Gej muškarci i toksični maskulinitet

Urbana pederska legenda kaže da se još uvijek nije rodio gej muškarac kojem na nekoj od svekoliki dejting aplikacija i portala nije bilo postavljano pitanje: „Jesi li fem?" Kao da to jesi li fem/femi/feminiziran ili nisi odlučuje o vrijednosti i punoći bića osobe kao takve, ali prema ovoj logici zapravo odlučuje jer imati bilo kakvu odliku ženstvenosti smatra se inferiornim, neprivlačnim i nepoželjnim. Hmm, miriše, pardon smrdi, na nešto poznato? Iza ovog, naizgled bezazlenog, pitanja se krije mnogo složena tema koja simptomatično upućuje na polje toksičnog maskuliniteta, odnosno njegovog manifestiranja kroz mizoginiju i (auto)homofobiju.

„Tetkice off", „femi stop", „samo str8 looking momci", „traži se neko van scene, diskretan, nefeminiziran" - samo su neka od „kreativnih" rješenja. Velika je vjerovatnoća da ćete naići na barem jedan od gore ponuđenih opisa po profilima i bespućima gej dejting aplikacija, gdje se jasno može pročitati otvoreni prijezir prema svemu što se može odrediti ženskim i ženstvenim. Mizoginija u svojoj primarnoj definiciji. Sve bi bilo iole logično i lakše shvatljivo da gej muškarci nisu ujedno i sami žrtve patrijarhalnih represija. Mnogo homofobnih napada i fizičkog nasilja uzrokovano je mizoginim uvjerenjem da su „gej muškarci izdajice muškosti", ali očigledno je da gej muškarci pored uloge žrtve mizoginije proizvode druge mizogine činove, što verbalne što neverbalne. Zapravo se radi o neosviještenom i perfidnom iskorištavanju privilegija s kojima se rađaju muškarci budući da ni svaki identitet unutar LGBTIQ zajednice nije jednak u pogledu privilegija. Upravo tekst samoupućujućeg naslova „Vama je lakše, jer svi vole vidjeti dvije žene." Ne, ne vole! autorice Selme Kešetović upozorava na probleme prilikom osvještavanja privilegija gej i biseksualnih muškaraca: „Razgovor o privilegijama uvijek je težak jer privilegirane osobe uglavnom i ne prepoznaju svoje privilegije niti ih priznaju, ali i često razgovor o njima shvataju kao napad i nabijanje krivnje. Cilj razgovora o privilegijama nije okrivljavanje nego učenje o drugima - o iskustvima koja nisu naša, o stvarnostima koje ne živimo, o strukturalnim opresijama koje postoje, htjeli/e mi to ili ne, kao i o strukturalnim beneficijama koje uživamo, iako to nismo tražili/e."

Nažalost biti gej muškarac ne znači biti imun na seksističke i patrijarhalne utjecaje. Premda mnogi gej muškarci za svoje ikone imaju razne pjevačice i razne druge umjetnice, performerke, koristeći se ovakvim registrom i izrazima ironično odlaze u smjeru njihovog ponižavanja i ismijavanja.

Toksični maskulinitet

O temi toksičnog maskuliniteta se sve više govori i piše u skorije vrijeme. Načini na koje se ova negativna predožba muškosti ispoljavaju su razni (šovnizam, prenaglašena kompetitivnost, seksizam, objektivizacija, infantilizacija), a u gej svijetu je najprepoznatljivija kroz heteronormativnu objektivizaciju da je onaj koji penetrira „veći muškarac" od onoga koji biva penetriran. Upravo takav pogrešan doživljaj predstavlja dobar teren za razvijanje destruktivnih ponašanja kakvo je internalizirana homofobija (autohomofobija). Apsolutno je suvislo i nezdravo koristiti more steroida da bismo izgledali mišićavije te ograničavati način na koji se oblačimo, ponašamo, zapravo odreći se bilo kakvog oblika ženstvenosti da bismo ispunili ideale toksične muškosti. Iako se mnogi od nas ponašaju tako uslijed razvijenih obrambenih mehanizama tokom odrastanja u homofobnim sredinama gdje su nas od malih nogu etiketirali kao „pedere", „peške" i „tetkice", trebali bismo naučiti odbaciti toksični maskulinitet, suočiti se s njim i ponosno prigrliti svoje identitete - u svom njihovom šarenilu i raznovrsnosti. Dobro piše Gordan Duhaček: „Pederska mizoginija je u psihološkom smislu najvjerojatnije izraz traume, ali je to nikako ne opravdava u bilo kojem drugom kontekstu. I društveno i politički i ljudski je bijedna, te nimalo duhovita." Vrijeme je da počnemo tretirati jedni druge s poštovanjem i razumijevanjem jer u svakoj od naših pojedinačnih, ličnih priča mi smo heroji.

Sve dok gej muškarci ne počnu prepoznavati vlastitu latentnu mizoginiju, istinska ravnopravnost će biti daleko od nas. Solidarnost i inkluzivnost su temeljne vrijednosti prema kojima se LGBTIQ zajednica treba voditi.

Nije bitno jesi li fem ili masc, top, bottom ili vers, bear, twink ili šta već ne, sve dok se osjećaš ugodno u vlastitoj koži i ne mrziš samo zbog toga što je nešto drugačije od onoga na što si naučio. Treba hrabrosti i vremena za prihvatanje. Trebali bismo više obratiti pažnju kako se osjećamo u nečijem društvu, nasmijavaju li nas njegove šale i imamo li zajedničke interese, nego ne to pod kojim uglom je povio ruku ili ukrstio noge.

Piše: Matej Vrebac

*Prenosimo s portala lgbt.ba