- 24 Nov 2016, 18:06
#2775898
I ja sam se preznojila od iritacije od ovakvih prigodnih Life Coach saveta, koje i sami znamo taksativno da nabrojimo ako treba i u 77., a ne u 7. tačaka, ali malo teže umemo da objasnimo KAKO te savete sprovesti u delo.
Imam dosta psihičkih smetnji, verovatno i psihoza, iako nemam zvanično niti jednu dijagnozu, sasvim izvesno patim od manično - depresivne bolesti, tj. bipolarnog poremećaja, zatim alkoholizma i još čitavog niza fobija.
Depresivne faze su dominantnije i duže, dok se manične pojavljuju pod uticajem alkohola, koji godinama (zlo)upotrebljavam.
Egocentrična sam, opterećena sobom, u stalnoj napetosti i anksioznosti, zapitanosti '' Ima li sve ovo smisla ? '', takođe me mori i strah od drugih ljudi. Dosta sam i asocijalna, vežem se tako za jednu, najviše dve osobe, sa kojima mi nije nelagodno, dok mi je sa ostalima nelagodno. I sve te pojave su konstante, ma gde ja bila. Eto, stanovala sam i u Beogradu, štonokažu u samom centru - u Dečanskoj ulici skoro godinu dana. Došla sam sa manjom grupom istomišljenika iz Novog Sada u prestonicu da bismo se bavili prostitucijom. Niti sam ja za sve to vreme u Beogradu išla u pozorište, štonokažu, niti sam istraživala grad, niti sam se kome od poznanika ( pa i sa ovog Foruma ) javila - ništa. Socijalno-poslovno-sexualni život se odvijao u stanu, jedino što sam išla na pijacu Zeleni venac, nekad i na Bajloni po potrepštine, ( a i da se zapričavam sa prodavačicama jaja ) i što sam išla u teretanu. Za ostalo volje imala nisam, a što je vreme proticalo - volja za bilo čim je postajala sve manja. Jedna duhovno-duševna praznina, uz redovne haj momente uz alkohol i drogu.
Imam dosta psihičkih smetnji, verovatno i psihoza, iako nemam zvanično niti jednu dijagnozu, sasvim izvesno patim od manično - depresivne bolesti, tj. bipolarnog poremećaja, zatim alkoholizma i još čitavog niza fobija.
Depresivne faze su dominantnije i duže, dok se manične pojavljuju pod uticajem alkohola, koji godinama (zlo)upotrebljavam.
Egocentrična sam, opterećena sobom, u stalnoj napetosti i anksioznosti, zapitanosti '' Ima li sve ovo smisla ? '', takođe me mori i strah od drugih ljudi. Dosta sam i asocijalna, vežem se tako za jednu, najviše dve osobe, sa kojima mi nije nelagodno, dok mi je sa ostalima nelagodno. I sve te pojave su konstante, ma gde ja bila. Eto, stanovala sam i u Beogradu, štonokažu u samom centru - u Dečanskoj ulici skoro godinu dana. Došla sam sa manjom grupom istomišljenika iz Novog Sada u prestonicu da bismo se bavili prostitucijom. Niti sam ja za sve to vreme u Beogradu išla u pozorište, štonokažu, niti sam istraživala grad, niti sam se kome od poznanika ( pa i sa ovog Foruma ) javila - ništa. Socijalno-poslovno-sexualni život se odvijao u stanu, jedino što sam išla na pijacu Zeleni venac, nekad i na Bajloni po potrepštine, ( a i da se zapričavam sa prodavačicama jaja ) i što sam išla u teretanu. Za ostalo volje imala nisam, a što je vreme proticalo - volja za bilo čim je postajala sve manja. Jedna duhovno-duševna praznina, uz redovne haj momente uz alkohol i drogu.