Zbog antigej zakona u Ugandi dobio azil u Hrvatskoj

Mladić iz Ugande jedan je od retkih koji je uspeo pobeći iz pakla ove afričke zemlje u kojoj vlast nemilosrdno progoni, muči i ubija osobe homoseksualne orijentacije. Spas je našao u Hrvatskoj kojoj je ovo prvi put u istoriji da je omogućila politički azil na osnovu polne orijentacije.

Kako saznaje Jutarnji list, u zahtevu za azilom mladić naveo da se u svojoj rodnoj zemlji ne oseća sigurno jer je homoseksualac. Azil mu je odobren, a dovršena je i procedura izdavanja dokumenata pa Uganđanin sad ima i ličnu kartu Republike Hrvatske.

Istorijski slučaj mogao bi najaviti promenu trenda u Hrvatskoj kad je u pitanju procedura izdavanja azila koja je kroz medije kritikovana kao prekruta i rigidna. Prema dostupnim podacima, od 2004., kad je Zakon o azilu usvojen, MUP je primio zahteve 4095 stranaca, a odobrena su 52 statusa azila i 48 statusa supsidijarne zaštite.

Reč je o statusu koji se dodeljuje strancu za kojeg se veruje da bi u svojoj rodnoj zemlji mogao biti ugrožen ili izložen raznim oblicima diskriminacije, napada i nepravdi, ali koji još ne ispunjava sve zahteve za azil. Lani je azil u Hrvatskoj zatražilo 867 osoba, a godinu ranije hiljadu. Pre samo pet godina zahteva je bilo tek 148. Dakle, broj raste, ali puno sporije nego u EU. I broj odobrenih azila deset je puta manji od evropskog proseka.

Negativni stavovi društva prema azilantima

Hrvatska ionako dosad nije bila zemlja pod velikim pritiskom imigranata ili utočište za izbeglice jer je u njihovim očima uglavnom doživljavana kao tranzitna zemlja i usputna stanica prema boljem životu u bogatijim zemljama EU. No, ni nakon ulaska u Evropsku uniju trend se nije preokrenuo.

Naime, u drugoj polovini prošle godine primljeno je manje zahteva za azil i zaštitu nego u istom periodu 2012. godine. Stranci koji su dosad dobijali azil najčešće dolaze iz trećih zemalja, Avganistana, Rusije i Sirije. Podaci Crvenog krsta pak otkrivaju da čak četvrtina onih koji azil u Hrvatskoj dobiju ipak odu dalje na zapad. Mnogi od njih su u Hrvatskoj suočeni s diskriminacijom, fizičkim napadima i rasizmom, a uglavnom su percipirani kao kradljivci, silovatelji i kriminalci.

Za njih se smatra da oduzimaju posao Hrvatima, da dobijaju veliku novčanu pomoć od države te da su bolesni ili zaraženi. Istraživanja su pokazala da stranci na rešenje svog zahteva čekaju od šest meseci do godinu dana, uglavnom su smešteni u prihvatilištima ili privatno, a pravo na rad dobiju godinu dana od podnošenja zahteva.

Škotska prva obećala zaštitu LGBT azilantima

U odnosu na Hrvatsku koja tek kreće s ozbiljnim strategijama prema azilantima, Velika Britanija, Nemačka, Francuska i Švedska evropske su zemlje koje prednjače u broju prihvaćenih azilanata i zaslužne su za 60 posto svih dodeljenih azila na našem kontinentu.

U EU je primera radi 2012. odobreno 100 hiljada zahteva, na brojku od 407 hiljada primljenih. Prvostepenim odlukama sudova u zemljama Evropske unije odobri se samo četvrtina zahteva, pokazuje poslednje istraživanje Eurostata.

Odmah po izglasavanju drakonskog antigej zakona u Ugandi, Škotska je prva reagovala i poslala službeno saopštenje da "LGBT osobe iz Ugande imaju otvorena vrata ove zemlje". Ono što je dodatno požurilo odluku škotske vlade jeste i domaćinstvo Igara Commonwealtha koje se na leto održavaju u Glazgovu. Škotska je ranije izrazila zgražavanje činjenicom da od 54 države članice Commonwealtha njih 41 još uvek smatra homoseksualnost kažnjivim delom.

Podsetimo, kriminalizacija homoseksualnosti u Ugandi naišla je na oštre osude Zapada, a Ujedinjene nacije su najavile i podizanje tužbe protiv ove zemlje. U sredu je američki državni sekretar Džon Keri najavio svoj odlazak u Ugandu, u koju planira povesti i stručnjake za pitanja homoseksualnosti kako bi razgovarali s predsednikom Yowerijem Musevenijem i objasnili mu da su njegovi argumenti za donošenje zakona neutemeljeni.