Originally posted by жњ
volim osecaj hodanja po opalom liscu, volim miris pecenog kestenja, volim da gledam crveno zute puteve ispod drvoreda, volim da slusam Cocteau Twinse dok pada kisa, volim da se macujem sa kisobranima, volim da nosim kapute, cipele i sesire, volim svoje pufnaste papuce, volim melanholicne veceri utopljene u vinu i bademima, volim osecaj svezeg pocetka koji donosi svaka jesen
i da... volim iscekivanje svakog narednog leta
TAAAKOOO JEEE! Sve to ima svog smisla i sve je to u nekoj ravnotezi... kao mali sam uvek tripovao da bih (zbog letnjih guzvi i sve te ZHEGE i graje na plazi) uvek pre letovao na planini, u shumi, i ko zna u kojoj vec mirnoj vukojebini... sada, kada sam porastao i kada sam naucio KAKVE sve blagodeti moze leto da ti priushti... hm, svakako mu se radujem... ali i jeseni kao NECEMU sto dolazi nakon istog... STANJE PROMENE! VIVA!
Ovde mirujes, tamo ludujes... znate...
OK, malo su mi debilne teorije tipa 'nacicu sebi decka kad jesen dodje'
... ali... oprosteno je jednom deristhu koje nije htelo da se dejtuje sa mnom u sred leta... pa i sada valjda chami samo ...