HIV nema sposobnost ciljanog napada na određenu seksualnost

Razmišljao sam bih li i ove godine pisao još jedan edukativno-generički tekst o Svjetskom danu borbe protiv AIDS-a koji se obilježava svakog prvog prosinca. Bilo bi tu puno brojki od nekad i puno brojki od danas, no živimo u svijetu gdje svatko brije neku svoju matematiku pa brojke koje idu u prilog potencijalnom kraju epidemije HIV-a, čini mi se, nisu dovoljne da dovoljno zainteresiraju javnost i promijene percepciju o HIV-u i AIDS-u.

I dan-danas ovih sedam velikih slova povlače frazu "gej bolest" pa sam odlučio na osobnom primjeru prikazati vam kakav je efekt ova zdravstvena stigmatizacija imala na mene i moje društvo.

S virusom HIV-a i sidom susreo sam se kroz, ako se dobro sjećam, biologiju u osnovnoj i srednjoj školi. Tad mi je to bila velika nepoznanica, kao neka tamo bolest kod nekih ljudi u nekim zemljama. Od nje se obavezno umire.

Paralelno s tim otkrivao sam svoju (homo)seksualnost koja, pederi će znati, obuhvaća i poprilično opsežnu spolnu izobrazbu, a sve kako bismo pokušali uživati u svojem i partnerskom tijelu te uspješno preživjeli čin "bolesnog" seksa.

Namjerno se tako izražavam jer sam odrastao opetovano slušajući da sam bolestan što sam gej, a homoseksualnost se spominjala uglavnom u kontekstu nakaradnosti, neprirodnosti i spolnih bolesti pa sam tako na gej seks gledao kao nešto prljavo i zabranjeno, nešto što će me prikovati za krevet i, u konačnici, ubiti.

Seks bez kondoma kao fetiš

Mislim da je upravo AIDS kriza tijekom 80-ih i 90-ih godina uvjetovala specifičnosti u osobnostima današnjih pedera, uključujući i moju malenkost. Kad se saznalo da se HIV, osim majčinim mlijekom i vaginalnom tekućinom, prenosi krvlju, sjemenom tekućinom i analnom sluzi, pomaknula se percepcija zdravlja i seksualnosti te je gej seks postao pojam srama, straha i umiranja. Kondom je postao obaveza i ni pod koju cijenu nismo smjeli ni pomisliti na seks bez kondoma.

Taj period trajao je u našoj kratkoj povijesti dovoljno dugo da se u gej zajednici stvori svojevrsni fetiš prema berbekanju, do te mjere da mi, priznajem, dvodimenzionalni pornić s kondomom pruža puno manje uzbuđenja od onog bez kondoma. Da, sami pogled na gumicu označava traženje novog videa bez obzira što je u njemu sve ono što me pali.

Isto je i sa seksom u 3D-u koji uvijek započinje s kondomom, kao što bi i trebao. Bez obzira na korištenje kondoma, čak i kad bih bio u vezi, uvijek je u meni krčkao strah da će naše vođenje ljubavi bez kondoma završiti na kakvim lijekovima.

Pederi koji streme dugotrajnijim ljubavnim odnosima danas imaju kulturu redovitog testiranja na spolne bolesti i ekskluzivno najavljen trenutak prestanka korištenja kondoma s partnerom u slučaju negativnih nalaza. Neki si vjeruju i na riječ.

HIV panika među prijateljima

Netom je završio 10. Europski tjedan testiranja kojim se promiče važnost ranog otkrivanja spolno prenosivih bolesti i redovitog testiranja. Odazovem se svake godine uz pokoje testiranje i izvan Tjedna, ali koristio ja kondome ili ne, svako moje testiranje počinje s grčem u želucu i pitanjem "Što ako?" Moji seksovi ne završavaju orgazmom, već testiranjem tri mjeseca poslije.

I nisam jedini, većina mojih gej prijatelja imala je faze čestih seksova na jednu noć, a onda bi došlo jutro upadanja u neki neobičan oblik kajanja zbog toga što su se (ne)zaštićeno seksali i to bi automatski povlačilo priču o tome da se moraju testirati i da su baš sad dobili HIV. I to iako je vjerojatnost zaraze HIV-om u Hrvatskoj relativno mala - ipak stižu brojke - od 1985. do kraja 2022. godine zabilježeno je 2017 osoba s dijagnosticiranom infekcijom HIV-a od čega je 613 oboljelih od AIDS-a. Umrlih je 356 od AIDS-a u Hrvatskoj u 37 godina.

Istina je da do najviše infekcija HIV-om u Hrvatskoj dolazi putem spolnog odnosa između gej/bi muškaraca (71 %), no često se ti podaci tumače uvredljivo. HIV nema sposobnost ciljanog napada na određenu seksualnost, nego napada osobe bilo kojeg seksualnog identiteta koje sa zaraženom osobom u spolni odnos stupaju nezaštićeno, osobe koje injektiraju droge nečistom aparaturom te putem zaražene majke na dijete.

I zato HIV/AIDS nije "gej bolest", a pomak u svjetonazoru vidi se kroz uspješna ukidanja zabrana darivanja krvi gej/bi muškarcima u sve više zemalja. Hrvatska, nažalost, još nije jedna od njih pod izlikom "teško pouzdanog utvrđivanja muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima" i "maksimalnog smanjenja rizika jer [testovi] ne mogu utvrditi jako rano nastalu infekciju", kako kaže epidemiologinja Tatjana Nemeth Blažić, voditeljica Odjela za HIV, spolno i krvlju prenosive bolesti HZJZ-a.

Nemjerljivo = nezarazno

Bez obzira na sve, HIV se danas relativno lako i brzo može dijagnosticirati, postoji PrEP koji znatno umanjuje mogućnost zaraze HIV-om i terapija za održavanje nemjerljivih/nezaraznih razina virusa HIV-a u krvi.

Iskorak tako na Svjetski dan borbe protiv AIDS-a započinje kampanju "Nemjerljivo = nezarazno" usmjerenu osnaživanju osoba koje žive s HIV-om.

"Iako osobe koje žive s HIV-om koje imaju nemjerljivu količinu virusa u krvi mogu voditi zdrave, aktivne i sretne živote, nedovoljna informiranost, stigma, internalizirana stigma i diskriminacija i dalje prate HIV+ status te mogu imati negativan utjecaj na emocionalnu dobrobit i zdravlje osoba koje žive s HIV-om - od pristupa zdravstvenim uslugama i zadržavanja u zdravstvenoj skrbi do kvalitete života i odnosa s obitelji, prijateljima i partnerima/cama", stoji u priopćenju za medije.

I za kraj, ovaj tekst nikako ne znači da trebamo odbaciti kondome, oni su i dalje najdjelotvornija zaštita od spolnih bolesti, ali uvjerenja sam da će kombinacija svega gore navedenog odbaciti stigmu da je neka bolest rezervirana samo za pedere, ublažiti traumatičnost razmišljanja hoćemo li se razboljeti prije, tijekom ili poslije seksa te nam omogućiti kompletno psihofizičko prepuštanje čarima tjelesne ljubavi.

Piše: Renato Samardžić

*Preneto sa portala Crol