uf. moram prvo malo da meditiram 5 min u krevetu i pokusavam oci da otvorim. ustajem, pustam muziku i bez obzira na doba dana pojacavam tu istu bas bas, da i trece komsije cuju
uglavnom delujem nadrkano i oteceno, ali nisam (otecena jesam. i zguzvana sva).

samo mi se cuti neko vreme.
ne volim kad ustajem pre 8-9 i ne volim kad ustanem posle 9-10. kao da sam dan prespavala.
e da, moja baba inace ne veruje da cu ja ustati ako namestim alarm, pa me onda budi svako jutro i srecom nema onog otezanja "jos 5 minuta, jos 5 minuta" (to inace ni ne volim. ako zadremam tih 5 min, dzabe mi oni prespavani sati. mahinalno se brisu.

)
i ako joj kazem da me probudi u 9, postoje 3 moguca scenarija:
-ako me probodi u 5 do 9 - e onda sam besna. TIH 5 min mi jako znaci
-ako me probudi tacno u 9 - super. cvece, prolece.
-ako me probudi u 9 i 5 - nisam nikako raspolozena vec pomahnitala jer bukvalno nista ne stizem da odradim iako npr treba iz kuce da krenem tek za 2h. tih 5 min kasnijeg budjenja me ubija...
i jaaaaaaako ne volim. jaaaaako, ako jos nisam ni ih kupatila izasla, i baba se nakaci na vrata i pocne da me ispituje svasta. a pogotovo ako me u 9i15 pita "a sta kuvamo danas?" jaaaaaaaaaao...
dzangrizava po potrebi.
