"Dobar dan, da li je to stan D.M.-a?"

"Jeste, a ko je na telefonu?"

"CJB Banja Luka, molimo vas da siđete napolje."

Dejan je ispred zgrade ugledao osam policajaca u civilu. Zapovjedili su mu da uđe u njihova kola. Kada je pitao zašto, rekli su da je to zbog jedne djevojke čiji su roditelji prijavili nestanak. Čim je ušao, Dejan im je pokušao objasniti da ne zna ništa o tome, međutim, pripadnike banjalučkog MUP-a to očigledno nije ni zanimalo. Držali su ga nekoliko sati tokom kojih su ga maltretirali i ispitivali isključivo o njegovoj spolnoj orijentaciji.

Sutradan je Dejan nazvao Udruženje Q u Sarajevu. Zajedno s njima, odlučio je da pokrene tužbu protiv banjalučkog MUP-a, zbog "povrede ljudskih prava". Dejan ima 19 godina i deklariše se kao homoseksualac.

Zakoni mahale Naša ekipa je krenula sa Slobodankom Dekić, potpredsjednicom Udruženja, u Banju Luku: ovo je bio jedan od rijetkih slučajeva za koji su odlučili pokrenuti postupak pred institucijama za ljudska prava. Ne zato što diskriminacija na osnovu spolne opredjeljenosti nije česta - Dejan, za razliku od većine, ima hrabrost da podnese sličnu prijavu. Čim smo ga sreli, rekao je da "ovo ne bi mogao bez Udruženja". Zamolio nas je ipak da ne stavljamo puno ime i prezime: otac i stariji brat još ne znaju da bi Dejan jednog dana volio provesti život sa muškarcem. Dok smo se kretali u pravcu kancelarije ombudsmana za ljudska prava, pričao je o tome kako se u Sarajevu osjeća mnogo slobodnije.

Dejan i naš fotoreporter su se vrlo brzo usaglasili - obojica su dijelili istu sklonost ka pogledu na banjalučke ulice.

"Zaboravio sam da su Banjalučanke tako lijepe, gledaj ove, prava maca!"

"Jao, vidi ovog kako je samo zgodan!"

Između njih sam bila ja i nije baš bilo zgodno - valjalo se okretati čas na lijevu, čas na desnu stranu ulice. Nema konkurencije - to je bila jedina olakšavajuća okolnost.

"Ma daj, kako možeš gledati likove pored ovakvih curica?!", čudio se moj kolega.

"Curica?", uzvratio je Dejan, "pa, nisam tako nastran!"

Fotoreporter je djelovao zbunjeno.

"Ne gledaj me tako, da se razumijemo, ja žene volim, ne zapravo, ja žene obožavam, zbog njihove snage, nježnosti... ali..." Dejan se zaustavio na tren bacivši pogled na moju ruku. "Ej, ove narukvice su ti haos, mnogo volim bižuteriju.... ma ti si meni sva fina!", rekao je.

"I ti si meni", uzvratila sam mu, smijući se.

"Hvala, ali da se u startu razumijemo - žene od mene ne mogu dobiti ništa više od komplimenta", upozorio me Dejan.

"Nema problema", klimnula sam.

"A ti se ne brini, svakako nisi moj tip", utješio je Dejan fotoreportera Dana . I nastavili su odmjeravati prolaznike/ce. No, oni su gledali Dejana: njegova figura baletana, nježni pokreti u hodu - neko bi rekao feminizirani - privlačili su poglede koji su govorili da sve što on jeste u njihovim očima nema pravo da bude.

"Vidim ja njih, ali ih ne gledam, ne zanimaju me. Imam pravo da budem šta želim, sve dok ne ugrožavam drugog. Ali ne volim mnogo hodati danju Banjom Lukom - zna se desiti da me provociraju. Zato više izlazim noću", govori Dejan pokazujući na slomljeno rebro. "Ali i tada uvijek stavim kapu." Njegov je izgled očito bio i razlog policijske posjete.

Pravda nije za svakoga "Ovakav slučaj nismo nikada imali. Teško je reći kakve su konsekvence jer sve zavisi od toga šta ste prekoračili i zašto su vas priveli", uglavnom je glasio odgovor u nekolicini lokalnih institucija za ljudska prava koje smo posjetili. Dejan ih je iznova morao uvjeravati da su razlozi zbog kojih je priveden potisnuti u drugi plan.

"Čim sam došao u stanicu, upitali su me da li sam peder. Rekao sam da nisam peder, da sam gay, na šta su se oni grohotom smijali. Provocirali su me zbog moje frizure i pirsinga, pitali su me 'da li sam muško ili žensko' i ismijavali moj izgled. Jedan od prisutnih je dobacio: 'Daj makaze da ga ošišamo.' Cijelo vrijeme su vikali, toliko da su mi se usta osušila od straha - uzalud sam ih molio da mi daju čašu vode. Jedan je cijelo vrijeme stajao s moje desne strane, govoreći mi da nisam svjestan gdje se nalazim i da mogu dobiti batina... Maltretirali su me iznuđivanjem informacija o tome gdje se okupljaju homoseksualci, šta rade i da li je gay-lobi jak. Također su me ispitivali o poznatim osobama, naprimjer pitali su me za Deena - da li je gay. Jedan od njih je prokomentarisao kako je odvratno biti gay, a prisutna inspektorka je rekla: 'Moj kolega voli samo žene', i pritom rukom prešla preko njegovih grudi. Uzeli su moj mobitel i čitali sve poruke. Ponijeli su se prema meni kao da sam kriminalac. Na kraju su me natjerali da potpišem izjavu, a kada sam ih zamolio da je pročitam, izbacili su me iz kancelarije derući se: 'Potpisuj i izlazi!'"

Dejan ne zna imena inspektora. Dušan Kos, načelnik CJB Banja Luka, u izjavi za Dane tvrdi da "prema pomenutom licu nisu preduzimane nikakve prisilne radnje, uključujući verbalne prijetnje i maltretiranje, niti uzimanje njegove izjave ima veze sa njegovim spolnim opredjeljenjem". Dejan je, po tvrdnji Kosa, u Centru ispitivan kao svjedok.

Jedini koji se zainteresirao za Dejanov iskaz bio je Dimitrije Radoja, ombudsman za ljudska prava, međutim, objasnio je da mu oni ne mogu pomoći te da se Udruženje mora obratiti direktno unutarnjoj kontroli MUP-a RS-a. Savjetovao je Dejana da potraži pomoć od Udruženja Vaša prava. Međutim, tamo nisu htjeli ni čuti za ovaj slučaj. "To ulazi u domen krivičnog prava, mi nemamo ništa s tim", rekla je službenica u kancelariji u kojoj je, između ostalih, nalijepljen plakat sa natpisom: "Pružamo pomoć svim onim kojima su povrijeđena ljudska prava - ne tražite uslugu od javnih službenika - tražite svoja prava!"

"Kakvo krivično?! Kako ne shvatate da je pretrpio napad na privatnost te zastrašivanje, nehumano ponašanje i vrijeđanje ljudskog dostojanstva? Koliko znam, vi se bavite time, možete li nam bar dati savjet kako da postupimo?", reagirala je Slobodanka Dekić.

"Obratite se EUFOR-u", drsko je odbrusila službenica.

Nakon tri sata šetnje po kancelarijama, Dejanovu volju i hrabrost polako je zamijenio strah. "Ako institucije za ljudska prava ne stanu iza mene i ako se budemo oslanjali samo na MUP, bojim se da ne bude još gore. Možda me tada baš izlemaju. Znam samo da je, kad bih imao bilo kakav problem, policija RS-a zadnja institucija kojoj bih se obratio za pomoć."

Slobodanka Dekić, potpredsjednica Udruženja Q

Domaće licemjerje

- Evropska konvencija o ljudskim pravima, član 2. Zakona o ravnopravnosti spolova koji zabranjuje diskriminaciju na osnovu roda i seksualne orijentacije, svjedoče da okvir zaštite postoji, ali u praksi je sasvim drugačije. Mi ćemo se žaliti MUP-u RS-a, a ukoliko ne bude rezultata, onda ćemo se obratiti Gender centru RS-a i Agenciji za ravnopravnost spolova. Pokušavam sebe da stavim u Dejanovu poziciju i iskreno rečeno, ja bih se smorila. Izmrcvare te, i poslije 15 minuta počinješ da sumnjaš u sve. Odgovorni su kao uvijek fini i politički korektni, ali između redova čitaš kako ih nije briga. U jednom trenutku poželjela sam da saznam ko je donator Vaših prava i da mu pišem. Ali, važno je da Dejan ne odustane.

Belma Bećirbašić, Naši dani