- 31 Jul 2010, 16:46
#1931579
Jao, rekla sam da neću više pokretati teme u DiP, ali naš predsednik Tadić me je toliko zadivio da jednostavno ne mogu a da ne podelim svoje oduševljenje sa ostalim dragim mi forumašima i forumašicama!
Tadić me je inače prvi put oduševio pre dve i po godine, u februaru 2008. godine, kada je dobio predsedničke izbore, porazivši Tomu Nikolića. Naravno, oduševili su me tada bili i Krstić i Spiridon Kopicl, koji su mu vodili kampanju, ali danas sam ostala bukvalno zadivljena Tadićevom psihološkom veštinom!
Naime, pročitam ja danas Koštuničinu izjavu apropo ove inicijative o podnošenju rezolucije Srbije u Generalnoj skupštini UN:
"Umesto da se sa obe ruke čvrsto držimo Saveta bezbednosti gde imamo podršku Rusije da se ne može menjati Rezolucija 1244, pogubnom i potpuno neshvatljivom politikom pitanje Kosova se izmešta u Generalnu skupštinu gde je moguće da će doći do velikog poraza, posebno posle nepovoljnog mišljenja MSP." ( http://www.blic.rs/Vesti/Politika/20082 ... sku-Rusije )
I napokon mi postade jasna Tadićeva strategija povodom Kosova! Ono što me je toliko nerviralo kod njega (ta ideja "I Evropa, i Kosovo") postalo je nešto na čemu mu se istinski, iz dubine duše, divim!
Jednostavno, Tadiću je od početka bilo jasno da ti u ovakvom narodu, besmisleno emotivno vezanom za to odavno izgubljeno Kosovo, ne možeš politički uspeti nastupajući kao Čeda Jovanović i LDP - koji saspu ljudima istinu u oči ("Kosovo je sused Srbije", "Kosovo je nezavisno", "Kosovo je odavno izgubljeno" itd.). Zato Tadić nastupa taktično, kao vrsni psiholog, tobože se i on zalaže da Kosovo ostane u sastavu Srbije, tobože čini sve što može - prvo sa onim, onako sročenim, pitanjem Međunarodnom sudu pravde, sada sa ovom rezolucijom u Generalnoj skupštini, unapred osuđenom na neuspeh - sve dok napokon i onoj babi u Babušnici ne postane jasno ono što Čeda Jovanović govori od početka, ali ne ume da objasni!
Tadić, kao vrsni psiholog, kao odličan profesor, maestralno objašnjava ljudima neminovnost pomirenja sa realnošću. Ovim svojim diplomatskim bravurama, prvo sa MSP, sada sa rezolucijom, on kao da poručuje: "Eto, sve sam pokušao, ali ne vredi. Ne može šut sa rogatim." Zaključak - moramo se odreći Kosova - prirodno sledi sam po sebi, ne mora Tadić više ni da ga izgovori!
Sve u svemu, Tadić me više ne nervira. Upravo suprotno - on me oduševljava! Ja mu se divim! Bravo! Bravo! Bravo!

Tadić me je inače prvi put oduševio pre dve i po godine, u februaru 2008. godine, kada je dobio predsedničke izbore, porazivši Tomu Nikolića. Naravno, oduševili su me tada bili i Krstić i Spiridon Kopicl, koji su mu vodili kampanju, ali danas sam ostala bukvalno zadivljena Tadićevom psihološkom veštinom!
Naime, pročitam ja danas Koštuničinu izjavu apropo ove inicijative o podnošenju rezolucije Srbije u Generalnoj skupštini UN:
"Umesto da se sa obe ruke čvrsto držimo Saveta bezbednosti gde imamo podršku Rusije da se ne može menjati Rezolucija 1244, pogubnom i potpuno neshvatljivom politikom pitanje Kosova se izmešta u Generalnu skupštinu gde je moguće da će doći do velikog poraza, posebno posle nepovoljnog mišljenja MSP." ( http://www.blic.rs/Vesti/Politika/20082 ... sku-Rusije )
I napokon mi postade jasna Tadićeva strategija povodom Kosova! Ono što me je toliko nerviralo kod njega (ta ideja "I Evropa, i Kosovo") postalo je nešto na čemu mu se istinski, iz dubine duše, divim!

Jednostavno, Tadiću je od početka bilo jasno da ti u ovakvom narodu, besmisleno emotivno vezanom za to odavno izgubljeno Kosovo, ne možeš politički uspeti nastupajući kao Čeda Jovanović i LDP - koji saspu ljudima istinu u oči ("Kosovo je sused Srbije", "Kosovo je nezavisno", "Kosovo je odavno izgubljeno" itd.). Zato Tadić nastupa taktično, kao vrsni psiholog, tobože se i on zalaže da Kosovo ostane u sastavu Srbije, tobože čini sve što može - prvo sa onim, onako sročenim, pitanjem Međunarodnom sudu pravde, sada sa ovom rezolucijom u Generalnoj skupštini, unapred osuđenom na neuspeh - sve dok napokon i onoj babi u Babušnici ne postane jasno ono što Čeda Jovanović govori od početka, ali ne ume da objasni!
Tadić, kao vrsni psiholog, kao odličan profesor, maestralno objašnjava ljudima neminovnost pomirenja sa realnošću. Ovim svojim diplomatskim bravurama, prvo sa MSP, sada sa rezolucijom, on kao da poručuje: "Eto, sve sam pokušao, ali ne vredi. Ne može šut sa rogatim." Zaključak - moramo se odreći Kosova - prirodno sledi sam po sebi, ne mora Tadić više ni da ga izgovori!
Sve u svemu, Tadić me više ne nervira. Upravo suprotno - on me oduševljava! Ja mu se divim! Bravo! Bravo! Bravo!



