stop trying to save me, pls!
no, prije nego dodjemo do toga, htio sam replicirati i na ovo:
Originally posted by bern
Te dublje stvari su emocije i želja za potpunim spajanjem sa nekim. Međutim, da bi se to desilo, potrebno je da te dvije osobe budu iskrene prema sebi. Kako da dva geja budu u vezi ako čitavog života žive životom u kojem je jedino mjerilo seks? Prvo, to je zabluda, drugo, oni ne shvataju da su u zabludi...
I onda imamo razne otvorene veze i redefinicije... ljubavi i iskrenosti.
heteroseksualci se i dalje vecinom drze paradigme koju ti opisujes kao ostvarenje zivotnih snova, ali ne ide bas ni njima najbolje.
velika rupa u tekstu koji sam linkao jest sto se usporedjuje sreca gay i str8 muskaraca. mene zanima kako stoje stvari sa zenama. jer naravno da ce bijeli heteroseksualni muskarci biti najsretniji na ovom svijetu, kada je skrojen po njihovoj mjeri. te "dublje emocije i zelja za potpunim spajanjem" rezultirali su i milijunima brakova u kojima su zene potcinjene muskarcima. tako da sam skeptican da je drustvo iskristaliziralo pravi nacin "spajanja" dvije osobe, a kamoli vise od dvije osobe. time doista ne zelim relativizirati brak da bih opravdao gay lifestyle sexa i zabave, nego jednostavno ni u jednom ne vidim spas. ili "spas".
Ima mladih ljudi koji se podižu na porno klipovima i nekom gay glamuru. Eno nekidan teme u kojoj se tinedžer ponaša kako se ponaša jer je čuo da tako treba. Strašno.
well, ako cemo iskreno, vecina ljudi se ponasa onako kako su culi da treba. pitanje je sta si cuo i sto si odlucio poslusati.
je li bolji savjet ako se gay klincu kaze "citaj knjige, gledaj filmove, budi politicki osvijesten, nemoj se jebati bas sa svakim s kim imas priliku, koristi zastitu itd" a on te poslusa? ili je to samo ne tako vulgaran klon, za razliku od onoga koji puzi pijan po podu nekog balkanskog treš gay kluba u potrazi za vjecnom ljubavlju koja naravno ne ukljucuje monogamiju? (zanima me jer ja uvijek govorim ovo prvo kad me klinci pitaju

)
i sada dolazimo do dr. phil momenta!
recimo, moja je sreca kao debelog pedera sto sam trenutno u zagrebu, gdje se scena konstantno formira i mijenja, te je moguce promicati razlicite vrijednosti i ne izgubiti se odmah u bezumnom partijanju. u londonu bih se vjerojatno ubio od kompleksa.
Ako ima i zrno istine u ovome, onda ti imaš problem oko kojeg se ogrćeš svojim aktivizmom. Dokazuješ svima da je biti gej OK, ali onda u šali (valjda) iz tebe izbija ovako nešto? Da li je tvoj aktivizam vapaj u pomoć?
za pocetak, lijepo si propustio citirati dio o berlinu, koji je vazan za kontekst. nadalje, samo samo analizirao stanje stvari i uzeo sebe za primjer. naravno da se ne bih ubio u londonu, ali isto tako ne bih nikada ni zivio u londonu. (london je, naravno, simbolicki naveden)
aktivizmom se bavim jer tako poimam svoju gradjansku duznost i zadovoljavam svoje politicke interese, te jer zelim utjecati da se neke stvari promjene na bolje i to na nacin na koji ja mislim da se trebaju mijenjati. ne zato jer sam debeo.

eto, zmeu je mrsav. koji je onda njegov cry for help u aktivizmu?
nadajmo se i da ce neki kompleksniji i raznolikiji globalni gay zivot iskljucivati jeftinu, oprah-style psihologiju.
