morati
da te ljustim sa sebe,
da te do krvi, kao krljust, skidam.

Moracu da te otkidam
kao ljusturu skoljke
uraslu u skrapu krecnu.

Jer video sam te svu
Do stida,
I mnogo dublje od stida.

Jer video sam te vecnu,
i isprljanu
i mlecnu.

Zaboravicu ti usne na trbuhu,
kao beduin dve preklane kamile
u pustinji bez vode.

Sto vekova cu ostati ukopan korenjem
u bele peskovite bregove
tvog uzarenog tla.

Sto vekova cu zbog tebe
noktima da se krstim
i kutnjacima molim.

Mesecinu cu kao razanj
u grkljan da zabodem.

Sto vekova cu ovako da te volim,
uzasno da te volim,
Sav od paperja i sav od zla.

[Garbo]

"УМИЛКУВАЊЕ"
Петре М.Андреевски

(for Her)


Ќе ги отпретам сите горештини од твојата глава,
ко суво дрво на сува рида реките ќе ги заковам.
Ќе те претплатам на вечна љубов и вечни времиња
ќе те љубам и губам и во пости и пред гости
само да ме сакаш.


Ќе ги поткупам сите човечки сетила и патила.
Сите светлосни преѓи пресијазол ќе ги врзам,
сите денови и ноќи на својот почеток ќе ги вратам,
ќе ти дадам се што е солено и молено
само да ме сакаш.


Ќе спијам во движење, сенката своја ќе ја прескокам
ќе ги затнам сите извори, се што гори ќе отворам.
Ќе направам да не се знае кај е лево и десно,
ќе ти наберам ѕвезди, ќе ти влепам шлаканица
само да ме сакаш.


Ќе ги шпионирам сите крадци на твоите часови.
Ќе ги исфрлам од употреба страните на светот
и светот, по црна ноќ, одмижанка ќе го истрчам
и ќе те фалам и кудам под сите небеса
само да ме сакаш.


Кај ќе стасам ќе разделам топло од студено,
на шеќерот ќе му забранам да се споредува со тебе,
не ќе оставам растојание што ќе биде меѓу нас,
со ова што го велам и слепо и глуво ќе исцелам
само да ме сакаш.

[Garbo]

"MOLITVA LJUBAVI"
Josip Pupačić

(for Her)


Kad me ispuniš
postajem svijetao iznutra
i, svijetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim

Kad te nestane
odjednom potamnim

Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobražava me
kao što mijene preobražavaju godine

Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni

Tek tako bih
nestvaran za život
sjao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti
tamne ponore duša