Ja sam jednom pribegao Solomonskom rešenju, prihvatio solo poziv i, ne govoreći nikom ništa, u neko doba kad se veselje zahuktalo na mala vrata doveo i dečka, kad su već svatovi bili već toliko pijani i obuzeti veseljem da nisu ni primetili, niti ih je bilo briga da li je pristigao jedan nezvani gost više.
Nisam našao za shodno nikom da ga predstavljam, niti da objašnjavam ko je, nego sam ga posadio kraj sebe, on se fino najeo sarme i prasetine, pa mi je posle bio pun snage

i baš nas je bilo briga da li je neko primetio ili komentarisao naše u jednom momentu čak i neumesno ponašanje na svadbi.
Treba nekad biti tako bezobrazan u životu i ne ustezati se da učiniš što ti srcu drago.