- 10 Avg 2013, 20:59
#2565068
posto imamo i verske i romeo i ostale
evo i i ovi
jer nemam gde drugde ovo da okacim
http://www.huffingtonpost.com/2013/08/1 ... lp00000009" target="_blank
skroz me podseti na:
evo i i ovi
jer nemam gde drugde ovo da okacim
http://www.huffingtonpost.com/2013/08/1 ... lp00000009" target="_blank
skroz me podseti na:
[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2314742#p2314742]Laerem napisao:[/url]The ones who dig the preaching are already in the choir.
Ali to nema veze s gay-aktivizmom niti queer teorijom. Stvar je u tome da su nove generacije neopisivo glupe i neobrazovane. Ne znaju nista sto se dogodilo prije njihovog rodjenja. Ne zele uciti. Imaju previse distrakcija, gadgeta, interneta, socijalnih mreza, interaktivnih medija; ukratko - hrpu forme, a nista sadrzaja. Ja dok sam bio klinac imao sam loptu, drvene kocke, mamine rolšuhe i drvo na koje sam se penjao. Sve to mi je vrlo skoro postalo toliko jebeno dosadno da sam jednostavno morao izmisliti svoje zanimacije iz nicega. Kao nuspojava toga, danas nisam glupi, isprazni retard bez znanja, strasti i interesa. Da bude jasno, ja nisam bio nikakav wunderkind koji je volio citati ruske klasike i igrati šah s djedom: sve što je mene interesiralo je raditi pizdarije, gadjat se kamenjem, praviti bombice od medicinskog alkohola, sakupljati trivijalne ukore. Ali opet, i te pizdarije sam morao sam smisliti, nitko mi ih nije servirao. Danasnjim klincima je sve servirano, tako da ne postoji ni minuta vakuma kojeg moraju ispuniti vlastitom kreativnoscu. Dosada u adolescenciji je kljucan element intelektualnog napretka.
Druga stvar su mediji. Iako sam ja u nepovoljnom polozaju u odnosu na generaciju koja je dosla prije mene (npr. moj stari i svi njegovi prijatelji probavili su hrpu umjetnosti bez obzira da li su uopce bili zainteresirani za umjetnost ili ne. to se jednostavno ocekivalo od tebe.), u mojem djetinjstvu nije postojala bas TOLIKA hiperprodukcija smeca. Naravno, pogledao sam ja hrpu losih filmova, ali tada si neminovno bio izlozen i dobrim filmovima, ako nista - zato sto ih nisi mogao izbjeci. Bili su u jednako zastupljeni u distribuciji kao i smece. I svaki puta kada bi pogledao nesto dobro, skuzio bi koliko su lose stvari lose i polako bi uspostavljao svoj sistem vrijednosti. Danas, na zalost, to uopce nije slucaj. Ti mozes svaki dan pogledati nesto, a da do kraja zivota ne pogledas nista dobro. Sto je najgore, moras se potruditi da bi nasao nesto dobro, a to uglavnom rade samo djeca koja su vec, well - in the choir.
Kad smo kod medija, treba spomenuti i kako je vizualnu narativnu umjetnost, kao jedan vazan segment masovnih medija, zamijenio glupi "reality"(sto je u osnovi samo eufemizam za loš, podilazeci scenarij) i jos gluplje videoigrice. Da ne pricam o retardiranim socijalnim mrežama, koje su platforma za najnizi oblik solipsisticke masturbacije, koja sustavno reducira sirinu ljudskih interesa na najmanju mogucu jedinicu - naviku. Enter Lady Gaga!
Naravno da to ne znaci da ce svatko tko pogleda dobar film ili procitati dobru knjigu biti novi Kubrick ili Tolstoy. Ali ne smijemo se zavaravati s romanticnom iluzijom da su nasa intelektualna dostignuca inherentna nasem bicu. U drugacijim okolnostima, od mnogo nas koji smatramo sebe kolko-tolko suvislima, ispao bi sirov drek. Mazivo za bolje funkcioniranje usranog sistema.
You can't change human nature; so change the system.