Pa mislim da je najgore bilo kad sam u 1. srednje na ekskurziji uspela onako naivna i neupucena da popijem celu flasu votke plus nesto vermuta, da se izbljujem ko konj po celoj sobi i da obecam razrednoj da cu biti odlicna na polugodistu ako me ne tuzi kevi. Onda sam otisla i pojela palacinku, potpuno se istreznila i uhvatila za glavu od blama.
Posle sam se u par navrata bas osvinjila od alkohola, al nisam uradila nista specijalno glupavo. Jednom sam smarala Cirila s B92 kako moja keva obozava njegove emisije (posle 15. tekile), ili tako pretresala sustinu zivota sa nekim ljudima od 40 i kusur godina. I volim da uhvatim neko ko mi nije bas narocito simpatican, i retko uopste komuniciram s njim i onda da ga presmorim.
Ne znam, kolko god da se ozverim, mozda cu imati poteskoce da koordinisem pokrete a da to izgleda graciozno mozda cu imati 'debeli jezik', permutovati slogove, biti naporna ili imati 'mracenje na kub' fazu, ali tesko da cu uraditi nesto bas idiotsko. Ne secam se da sam ikada uradila nesto sto bas izlazi iz mog karaktera (kao sto ne verujem ni kad drugi ljudi urade glupost da je to van njihiovog karaktera i da ne bi uradili da ih inhibicije, socijalna svest ili nesto 3. ne drze). Dakle, pijanstvo mi nikad nije bilo izgovor za neko sranje koje bih inace napravila.
Jao sad sam se setila, ovo je verovatno najgore. Pilo nas petoro rakiju neku letos u Manjezu, i vala smo se zarakijali do beslovesti ili bar do onog momenta kad ne mozes da imas nikavu smislenu konverzaciju, i onda smo nas 3 zene kolektivno pisale sakrivene iza klupe onako prepijane, i onda sam shvatila da nam klupa lepo skriva glave, al da neka 4 tipa sa gitarom 50tak metara dalje imaju divan pogled na nase genitalije.