- 18 Avg 2011, 20:56
#2273401
I kako se boriti protiv nje?
U poslednje vreme se osecam strasno neproduktivno... lezem kasno, dolazim neispavan i nemotivisan u laboratoriju i kao da sam poluprisutan. Sve vreme dok sam tamo razmisljam kako hocu kuci... iako "kuci" nemam ama bas nista interesantno da radim. Sve tako nekako radim preko kurca...
Nauka mi je uvek bila interesantna... oduvek sam hteo da se bavim naukom, ali kao da sam vremenom izgubio tu neku strast i fascinaciju. Sve mi je tako... njah. Pokusavam sebe da ubedim da je moje istrazivanje vazno... da vodi negde i da ima neku svrhu i primenu ali... ne znam.
Bas sam skoro bio na nekoj konferenciji u Washington-u sa gomilom naucnika koji se bave slicnim istrazivanjem kao i ja... i strasno su me smorili. Svi samo pricaju o svojim projektima, nauci itd itd. Imam osecaj da vecina njih nema zivot van laboratorije i to me pomalo plasi... I kada pricaju o poslu, toliko su strastveni i zainteresovani, a ja sam mnogo hladnije glave i volim da pricam o drugim stvarima, ne samo o nauci.
Ponekad se pitam da li zaista pripadam medju njima. Oni deluju toliko pametno, iskusno i zainteresovano... a ja sam glup, neiskusan i demotivisan (da ne spominjem demoralisan). Ne zelim da nauka bude nesto sto me definise... ja sam toliko vise od onoga sto radim... ali mi se cini da ove likove nauka zaista definise.
Eto raspisah se... a u sustini sam hteo da pitam ljude da li imaju probleme sa demotivacijom na poslu i kako ih prevazilaze (ako uopste).
U poslednje vreme se osecam strasno neproduktivno... lezem kasno, dolazim neispavan i nemotivisan u laboratoriju i kao da sam poluprisutan. Sve vreme dok sam tamo razmisljam kako hocu kuci... iako "kuci" nemam ama bas nista interesantno da radim. Sve tako nekako radim preko kurca...
Nauka mi je uvek bila interesantna... oduvek sam hteo da se bavim naukom, ali kao da sam vremenom izgubio tu neku strast i fascinaciju. Sve mi je tako... njah. Pokusavam sebe da ubedim da je moje istrazivanje vazno... da vodi negde i da ima neku svrhu i primenu ali... ne znam.
Bas sam skoro bio na nekoj konferenciji u Washington-u sa gomilom naucnika koji se bave slicnim istrazivanjem kao i ja... i strasno su me smorili. Svi samo pricaju o svojim projektima, nauci itd itd. Imam osecaj da vecina njih nema zivot van laboratorije i to me pomalo plasi... I kada pricaju o poslu, toliko su strastveni i zainteresovani, a ja sam mnogo hladnije glave i volim da pricam o drugim stvarima, ne samo o nauci.
Ponekad se pitam da li zaista pripadam medju njima. Oni deluju toliko pametno, iskusno i zainteresovano... a ja sam glup, neiskusan i demotivisan (da ne spominjem demoralisan). Ne zelim da nauka bude nesto sto me definise... ja sam toliko vise od onoga sto radim... ali mi se cini da ove likove nauka zaista definise.
Eto raspisah se... a u sustini sam hteo da pitam ljude da li imaju probleme sa demotivacijom na poslu i kako ih prevazilaze (ako uopste).