Bilo kako bilo, što se tiče Isusa na Marijanu koji bi, nota bene, ipak trebao biti viši za koji metar od onog navedenog u Poljskoj, Kerum je već rekao: "Onaj ko je protiv Isusa, taj je prtiv Hrvatske! Jer Isus je stvrio i Marjan i Hrvatsku. A sa mojim kvocijenton intelgencije se niko nemere mirit!"
I tu je kao sva rasprava trebala stati. Glavni spliski adezeovac, Dujomir Marasović, budala svoje vrste, ne zna šta bi sa idejom Isusa na MArijanu ali zna šta bi sa splitkom lukom - tamo bi nasadio Djevicu Mariju, jer je ona poznata i kao "Kraljica Hrvata", pa joj je valjda i mjesto u Luci. Meni se čini da je tamo usred sezone mjesto kurvama, ali ko šta mene pita?
Ono što je nazanimljivije jesti to što se ideja najviše dopala i svećeniku SPCa u Splitu. On je definitivno oduševljen time pa u jednom od vrlo rijetkih izjava za tu tiskovinu kaže:
"Podržavam svim srcem ideju gradonačelnika Keruma o podizanju velikog Hrista na Marjanu! Jer kad god narod pogleda u njega bit će mu uzor i oplemenit će ga, a uz to im je i opomena da žive boljim i hrišćanskim životom. Takvi dobri i pozitivni plodovi nisu protiv ničijeg uvjerenja – kazao je splitski paroh o. Nikola Škorić, protojerej stavrofor iz hrama Sv. Save na Obrovu, komenirajući Kerumovu ideju da iznad grada izgradi najveći Kristov kip na svijetu, čime je iznio različiti stav od katoličkih svećenika koji su po pitanju ovog kontroverznog megaprojekta bili prilično suzdržani."
Cijeli članak
Sama matera Katolička Crkva baš nije voljna komentirati ovakav ispad gradonačelnika Keruma pa se drži po strani.
U članku je i reagiranje fra Luke Tomaševića. Najsuvisliji komentar ostavio je i opet don Ivan Grubišić koji je rekao da kip Isusa ne bi imao pravo postavljati onaj koji drži bijelo roblje.
I točku na i ipak daje Ministarstvo kulture koje je protiv bilo kakvog građenja na zaštićenom prostoru Marjana pa su tako već dali jednom crveno svjetlo Kerumovoj ljubavvnici za izgradnju fensi kluba/restorana/štagoveć. I u ovom slučaju, pa makar to bio i Isus koji je stvorio i Marjan i Split i Hrvatsku, vrlo je moguće da Ministarstvo kulture to neće dozvoliti.
Bilo kako bilo, Split je ovih dana dobio i nadimak, pored grada slučaja i grad spomenika, zbog svih najavljenih gradnji svih mogućih spomenika.
Glede spomenika Franji Tuđmanu, Deni je ipak najbolje ubo poantu - Franjo Tuđma nizašta nije osuđen, ni za života ni posthumno. Presuda Haaškog suda Gotovini je još uvije prvostupanjska a i da mu se presudi, kako ono vole reći u Srbiji za Tuđmana? On je ipak Hrvatima napravio državu. Tako da su nacionalisti na istom nivou razmišljanja. Prije dva tjedna sam bio u Novigradu Zadarskom i na putu prema Obrovcu sam naletio na jedan od prvih Tuđmanovih spomenika u Hrvatskoj. Nešto smješnije nisam do tada vidio. Ogromne naočale koje iz daljine podsjećaju na masku za ronjenje a on stoji, zamislite, na hrvatskom grbu, što je po meni, onako kako ja tumačim, zapravo uvreda. Prvi rvacki predsjenik zapravo gazi po nacionalnom grbu. U svakom slučaju, bar se putnik namjernik ima čemu smijati.
I dalje mi nije jasno opterećenost naroda simbolima. Upravo taj Split je bio poznat kao crvena bastilja KPa u ondašnjoj Jugoslaviji, pogotovo osamdesetih. Top je grad u kojem se odigravala utakmica u trenutku kada je javljeno da nas je napustio drug Tito. Nakon toga, na stadionu se prvo prolomio kukanje i lelek a odmah iza toga se zapjevalo poznato "Druže Tito mi ti se kunemo". Na tom istom Marjanu nekad je stajao natpis Tito. Svi su bili veliki Partijaši.
Ni u drugim mjestima u nekadašnjoj Jugoslaviji nije bilo puno bolje. Petokrake na svakom koraku, spomenici partizanskim borcima, ulice sa imenima narodnih heroja.
Nakon devedesetih sve se to stubokom promijenilo, odnosno, i dalje smo nailazili na nekakava obilježja, no ovaj put su micanja jugoslavenska obilježja i postavljana su nacionalna. Šta to kome znači, šta ko ima od toga, nikad mi neće biti jasno.