Kod mene je "problem" sto ne znam sta su greske a sta nisu...

Npr. u nekom vremenu mi se neki postupak cini bas pametan, dobro sam i promislila i prema tome postupila, da bi onda u drugom vremenu izgledao sasvim drugacije. Ispada da je greska, ali u to vreme se to nije cinilo, a opet je pitanje kako ce se ciniti u nekom buducem vremenu. Isto je sa nekim sadasnjim postupcima. I to "uciti na greskama drugih" - ma kakvi... ja kao da sa drugim ljudima imam jako malo veze, kad god sam pokusavala da se povezem i nesto kao primenim od njih na mene... katastrofa, skroz pogresno. Mozda je to jedna od stvari koje sam naucila, da uvek trazim samo svoj put i oslanjam se samo na sebe. Ali to opet dovodi do nepoznavanja gresaka, tj sve sto su drugima greske ja mogu da proglasim za fantasticno i obratno, a neizvesno je da li ce se pokazati da je to zaista tako ili nije.