- 18 Avg 2010, 14:54
#1948222
To priznavanje se obilo o glavu Kanadjanima, oni su devedesetih poprimali sve i svja sa ovih prostora, sve vrli strucnjaci sa fakultetima koje nigde nisu mogli da zaposle, pa su tako doktori nauka vozali taksi a profesori prali kamione, ako bi vec i hteli da nesto rade, posto je fora i ostati socijalni slucaj i primati pomoc od nekih 500 dolara mesecno. E, sad, koliko je moguce zaposliti pravnika iz Srbije u nekoj drugoj zemlji, sa drugacijim pravnim sistemom - ne znam, ali mi ne izgleda lako izvodljivo.
Ontop: razmatram mogucnosti.
Inace, ne bih napustala Vojvodinu ni zbog cega drugog do nezadovoljavajuceg posla. Ne mislim da sam nesto uskracena po drugim pitanjima, stavise mislim da po pitanju svoje seksualnosti uzivam dosta veliku slobodu. To je doduse subjektivni osecaj, ali je tako. A i volim svoj grad i svoju pokrajnu. Moze da zvuci kao demagosko - patriotski pateticni govor, ali ako Novi Sad napuste bas svi obrazovani, sposobni i normalni ljudi, sta ce i ko ce ostati? Bilo je prilike da odem, ali ih nisam iskoristila jer sam verovala (a verujem jos uvek) da se ovde moze ziveti normalno i slobodno.
No, kako je u poslednje vreme jako popularno uzimati bez pitanja, otimati i jalijasiti, ne ostaje previse opcija.
Originally posted by _miki_Uh, ljudi moji, nema vise igranja sa 'priznavanjem' diploma, sada prvo trazis poslodavca, pa kada ga pronadjes on ti salje pozivno pismo i garantuje da ce te zaposliti i da neces pasti na socijalno drzave u koju emigriras.
Originally posted by boy89I mene ovo interesuje?
Originally posted by boy89
I ja planiram da odem. Na zalost ovde nema buducnosti. Otezavajuca okolnost je sto ja studiram pravo, al valjda u nekoj gay friendly zamlji postoji mogucnost da mi se prizna diploma... Mada vezan sam za Srbiju, ipak sam u njoj proveo celo detinjstvo, tu su mi porodica i priljatelji.
Nego jel neko zna gde se u inostranstvu priznaje diploma pravnog?
Ako se ne priznaje,onda diploma iz gimnazije?
Ako ni to onda iz osnovne skole?
To priznavanje se obilo o glavu Kanadjanima, oni su devedesetih poprimali sve i svja sa ovih prostora, sve vrli strucnjaci sa fakultetima koje nigde nisu mogli da zaposle, pa su tako doktori nauka vozali taksi a profesori prali kamione, ako bi vec i hteli da nesto rade, posto je fora i ostati socijalni slucaj i primati pomoc od nekih 500 dolara mesecno. E, sad, koliko je moguce zaposliti pravnika iz Srbije u nekoj drugoj zemlji, sa drugacijim pravnim sistemom - ne znam, ali mi ne izgleda lako izvodljivo.
Ontop: razmatram mogucnosti.
Inace, ne bih napustala Vojvodinu ni zbog cega drugog do nezadovoljavajuceg posla. Ne mislim da sam nesto uskracena po drugim pitanjima, stavise mislim da po pitanju svoje seksualnosti uzivam dosta veliku slobodu. To je doduse subjektivni osecaj, ali je tako. A i volim svoj grad i svoju pokrajnu. Moze da zvuci kao demagosko - patriotski pateticni govor, ali ako Novi Sad napuste bas svi obrazovani, sposobni i normalni ljudi, sta ce i ko ce ostati? Bilo je prilike da odem, ali ih nisam iskoristila jer sam verovala (a verujem jos uvek) da se ovde moze ziveti normalno i slobodno.
No, kako je u poslednje vreme jako popularno uzimati bez pitanja, otimati i jalijasiti, ne ostaje previse opcija.