![]() |
www.gay-serbia.com |
TEMA BROJA: Uvod u istoriju prestupa
SADRŽAJ:
REČ PRIREĐIVAČA 9
I UVOD U ISTORIJU PRESTUPA
Priredio Dejan U. Aničić
STARI RIM
1. Homoseksualnost u Rimu
Paul Veyne 29
SREDNJI VEK
2. Homoseksualnost u srednjem veku
Warren Johansson i William Percy 43
3. Vizantijski evnusi
Shaun Tougher 90
4. Mihailo III i Vasilije Makedonac: samo dobri prijatelji?
Shaun Tougher 108
5. Mit o nekažnjavanju lezbejki u srednjem veku
Louis Crompton 121
6. Arhetipovi gej ljubavi u hrišćanskoj istoriji
John Boswell 140
RENESANSA
7. Homoseksualnost u renesansi: ponašanje, identitet i umetnički izraz
James Saslow 165
8. „Sokratska ljubav“ kao paravan za istopolnu ljubav u italijanskoj renesansi
Giovanni dall’Orto 188
9. Abominandum crimen: kažnjavanje homoseksualaca u renesansnom Dubrovniku
Bariša Krekić 223
PROSVETITELJSTVO
10. Homoseksualnost i francusko prosvetiteljstvo
Jacob Stockinger 239
11. Sodomija u prosvećenoj Pruskoj: od smrtne kazne do samoubistva
James Steakley 265
NOVOVEKOVNI BALKAN
12. Turski porok
Jonathan Drake 281
II KVIR FILM
Priredio Dušan Maljković
1. Homoseksualnost na filmu
dr Ivana Kronja 301
2. „To je neka opasna međunarodna banda...“
Olga Dimitrijević 322
3. Delez, queer i horor film
Andrija Filipović 337
III POLEMIKE
Priredio Dušan Maljković
1. Poraz gej lobija
Slobodan Antonić 357
2. Kritika konzervativnog uma
Dušan Maljković 365
3. Mali čovek ili o fusnotama i barikadama
Rastislav Dinić 376
4. O dijalogu
Slobodan Antonić 391
5. Atomski s leva za Slobodana Antoni}a
Rastislav Dinić 399
INDEKS IMENA 431
Reč, dve urednika
„Budimo, dakle, savršeno uvereni da je podjednako svejedno uživati u ženi na ovaj ili onaj način, da je apsolutno jednako uživati u devojci ili mladiću, i da je, čim u nama nesumnjivo ne mogu postojati druge sklonosti sem onih koji nam potiču od prirode, ta priroda odviše mudra i dosledna da bi nam usadila takve sklonosti koje bi je mogle vređati."
Markiz de Sade, Filozofija u budoaru[1]
U drugom broju, ili preciznije rečno dvobroju, koji koindicira sa krajem 2010. godine - te može služiti i kao zgodan poklon za Novu godinu - nalaze se tri tematske celine. Prva i po obimu najveća donosi uglavnom istorijske tekstove, za razliku od prethodnog izdanja koje se dominantno bavilo filozofskom percepcijom homosekusalnosti u periodu od 1970. godine do danas.
Zbog čega uvodimo ovaj prelaz na istorijsku perspektivu analize istopolnih odnosa?
Prvi broj pokušao je da predstavi na koji način se odigrala pozitivna promena poimanja seksualnosti i njenih raznovrsnih „perverzija" (tako su „aberacije" u odnosu na heteroseksualnost nekada, pa i sada, označavane i mišljene) i da ponudi diskurzivni okvir za razumevanje onoga što danas možemo označiti fluidnim pojmom kvir (queer),[2] koji, opšte uzev, označava ono što ostaje s druge strane heteronormativnosti.[3] Tako, imali smo „egzistencijalistički" pristup (Sartre),[4] psihoanalitički pogled (Leclaire)[5] - a bogami i šizoanalitički, ništa manje zamiljiv, koliko i radikalan (Deleuze[6] i Guattari[7]) - sve do kritičko-političkih analiza „gej identiteta",[8] te kritike mainstream pokreta za (homo)seksualno oslobađanje,[9] kao i analize „oca dekonstrukcije", nedavno preminulog Derride, o „gej porodicama"[10] i (pozitivnim) socijalnim inovacijama koje one mogu potencijalno da donesu.
U ovoj proliferaciji diskursa o homoseksualnosti moglo se izvući više zaključaka, od kojih su nesmnjivo najznačajni sledeći.
1. Homoseksualnost nije više tabu tema, ni teorijska nepoznanica.
Kada to kažemo, ograničićemo se na XX vek i na ono što se popularno zove „zapadna civilizacija", ne ulazeći u teške teme „orijentalnog" i postkolonijalnog diskursa, te kritike evropocentrizma i evropskog kultur-rasizma. Svakako da i pre XX veka imamo govor o istopolnim seksualnim odnosima - a neki tekstovi pokazaće upravo razvoj (bio on kontinualan ili diskontinualan) društvenog odnosa ka istopolnom erotizmu. Međutim, pravi problem je u tome što pre XIX veka teško da imamo homoseksualnost - ne samo da je sam termin skovan tada (taj „lingvistički užas", kako ironično primećuje Eric Bentley, od grčkog prefiksa homo i latinskog sex, što dalje produkuje „nakazne himere", kakva je homofobija),[11] nego je, opisujući fenomen i imenujući ga, imajući u vidu prošlost, zapravo diskurs psihijatrije njega kreirao u savremenom smislu, stvarajući mu budućnost. Razliku između onog pre i ovog posle najlepše opisuje Foucault u čuvenom pasažu iz prvog toma Istorije seksualnosti,[12] gde sodomita ponovo i iznova upada u greh (on je u njega uvučen spoljnim, „demonskim" silama), dok homoseksualac postaje vrsta, a njegov „hermafroditizam duše" dobija utelovljenje u specifičnoj fizionimiji i želji.[13] Na tom mestu dešava se i patologizacija homoseksualnosti usled metodske greške - naime, kako Foucault pokazuje u Rađanju klinike[14] i Istoriji ludila u doba klasicizma,[15] institucija klinike-zatvora (ko)meša zakonske prestupnike i „ludake", da bi ih u XIX veku razdvojila na prve, eskcesne i druge, premanentne, posmatrajući sada ponašanje onih koje je označila „nenormalnima", te svako njihovo ponašanje u neskladu sa moralnim normama proglašava patološkim (bolesnim), a to je svakako sudbina i primećenog homoseksualnog ponašanja među „ludima subjektima". Otuda i goreći žig homoseksualnosti kao bolesti, mentalnog poremećaja, koja će eskalirati u „naučnom istraživanju" u Trećem rajhu, gde je ona, u sumanutosti galopirajućeg antisemitizma, pripisivana, između ostalog, i „telesno izobličenim" Jevrejima.
No, depatologizacija, koja dobija na intenzitetu krajem 60-ih i početkom 70-ih, u odlukama da se homoseksualnost iskljući iz liste mentalnih bolesti/poremećaja (Američka psihijatrijska asocijacija (APA) to čini već 1974, Svetska zdravstvena organizacija (SZO) 1990, a Srpsko lekarsko društvo (SLD) se o tome afirmativno izjašnjava 2008. godine) prethode dva istorijski važna zbivanja, na različitim krajevima Evrope, u različitim kontekstima. Podsetimo ih se, upravo zbog njihovog povesnog značaja.
Nastavak preuzmite ovde.
[1] „Otvaranje" ovog teksta citatom Markiza de Sada nije samo zarad puke provokacije, on ima opravdanje u činjenici da je taj ozloglašeni pisac i filozof bio prvi koji je u modernom dobu tvrdio egalitarizam homo/heteroseksualnosti, odnosno koji je obe „varijacije" smatrao prirodnim i neperverznim, dakle u svakom smislu legitimnim. (Vidi Jacob Stockinger, „Homoseksualnost i francusko prosvetiteljstvo", u: QT, časopis za kvir teoriju i kulturu, godina I, broj 3-4, Gayten-LGBT, Beograd, 2010, str. 239-264) Takođe, želim da odam počast ovom velikom libertincu i „slobodoudniku", te pružim mali, ali odlučan prilog desatanizaciji njegvog brilijantnog knjiženog opusa - napisanog filigranskim baroknim stilom - koji bi mogao da bude odličan uzor i korektiv mnogi savremenim piscima, prevashodno onim „popularnim realistima". Ne treba posebno ni podvući značaj ovog impozantnog opusa kome se u poslednja veku vraćaju i velikani/ke misli" kakav je Lacan, Simone de Beauvoir, Barthes itd, a koji je bio i neposredna inspiracija pesnicima „simbolizma", kao što su Verlaine, Rimbaud i Mallarmé. Živeo božanstveni Markiz, svetlo svih svetala na kraju mračnog zemaljskog tunela!
[2] Engleska reč koja se najčešće šrevodi kao „neobičan", „čudan", „nastran".
Uostalom, sajt dictionary.com beleži
nekoliko značenja:
queer (/kwɪər/ Pronunciation Key)
–adjective
1. |
strange or odd from a conventional viewpoint; unusually different; singular: a queer notion of justice. |
2. |
of a questionable nature or character; suspicious; shady: Something queer about the language of the prospectus kept investors away. |
3. |
not feeling physically right or well; giddy, faint, or qualmish: to feel queer. |
4. |
mentally unbalanced or deranged. |
5. |
Slang: Disparaging and Offensive.
|
Kao što se može videti iz raznovrsnih odrednica, a primenjeno na značenje termina queer kojim se bavimo u kontekstu queer-teorije, možemo da kažemo da on označava neheteroseksualnu praksu i netipičnu rodna ekspresija, koja može, usled homofobije tj. netolerancije spram seksualno različitih kod subjekta izazvati nelagodu. Takođe, queer osobama pripisuje se stanje mentalne poremećenosti, subverzivnosti, pa čak i onih koji drastično ugrožavaju drugog i/ili zajednicu. Ranije, termin queer označavao je LGBTI osobe, dakle lezbejke, gej muškarce, biseksualce, transseksualne/rodne i interseks osobe, ali mi ćemo ga sada opštije odrediti.
[3] Heteronormativnost ćemo shvatiti kao standardizovanu „životnu formu" nastalu na bazi heteroseksualnosti, doživljene kao jedino ispravne, prirodne, poželjene itd. seksualne orijentacije. Pod seksualnom orijantacijom podrazumevamo standardnu i najrasprostranjeniju podelu seksualnosti prema raznopolnosti/istopolnosti želje subjekta i onoga na koga je ona usmerena, a podrazumeva homoseksualnost, heteroseksualnost, biseksualbnost i aseksualnost. Važno je napomenuti da je termin seksualno opredeljenje namerno izbegnut - seksualnu privlačnost, naime, ne biramo svesno, i ona nije u najvećem boroju slučajeva podložna dramatičnim izmenama: iako vlada popularno shvatanje o homoseksualnosti kao trendu, niko se ne može probuditi i reći - „Od sada ja ću biti gej!" - pa da to magično bude i ostvareno.
[4] Žan-Pol Sartr (intervju), „O tome ništa nismo znali" u: QT, časopis za kvir teoriju i kulturu, godina I, broj 1-2, Gayten-LGBT, Beograd, 2010, str. 91-99.
[5] Serž Lekler (intervju), „Seksualnost je činjenica diskursa" u: QT, časopis za kvir teoriju i kulturu, godina I, broj 1-2, Gayten-LGBT, Beograd, 2010, str. 52-64.
[6] Žil Delez, „Proleterijat erosa" u: QT, časopis za kvir teoriju i kulturu, godina I, broj 1-2, Gayten-LGBT, Beograd, 2010, str. 28-33.
[7] Feliks Gatari (intervju), „Oslobađanje želje" u: QT, časopis za kvir teoriju i kulturu, godina I, broj 1-2, Gayten-LGBT, Beograd, 2010, str. 65-78.
[8] Džon D'Emilio, „Kakve veze ima rat u Bosni sa gej oslobodilačkim pokretom" u: QT, časopis za kvir teoriju i kulturu, godina I, broj 1-2, Gayten-LGBT, Beograd, 2010, str. 173-182.
[9] Hening Beh (intervju), „Nestanak homoseksualaca" u: QT, časopis za kvir teoriju i kulturu, godina I, broj 1-2, Gayten-LGBT, Beograd, 2010, str. 34-46.
[10] Žak Derida (intervju), „Neobične porodice" u: QT, časopis za kvir teoriju i kulturu, godina I, broj 1-2, Gayten-LGBT, Beograd, 2010, str.219-235.
[11] Erik Bentli, „Ljubavnik lorda Alfreda" u: QT, časopis za kvir teoriju i kulturu, godina I, broj 1-2, Gayten-LGBT, Beograd, 2010, str. 34-46.
[12] Mišel Fuko, Istorija seksualnosti I: volja za znanjem, Karpos, Loznica, 2006.
[13] Navedenu transformaciju lepo markira i sledeći pasaž: „Primera radi, u žitiju prepodobnog Joanikija Velikog vizantijskog sveca iz 8.-9. veka, govori se o monahinji koja je silno ‘gorela plamenom strasti' (...). Prepodobni Joanikije Veliki, doznavši sve to, priziva je k sebi i kazuje: ‘Čedo, metni ruku svoju na moje rame. - I kada devica to učini, svetitelj se sa suzama pomoli Bogu, da se devica izbavi od te strasti i đavolskog iskušenja, i da sva teškoća njenog iskušenja i sve telesne strasti njene pređu na njega'. Devica se otuda ‘oslobodila svih nečistih misli i telesnih pohota, i ostade u svom manastiru živeći bestrasno i ugađajući Bogu'.
Ova scena prenosa želje, i kako se ispostavlja, njene neutralizacije, postavlja pitanja o dubini veze želje sa subjektom, o njenom poreklu, o njenom fluidnom (...) karakteru. Želja ovde očigledno nije ‘istina bića', potmula suština subjekta koja se danas mora prevoditi u svesno (....); ona pak kruži, nju svetac može da dedukuje, na isti način na koji demon može da je indukuje. (...) On je štaviše kadar da je poništi, ta želja u njemu sagoreva, ostavljajući subjekat porekla želje ispražnjenog od želje i nagona. Otuda su nekada želja i nagoni, kao očigledno akcidentalna svojstva pojedinaca, bili isuviše trusno tle na kojima bi se mogao temeljiti posebni društveni identitet pojedinaca, ili čak ‘ljudska vrsta'." D. U. Aničić, „Reč priređivača", u: QT, časopis za kvir teoriju i kulturu, godina I, broj 1-2, Gayten-LGBT, Beograd, 2010, str. 12.
[14] Mišel Fuko, Rađanje klinike: arheologija medicinskog opažanja, Meditteran Publishing, Novi Sad, 2009.
[15] Mišel Fuko, Istorija ludila u doba klasicizma, Nolit, Beograd, 1980.
Časopšis možete nabavitu u sledećim knjižarama:
Beograd:
Zepter Book World Knez Mihailova 42
Inicijal Knez Mihailova 35
Kolarac Studentski trg 5
Dereta 1 Knez Mihailova 46
Dereta 2 Dostojevskog 7
Beopolis "Eurocentar", Makedonska 30 / Dečanska 5
Plavi krug Majke Jevrosime 2a
SKZ Kralja Milana 19
Novi Sad:
Mala-velika knjiga Ignjata Pavlasa 4
Most Zmaj Jovina 22
Subotica:
Gradska knjižara "Danilo Kiš" Trg Republike 16
Sarajevo:
Prodaja u Sarajevu: za sve zainteresovane za časopis QT, obratiti se knjižari www.buybook.ba koja sarađuje sa našim distributerom KRUG i poručiti od njih. Dovoljno je pomenuti da KRUG iz Beograda distribuira časopis.
***
Časopis možete poručiti pouzećem po ceni od 350
dinara + PTT troškovi slanjem emaila sa imenom, prezimenom i adresom
(ulica, broj, poštanski broj, mesto) na magazinQT@gmail.com
Informacije o prvom izdanju QT magazina mozete pronaći ovde.
IMPRESSUM: