- 26 Okt 2010, 16:47
#2028284
Srbi u Vojvodini su za vreme Austrougarske dobili crkvenu, personalnu pa i teritorijalnu autonomiju.
Ne pričam ja tu samo o Vojnoj Granici (finansiranju srpskih džabalebaroša u njoj na "lepe oči"), onda Srpskoj Vojvodini, Pomorišju i Velikokikindskom dištriktu, već uopšte o razvijanju srpske kulture pa i o vojnom organizovanju. Sve je to Srbima omogućio Beč.
Glavnina srpskog naroda živela je pod Turcima u balkanskoj kaljuzi. Oni tamo ništa nisu mogli da stvore, duhovno i kulturno su bili u totalnom zatvoru. Sve što je valjalo u srpskom narodu bilo je u Novom Sadu, Beču i Pešti.
Jedino loše što se Srbima dogodilo u AU bio je Rakocijev ustanak. Međutim, Rakocijev ustanak je delo Mađara a ne zvaničnog Beča/Nemaca.
Srbi takve slobode kakve su imali u AU nisu imali ni za vreme Nemanjića, ni za vreme Turaka, ni za vreme Obrenovića, ni za vreme Karađorđevića, pa ni za vreme Tita
Nego, mali, osim sto pises tu razne neke idiotluke, ne zeli ti se da ulazis sa mnom u rasprave o Austrougarskoj (najvecem jebenom zlu koji je zadesio ovu planetu jos od etnickog ciscenja indijanaca) fasizmu, rodjenim beogradjanima etc.Kažeš da je Austrougarska bila zločinačka, pa de molim te argumentuj to.
Srbi u Vojvodini su za vreme Austrougarske dobili crkvenu, personalnu pa i teritorijalnu autonomiju.
Ne pričam ja tu samo o Vojnoj Granici (finansiranju srpskih džabalebaroša u njoj na "lepe oči"), onda Srpskoj Vojvodini, Pomorišju i Velikokikindskom dištriktu, već uopšte o razvijanju srpske kulture pa i o vojnom organizovanju. Sve je to Srbima omogućio Beč.
Glavnina srpskog naroda živela je pod Turcima u balkanskoj kaljuzi. Oni tamo ništa nisu mogli da stvore, duhovno i kulturno su bili u totalnom zatvoru. Sve što je valjalo u srpskom narodu bilo je u Novom Sadu, Beču i Pešti.
Jedino loše što se Srbima dogodilo u AU bio je Rakocijev ustanak. Međutim, Rakocijev ustanak je delo Mađara a ne zvaničnog Beča/Nemaca.
Srbi takve slobode kakve su imali u AU nisu imali ni za vreme Nemanjića, ni za vreme Turaka, ni za vreme Obrenovića, ni za vreme Karađorđevića, pa ni za vreme Tita
