Hajde da pričamo o fetišu (1)

Fetiš - čarobna riječ u domaćem javnom diskursu, a čini se da je podjednako tako i u privatnim sferama. Čarobna zbog svoje moći da izazove crvenilo na obrazima, želju za promjenom teme, čak i izvjesni zazor. Razgovor o fetišima je, kao i o mnogim drugim temama seksualnog spektra, još uvijek u izvjesnoj mjeri tabuiziran iako fetiši predstavljaju sasvim učestalu i potpuno prirodnu pojavu ispoljavanja ljudske seksualnosti. Jedan od razloga zašto fetišizirane seksualne prakse izazivaju zazor jeste taj što izlaze iz okvira tradicionalnog, heteronormativnog doživljaja seksualnosti pa se može zaključiti da su fetiši donekle i queer, neovisno jesu li akteri koji ih njeguju i prakticiraju homoseksualne ili heteroseksualne orijentacije. Fetiš je ujedno i kink, odnosno ne potpada pod seksualnu preferenciju koja se može odrediti kao tradicionalna, odnosno „društvena prihvatljiva" (prokreativni seks u kojem muškarac zauzima asertivnu, dominantnu ulogu dok žena zauzima onu pasivnu, poslušnu).

Istina je da većina nas ima barem jedan, neki cijelu šaroliku paletu, a pojedini su možda tek na putu da otkriju svoj predmet požude. Iza fetiša ne postoji određena logika, sve je dopušteno i široko koliko je široka naša mašta. No šta su to fetiši, kako ih uopšte odrediti, definirati? Fetiš predstavlja netipično seksualno interesovanje, ali daleko od toga da su nešto bizarno ili devijantno. To su najčešće specifični objekti nežive prirode ili dijelovi tijela koji primarno nisu vezani za seksualne funkcije, ali su u stanju izazvati seksualnu uzbuđenost. Pojednostavljeno: nešto što nas potencijalno može „naložiti", a nije u praktičnom i tradicionalnom smislu predviđeno za seksualnu primjenu, poput poznatih primjera fetiša kao što stopala, svega što se navlači na stopala te razni oblika radnih uniforma. Jednako tako se u fetiše mogu svrstati ponašanja koja nisu primarno seksualna, ali kod druge osobe izazivaju uzbuđenje. Da, postoje ljudi kojima je uzbuđujuće gledati druge dok puše cigaretu. Generalno gledano su bezopasni, osim u slučajevima kada fetiš ne postane ovisnost te onemogućuje emotivnu komponentu odnosa i uzbuđenje na bilo šta drugo.

Fetiši i LGBTI zajednica
Činjenica je da je LGBTIQ osobama puno lakše razgovarati o fetišima zato što i sami/e iskaču iz predviđenog kalupa konvencionalnih seksualnih praksi pa bi strejt osobe mogle naučiti nešto od LGBTIQ zajednice po pitanju normalizacije fetiša. Fetiši zaista služe tome da „začine" seks, razbiju monotoniju u odnosu, ali unutar same queer historije i zajednice imaju mnogo veći značaj. Upravo je to jedan od argumenata onih koji zastupaju vidljivost fetiša na povorkama ponosa, nasuprot onim članovima/icama LGBTIQ zajednice koji smatraju da javna ekspresija fetiša nije dobrodošla na događajima poput povorke ponosa.

Već nekoliko godina unutar zajednice se otvorila i traje debata oko toga da li je javno iskazivanje fetiša na povorkama poželjno. Oni članovi/ice queer zajednice koji se protive ispoljavanju kinka, BDSM i kožne opreme smatraju da je to neprimjereno jer je povorka protestni čin u kojem često sudjeluju i djeca, a stava su da je to akt pretjerane seksualizacije koji skreće fokus s aktivistički težnji. Argumenti članova/ica LGBTIQ zajednice koji se zalažu za prikazivanje fetiša su puno više raznoliki i utemeljeni. Oni drže da jedna od osnovni težnji događaja poput povorke jeste oslobođenje od nametnute kulture srama i krivice, a povorka sama po sebi je događaj u svrhu odbrane seksualnih sloboda, kao i jedan u potpunosti inkluzivan protest. Jedan od argumenta je i da povorka kao takva ne bi postojala bez članova/ica kink i fetiš zajednica i grupa koje su bile na prvim frontovima tokom prvih protesta i borbi za LGBTI prava. U Stonewallskoj pobuni i drugim pobunama 60-ih i 70-ih su, zajedno uz drag kraljice, trans osobe, dyke lezbejke i gej muškarce, bile mnoge osobe koje se nisu libile pokazati javno fetiše prkoseći ponosno cis-heteronormativnoj opresiji. Zanimljivo je kako je u SAD-u tokom borbe protiv AIDS-a članovi/ice zajednica čiji su fetiši kožni predmeti (eng. leather community) bili i bile upravo prvi koji su pokazali brigu prema oboljelima. Leathermen and leatherdykes su organizovali humanitarne zabave kako bi skupili sredstva za liječenje oboljelih, a često su bili među jedinima koji su s tim ljudima pričali i pomagali im dok ih je ostatak društva izolirao i tretirao kao kugavce. Čini se da osim znanja o fetišima, od ovakvih ljudi možemo naučiti nešto i o solidarnosti.

Najučestaliji fetiši, BDSM i limiti
Fetiše je gotovo nemoguće klasificirati premda postoje određene podjele po njihovoj učestalosti i raširenosti. Prema jednom istraživanju oni najčešći koji se odnose na dijelove tijelo jesu fetiši na stopala (foot fetish), tjelesne tekućine, veličinu tijela (npr. fetiš na određenu visinu, neke privlače mršave, a neke krupnije osobe), a među fetišima nežive prirode je najviše onih kojih se odnose na odjevne predmeta za noge i stopala (potpetice, najlonke, tenisice, bijele čarape i dr.), donjeg rublja i cijelih odjevnih kombinacija tj. kostima kao što su oni od lateksa, razne radne uniforme i sl. Možda su među najpoznatijima oni koji se tiču određenih obrazaca ponašanja kao što su role playing i BDSM. Razni fetiši spadaju pod široki kišobran BDSM, inače akronim koji označava bondage (vezivanje), dominaciju, disciplinu, submisivnost, sadizam i mazohizam.

Postoje oni koji preferiraju konvencionalni, vanilla seks, a za one koji su spremni i očekuju nešto više BDSM nudi širok izbor mogućnosti, potrebno je samo zaigrati se. Pored znatiželje za BDSM, potrebno je s partnerom/icom otvoreno razgovarati o vlastitim fetišima i granicama tj. limitima. Općenito se sve vezano za fetiše, a naročito BDSM, vrti oko dozvole, kompromisa i dogovora kako bi se izbjegle neželjene situacije. Sasvim je okej da neko ko se tek upušta u svijet BDSM-a s seksualnim partnerom/icom utvrdi soft i hard limite. Soft limit predstavlja granicu za određenu vrstu fetiša koji bismo voljeli isprobati, nešto što nas privlači, ali nismo sigurni hoće li nam se svidjeti u praksi, dok je hard limit gornja granica preko koje svakako ne bismo prešli, nešto što je totalno turn off, kao što je za neke primjerice golden shower ili elektrostimulacija. Naravno potrebno je da dogovorimo safe word odnosno kodnu riječi, signal koji označava da se uspori ili zaustavi određena radnja koja prelazi dogovorene granice. Poenta je da safe word ne bi trebala biti riječi poput „ne" ili „stani" jer takve riječi mogu biti turn on u pojedinim role-play scenarijima.

Fetiši su inherentni LGBTI zajednici i njezinoj historiji, kao što su jednako inherentni ljudima svih seksualnih orijentacija. Što prije normaliziramo i prihvatimo široke varijete seksualnih ekspresija time prije ćemo živjeti u manje opresivnim zajednicama i društvima.

PIŠE: Matej Vrebac

*Preneto sa portala lgbt.ba