Originally posted by Nikodim
Evo, za desetak dana dolazi jos jedan 05. oktobar. Sta vama predstavlja taj dan? Kakva su bila vasa ocekicanja? Sta nam je demokratka(?!) vlast obecala, a sta, zaista, darovala? Gde smo danas? A gde su obecane jake institucije, dosadna drzava, posao za mlade...
Ko (ni)je kriv? Moze li jedan covek biti izgovor za sve neuspehe? I zna li Srbija sta je demokratija?
Vratili smo Miloseviceve saradnike, ali ne samo njih vec i milosevicevski sistem vrednosti. Tu je i korupcija, nezaposlenost, kriminal, bagra se opet oseca jakom...
U stvari, je l' dosao 06. oktobar?!?
U, komplikovana tema, a jos nije ni podne.
No, dan kao dan, ne pretstavlja nikakav licni jubilej ili tako nesto, jedino sto cu se valjda uvek secati da sam tada, na demonstracijama oko petog oktobra, upoznala prvog deckica. Sta ja znam, nisam imala neka prevelika ocekivanja, bila sam bas mlada i zelena. Ustvari, htela sam da putujem i mislim da to bese to.
Petooktobarska obecanja su bila izvodljiva, ali pod uslovom da se revolucija izvede do kraja, a ona nije izvedena tako. Smatram da se mnogi sa razlogom osecaju izmanipulisano, ali je jos tada bilo ocigledno da je doslo do odredjenih ustupaka i dogovora. Da, mozda se prolilo manje krvi, ali se Srbija nije otresla svojih vajnih heroja i generala kojima je mesto u Hagu i jos uvek je daleko, daleko iza zemalja regiona. Ne racunajuci Albaniju. Opet, ne mislim ni da je stanje isto kao u Milosevicevo vreme, jer, ako nista drugo, nema sankcija i oruzanih sukoba.
Naravno, u Srbiji niko nikada nije kriv. Ljudi koji su izvikivali parole i obecanja petog oktobra iz razlicitih razloga vise nisu na politickoj sceni, ili su se priklonili razlicitim ideologijama. Sto je vrlo interesantno, obzirom da imamo stranke istih imena kao tada, ali je danasnja DSS bliza recimo ondasnjim radikalima nego DSu, a danasnji SPS blizi DSu nego DSSu. Isto lice je jedino Ivica Dacic, koji, za sada, obavlja solidan posao ministra unutrasnjih poslova, tj. radi onako kako mu stize naredba.
Naravno da ne moze da jedan covek bude kriv za sve neuspehe, ali je i srpsko drustvo uzasno pasivno po pitanju bilo kakve organizacije ili protesta. Sto znaci da ne poznaje demokratiju, osim u slucaju kada izlazi na izbore. I posle njih sedi i ceka, da sa neba padne sve sto je obecano. Otuda i povratak tih milosevicevskih vrednosti, da ih tako nazovemo. Naravno da ce uvek bagra biti glasnija i kriminaci ce se snaci u svakom sistemu i vlasti, ali ako ostatak cuti, trpi i tiho prezire, izvesno je da ce se razmahati.