Bootstrap Framework 3.3.6

[Ulix]

Evo malo Dantea. Ako vam jezik nije dovoljan, potrazite prevod. Ja da prevodim Dantea ne usudjujem se.

Io mi senti' svegliar dentro a lo core
Un spirito amoroso che dormia:
E poi vidi venir da lungi Amore
Allegro sì, che appena il conoscia,

Dicendo: "Or pensa pur di farmi onore";
E 'n ciascuna parola sua ridia.
E poco stando meco il mio segnore,
Guardando in quella parte onde venia,

Io vidi monna Vanna e monna Bice
Venire inver lo loco là 'v'io era,
L'una appresso de l'altra maraviglia;

E sì come la mente mi ridice,
Amor mi disse: "Quell'è Primavera,
E quell'ha nome Amor, sì mi somiglia.

[stotinka_dogvila]

Igra cenzora

Kada bi saznala da boluje od neizlečivosti
Moja devojka otišla bi u Egipat.
Fasciniraju je veliki nosevi.
Možda ne bi išla u Egipat
da je Kleopatrin nos bio kraći?
Pitam: kraći… za koliko?
Mogao je biti malčice kraći, zar ne?

Mene fascinira to njeno putovanje.
Iz više razloga, svakako.
Mogu je zamisliti kako na Sinajskom poluostrvu
ne navlači pižamu.
Dok spava.
Samo što na toj površini
od oko 1.001.450 kvadratnih kilometara
ne bi bilo mene

Bez sumnje, ona bi živela u dvorcu Karnak.
U Dolini kraljeva.
Uhodila bi pljačkaše grobnica.
Instalirala zakon protiv
dinastije tvrdokožaca
I jednu povlasticu
za sve vrste
preživara
mekušaca
I drugih beskičmenjaka.

Povlasticu balzamovanja.
Telo bi natopila rastvorima soli
(voli da previše soli)
Ona se razlikuje od mene
jer za mene
koža je najdublje što imam
So je u meni kao para, može da izađe zviždeći
(to je onda poezija)

[Kragi]

... end Balašević of kors

Portret zivota mog

Mesec prosipa bokal fosfora
Vitraz mraza na oknu prozora
Jedne noci ko ova znace Bog
Doslikacu portret zivota svog

Silueta se davno nazire
Neko uzdahne, neko zazire
Isto vide, a razno tumace
Djavo prste u farbu umace

Prave si boje dodala
Na taj portret zivota mog
Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog...

I lila tamnu ceznjivu,
I boju breskve neznu
I sramezljivu
Svetlo sivu nepogresivu

Roze nadjoh medj' starim pismima
Modru vrpcu nad teskim mislima
Ukrah ridju iz pera drozdova
Laki purpur iz prvih grozdova...

Uzeh oker sa svece svecarske
Drap sa svilene masne becarske
Mrku s tambure tuznih tonova
A cinober sa nosa klovnova

Prave si boje dodala
Na taj portret zivota mog
Talase plave, nijansu lave
Vrtloge zelenog...

A crnu nisi stedela
Ali bez nje bi bela,
Jos izbledela
Bez crne bela ne bi vredela

Srce je moje napuklo
K'o kora starog bagrema
Al' u tvom oku
Kao lane zadrema.

I jedva kao sapat ti
Nicu po uglovima
Zlatne paprati
Pramen sna u sliku navrati

Vetar dokono senke spopada
Huk u ambis tisine propada
Jedne noci k'o ova, znace Bog
Doslikacu portret zivota svog



Nedostaje mi nasa ljubav

Na jastuku bdim na ponocnoj strazi
kao stari posustali ratnik
kom svaki put od riznice neba
jedva zapadne mesecev zlatnik
pod oklopom drhti kosuta plaha
vecno gonjena tamnim obrisima straha
koja strepi i od mirnih obronaka sna

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje se zivot kruni uzalud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme ne voli heroje
i da je svaki hram ukaljalo
al' meni, eto, nista sem nas
dvoje nije valjalo

Kad potrazim put u srediste sebe
staze bivaju tesnje i tesnje
i skrijem se u zaklon tvog uha
kao mindjusa od duple tresnje
al' uspevam da jos jednom odolim
da prosapucem da te nocas ruski volim
sto su reci, kremen sto se izlize
kad tad

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
a bez nje ovaj kurjak menja cud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme svemu menja boje
i da je silan sjaj pomracilo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije znacilo

Ponekad jos u moj filcani sesir
spustis osmeh ko carobni cekin
i tad sam svoj
jer ma kako me zvali
ja sam samo tvoj licni harlekin
ponekad jos suza razmaze tintu
i ko domina padne zid u lavirintu
tako prosto, ponekad jos
stignemo do nas

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje uz moje vene puze stud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme uvek uzme svoje
i ne znam sto bi nas postedelo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije vredelo



Slovenska

Nosen dahom sna
doleteo je crni golub na moj dlan
zasto ko da zna
al' to sam jutro docekao umoran
ko da sam i ja leteo s njim
krilima teskim olovnim
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka

Ako umrem mlad
posadi mi na grobu samo ruzmarin
na dozvoli tad
da naprave od toga tuzni treci cin
nek mi ne drze govore
nek drugom pletu lovore
ako umrem mlad
zaustavljen u koraku i snu

O zagrli me sad
jako, najbolje sto znas
i nemoj crnoj ptici da me das
ma ne, ne brini
proci ce za tren
ja sam samo malo lud i zaljubljen

U mojim venama davni sever caruje
i ja ponekad ne znam sta mu je
sto luduje , od srece tugu tka
moja prosta dusa slovenska

Uplasi me sjaj,
milion sveca kad se nebom popali
gde je tome kraj
za kog su tako dubok zdenac kopali
zasto se sve to desava
da l' covek ista resava
il' smo samo tu
zbog ravnoteze medju zvezdama

[Orlando the Lady]

O Captain My Captain
a poem by Walt Whitman



O Captain my Captain! our fearful trip is done,
The ship has weathered every rack, the prize we sought is won,
The port is near, the bells I hear, the people all exulting,
While follow eyes the steady keel, the vessel grim and daring;
But O heart! heart! heart!
O the bleeding drops of red,
Where on the deck my Captain lies,
Fallen cold and dead.

O Captain! my Captain! rise up and hear the bells;
Rise up--for you the flag is flung for you the bugle trills,
For you bouquets and ribboned wreaths for you the shores a-crowding,
For you they call, the swaying mass, their eager faces turning;
Here Captain! dear father!
This arm beneath your head!
It is some dream that on the deck,
You've fallen cold and dead.

My Captain does not answer, his lips are pale and still;
My father does not feel my arm, he has no pulse nor will;
The ship is anchored safe and sound, its voyage closed and done;
From fearful trip the victor ship comes in with object won;
Exult O shores, and ring O bells!
But I, with mournful tread,
Walk the deck my Captain lies,
Fallen cold and dead.

[...Sitnicava...]

Serenada


Mesec je tupom krivom kamom
zaklao jedno veče žuto.
Oprosti, bio sam skitnica samo,
pa sam u tvoje oči zaluto.

I sasvim nespretno prosuo se
kao lopata vrelog snega,
nasmejan, izgužvane kose,
od ptica ranjav, od cveta pegav.

Oprosti, uvek moram da odem.
Vetrove žute jesen već plače.
Jezera - oči. Što kvase vode
obale niske za skitačem.

Uvek se biva lep na početku.
Pomalo dobar. Pomalo tužan.
Uvek se biva na ovom svetu
na kraju tuđ, na kraju ružan.

I uvek samo sebe imamo
i san pun želja, nedorečen.
Mesec je tupom krivom kamom
zaklao jedno žuto veče.


M. Antić

[mikka]

Bukovski

Plava ptica

Ima jedna plava ptica u mom srcu koja
želi da izađe,
ali ja sam isuviše opasan za nju,
kažem joj: ostani unutra, neću da te bilo ko vidi.

Ima jedna plava ptica u mom srcu koja
želi da izađe
ali ja je nalivam viskijem i udišem
dim od cigareta
tako da kurve i barmeni
i bakalini
nikad ne saznaju
da je unutra.

Ima jedna plava ptica u mom srcu koja
želi da izađe,
ali ja sam isuviše opasan za nju,
kažem joj:
miruj, je l' hoćeš nešto da zabrljaš?
Hoćeš da zajebeš stvar?
Hoćeš da mi urnišes prodaju knjiga u Evropi?
Ima jedna plava ptica u mom srcu koja
želi da izađe
ali ja sam pametan čovek, pustim je napolje
samo ponekad noću
kad svi živi spavaju
kažem joj: znam da si tu
i zato ne budi tužna.

Onda je vratim nazad,
ali ona pomalo pevuši unutra,
nisam je baš pustio da umre
i onda tako spavamo,
zajedno,
sa našim
tajnim paktom
i sve je dovoljno lepo da
bi čovek gotovo
mogao da zaplače,
ali ja ne plačem,
a vi?

ova pesma meni uverljivo docarava senzibilitet njegove literature

[Orlando the Lady]

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.


Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.


Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,



U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

[Orlando the Lady]

Nocas se zvezde ore iz vecnog mira svoda.

Kuda se ruse zvezde? Za lov im nemam mreze -
progutat ce ih eter i beskonacna voda.
Ruse se zvezde u prostor sveta bez ravnoteze.
Ko da ga veze?

Sto biva od mrtvih zvezda? Idu u dim, u paru?

Nece li nove zore pojesti opsta tama?
Nece li tkivo sveta propasti u pozaru?
Ili ce zvezde stici u ognjen sudar s nama?
Iskre, gdje je jama?

Gube se mahnite zvezde u tajne svemirske rupe.

Ja molim pravo na najmanje parce meteora.
Da ove strasne vatre u lobanju me lupe,
da les moj plane u svetu lomacu odozgora,
smrt zvezdanoga stvora.


(Тin Ujevic)

[Orlando the Lady]

Kad jutros, jedva krijuc zlobu
i u klopku me navodeci,
Demon u moju udje sobu,
upita: “ Da l’ mi mozes reci
sta je od sviju lepih stvari
kojim je oko zasenjeno,
od crnih il’ rumenih cari
sto cine ljupko telo njeno,
najsladje? “ – Ali dusa rece
Gnusniku: “ Svaki deo greje
isto, iz svakog melem tece
i podjednako drago sve je.
Ne znam, kad sve me ocarava,
sto posebno me tu privlaci.
Ona me kao noc stisava
i kao Osvit na me zraci;
i saglas je preveliko
sto njenim lepim telom vlada
da obujmiti moze iko
sve sastojke tog divnog sklada.
Preobrazaj me tajni pleni,
sva cula se u jedno slise!
Muzika struji dahom njenim,
kao sto njezin glas mirise!”

[starsailor]

Od koje smo nježnosti čvrsti
nepoznati drugima
a sebi isti
napamet te znaju moji prsti
a da li ćemo uvijek
dotaknut se neba
isprazni od suza
i od svega čisti
od svoje smo ljubavi jaki
drugima strani
a sebi isti

Zeljko. K.

[Delete]

Don McLean - Vincent (Starry, Starry Night) lyrics

Starry starry night
paint your palette blue and gray
look out on a summer`s day
with eyes that know the darkness in my soul
shadows on the hills
sketch the trees and the daffodils
catch the breeze and the winter chills
in colors on the snowy linen land.

Now i understand
what you tried to say to me
and how you suffered for your sanity
and how you tried to set them free
they would not listen , they did not know how
perhaps they`ll listen now......

[Orlando the Lady]

To je Vinsent pisao ili se tako pesma zove?

[Delete]

Originally posted by the1whowished
To je Vinsent pisao ili se tako pesma zove?

Jbg, napisala si ovo pre nego sto sam prepravila post jer sam skapirala da ce i drugi da protumace to slicno

Pesmu je napisao Don Mc Lean, inspirisan njegovom slikom "Starry night", a obraca se Van Goghu "...now I understand what you trie to say to me,are you suffer for your sanity,how you trie to set me free.....colours changing you.."

[Orlando the Lady]

apozicijaaaaaaaaaaaaaa

PESMA KONJANIK


Kordoba.
Daleka i sama.

Crni konjic, velik mesec
i masline u bisagama.
Premda poznam ceste, nikad
necu stici u Kordobu.

Kroz ravnicu i kroz vjetar,
crni konjic, crven mesec.
Pogledima smrt me prati
svrh tornjeva iz Kordobe.

Jao, duga li je cesta!
Jao, vrli moj konjicu!
Jao, smrt me ceka pre
nego stignem u Kordobu!

Kordoba.
Daleka i sama.


(F. G. Lorka)

[Ulix]

Originally posted by the1whowished
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.


Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.


Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,



U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

Savrseno.

[Ulix]

Evo jos malo Matosa, inspirisala me The1:

19. SVIBNJA 1907

Ko Petrarca Loru jutros sam te snio
U okviru drevnom pobožnog portala,
Zastava ti dačka iznad glave sjala,
O, to nije, sanak, ludi sanak bio!
Prognanik u pučkoj rulji sam se skrio,
Suza mi je krišom na rukave pala,
Kad su grička zvona od sreće zaplakala
I studentski barjak s kalpakom se vio.
Ti u crkvu, ja—ko prosjak kunjah vani,
Jer me svaki pandur mogo uhvatiti….
Ko četrdeset osme grozni su nam dani!
Slobodan je Hrvat sve to teže biti,
Zato tužan lunja tuđim tlom bez puta,
Kao zvuk od zvona kad kroz šumu luta.

[Myself]

Tebi je lako reći - idem,
jer tamo nisi bila.
Tebi je lako pružiti ruku,
jer još nisi odlazila.

Tebi je lako reći - zbogom
i da je sve to šala.
Tebi je lako, jer ništa ne znaš;
još se nisi rastajala.

Tebi je lako, a ja već znam:
kada se te stvari dese,
svatko kad ode ostavi trag,
a dio života odnese.

Tebi je lako reći - idi
i ni za čim ne žali.
Tebi je lako, jer si dijete -
jer te nisu ostavljali.

Arsen Dedic

[Myself]

Zadnje vesti - Duško Trifunović

Sa mnom je gotovo bilo onoga trena
kad sam rekao
Nemoj

A ti si htela i htela

A ja sam pitao
Zašto

A ti si rekla
Zato zato i zato
jer tako čini žena

Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi

Suviše znam o sebi i o svemu
već sam prešao granicu grešnu
gde ništa nije sveto
i ništa nije sramota
Sav sam na drugoj strani
a iza mene gori ko večni plamen
jedino tvoja lepota

Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi

al sad je kasno
ovo su zadnje vesti
Više se nećemo sresti
osim u nekom teškom snu

[Myself]

Pesmica - Miloš Crnjanski

Reci, kad bi moj osmeh bled,
rastopio se kao cvet
pola san a pola led.

Kad bih još jednom
mogao da volim...

Da li bi mi tad bilo dobro svud,
i život bio manje lud?

Ili bih i tad kao sad
morao da se smešim i razbolim,
i da umrem?

Kad bih još jednom
osetio da volim, volim?

[Ulix]

Prvi put sam naisao na ovu Anticevu pesmu. I nije me oborila s nogu zbog toga kakva je pesma, vec zbog toga sto je tako istinita.

Samoća
(Miroslav Antić )

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
koliko si u stanju
da izdržiš samoću

Gigantske zvezde samuju
na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene
sabijaju se u galaksije.

Samo sekvoja bira čistine
sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Samo paprati zavlače se u prašume.

Orao nikada nije imao potrebu
da se upozna s nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
koliko si u stanju
da prebrodiš trenutak,
jer trenutak je teži
i strašniji i duži
od vremena i večnosti.

[Orlando the Lady]

Originally posted by Ulix
Evo jos malo Matosa, inspirisala me The1:

19. SVIBNJA 1907

Ko Petrarca Loru jutros sam te snio
U okviru drevnom pobožnog portala,
Zastava ti dačka iznad glave sjala,
O, to nije, sanak, ludi sanak bio!
Prognanik u pučkoj rulji sam se skrio,
Suza mi je krišom na rukave pala,
Kad su grička zvona od sreće zaplakala
I studentski barjak s kalpakom se vio.
Ti u crkvu, ja—ko prosjak kunjah vani,
Jer me svaki pandur mogo uhvatiti….
Ko četrdeset osme grozni su nam dani!
Slobodan je Hrvat sve to teže biti,
Zato tužan lunja tuđim tlom bez puta,
Kao zvuk od zvona kad kroz šumu luta.

Kako mene pocetak pesme iz nekog razloga neodoljivo podseca na "Kovace laznog novca", to je nesto neverovatno.

[Orlando the Lady]

IGRAČKA VJETROVA

Pati bez suze, zivi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Taste su suze, a jadikovke
ublazit nece gorki san.
Podaj se pjanom vjetru zivota,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lisce sto vir ga vije
za let si, duso, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet sto nema korijena.


(Tin Ujevic)

[olga_diktator]

TUŽNA PESMA

Živela jedna gospođa Klara,
čudna i stara, vrlo stara...
I nije imala ni mamu, ni tetu,
nikoga, nikog svog na svetu.

Gospođa Klara je šest mačaka čuvala
na jastucima od žute svile.
Mašne im je krojila, mleko kuvala
pa su site i srećne bile -
belih mačaka šest.

A kad je umrla gospođa Klara,
čudna i stara, vrlo stara
- jastuke od žute svile niko nije prao,
na doručak niko nije zvao,
a loviti miševe niko nije znao!

Tužne su, tužne i gladne bile,
zaspale su na jastucima od žute svile
i nikada se,
ah, nikada se više nisu probudile -
belih mačaka šest.

Dušan Radović

[olga_diktator]

RODJENI DVADESET TRECE, STRELJANI CETRDESET DRUGE

Veceras cemo za njih voleti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je vise nego sto je ikad u jednoj pesmi
bilo ljubavi.
Sad bi bili ocevi.
Sad ih vise nema.
Mi, koji smo po peronima jednog veka
odbolovali samoce svih
svetskih Robinzona,
mi , koji smo nadziveli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
veceras cemo za njih voleti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je poslednji put, crven kao komunizam, goreo horizont njihovih zelja.

Preko njihovih izgubljenih godina, izbodena i uspravna,
presla je buducnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegloj travi.
Nije bilo tajni o raskopcanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispustenim ljiljanom.
Bile su noci, bile su zice, bilo je nebo koje se gleda poslednji put, bili su vozovi koji se vracaju prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima, s tuznim makovima jednog vojnickog leta, s divnim smislom podrazavanja, takmicila se njihova krv.

A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Juznim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na Cvetnim Trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kada ne ljube,
cekale su Ane, Zoje, Zanet.
Cekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoja bela negrljena ramena dace decacima.
Nisu se vratili.

Preko njihovih streljanih ociju presli su tenkovi.
Preko njihovih streljanih ociju.
Preko njihovih nedopevanih Marseljeza.
Preko njihovih izresetanih iluzija.
Sad bi bili ocevi.
Sad ih vise nema.
Na zbornom mestu ljubavi sad cekaju kao grobovi.

Mala velika moja,
veceras cemo za njih voleti.


Izet Sarajlic

[iWanna]

Originally posted by olga_diktator
TUŽNA PESMA

Živela jedna gospođa Klara,
čudna i stara, vrlo stara...
I nije imala ni mamu, ni tetu,
nikoga, nikog svog na svetu.

Gospođa Klara je šest mačaka čuvala
na jastucima od žute svile.
Mašne im je krojila, mleko kuvala
pa su site i srećne bile -
belih mačaka šest.

A kad je umrla gospođa Klara,
čudna i stara, vrlo stara
- jastuke od žute svile niko nije prao,
na doručak niko nije zvao,
a loviti miševe niko nije znao!

Tužne su, tužne i gladne bile,
zaspale su na jastucima od žute svile
i nikada se,
ah, nikada se više nisu probudile -
belih mačaka šest.

Dušan Radović

:flashback:

jaao pa mi smo ovo ucili u skoli

[Delete]

Angel Kalinovik - Pesme Tuge

Dvorac

Visoka stabla šuma sibirskih,
Ne uspeše da sakriju njegove najviše kule
I tek ko bi gledao sa planina dalekih,
Shvatio bi postojanje palate usnule,
Podignute zadnjom, velikom carskom željom
Tek oštro oko uz blagodat slučajnosti
Videlo bi okrugli, bledocrveni krov
Koji iznad ogromne šumske nepreglednosti
Odaje prisustvo gospodsko i šalje zov
Radoznalcu koji ne mari za oprez
Ali ipak, hajde, budimo iskreni
To jeste otkriće zanimljivo
Ali da istraži taj predeo skriveni
Zaista bi se retko ko usudio
Jer od njega te dele i prostor i strah

To je dalek put, kroz šume sibirske
Uz svetlosti malo, a mnogo nepoznatog
I za to treba mnogo hrabrosti istinske
Neizva|ene iz tu|eg, vec iz srca sopstvenog
Ta hrabrost bice ti jedini pratilac

Kad jednom taj put dugi bude pređen
Nakon dana i dana hoda kroz mrak
Zar|ali grb, divan, visoko postavljen
Na ogradi bez kraja... biće ti znak
Da si došao napokon do carskih vrtova

Kroz sijenku odškrinutih vratnica
Udi uz drhtavu škripu, polako
U prostrane vrtove, bez cveća i ptica
Pokrivene lišćem suvim i ti lako...
...možeš da korake učiniš mekim,
Baš kako strah nalaže

Ali već sada tebi je jasno da to nije mesto duhova
Kroz maglu vidiš oronulu lepotu
Prednje fasade, kipova i stubova
Koji i sada zazivaju divljenje


Tuga

Moja si verna pratilja,
čime da te nagradim
za sve ove godine vernosti


Bol

Nimalo te ne volim
Svakog gosta za tri dana dosta,
a ti si već predugo kod mene


Strah

Što te duže znam
Sve te se manje bojim
A znam te već jako dugo


Ljubav

Opisana u Bolu, Tugi i Strahu


Život

Život mi proždire mladost
A već se sprema da otegne
dane moje starosti
Nemam pravo da mrzim ikoga
Ali sudbina zato predmet je
Mog straha, očaja i mržnje

Vi koji mislite da čovjek
je hrabri kovač svoje sreće
očigledno još život niste okusili
sve je to laž, samo utjeha
Ne čekajte nakovanj i čekić
Već molite Boga da sve ovo što prije prođe


Pitanje

Ima li smisla čekati san
kada znaš da ti neće doći
može li iko usporiti vrijeme,
kada zna da će brzo proći
ima li smisla gajiti nade
kad nezahvalnost im dobro znaš
i pjevati sreći balade
kad do tebe joj nije stalo
I da li je smisao laž
što obavija sjene života
odsjaj zlatnog omota
sopstvenog očaja zabluda
I ima li smisao smisla?
I da li bi opasno bilo
bez utjeha životnih živjeti
što kriju životno sivilo
Prezrenih ljepota na hiljade
ti ludi svijete nudiš
ali sve su tamo zablude
jer upravo ti sudiš
ko na njih ima pravo
a za većinu ljudi one
ostaju samo san.
Ima li smisao smisla?

[bas bleu]

Simon Armitage

You're Beautiful

You're Beautiful
because you're classically trained. ,
I'm ugly because I associate piano wire with strangulation.

You're beautiful because you stop to read the cards in newsagents' windows
about lost cats and missing dogs.
I'm ugly because of what 1 did to that jellyfish with a lolly-stick and a big stone

You're beautiful because for you, politeness is instinctive, not a marketing
campaign
I'm ugly because desperation is impossible to hide.

Ugly like he is,
Beautiful like hers,
Beautiful like Venus,
Ugly like his,
Beautiful like she is,
Ugly like Mars.

You're beautiful because you believe in coincidence and the power of thought.
I'm ugly because I proved God to be a mathematical impossibility

You're beautiful because you prefer home-made soup to the packet stuff.
I'm ugly because once, at a dinner party,
I defended the aristocracy and wasn't even drunk.

You're beautiful because you can't work the remote control.
I'm ugly because of satellite television and twenty-four hour rolling news.

Ugly like he is,
Beautiful like hers,
Beautiful like Venus,
Ugly like his,
Beautiful like she is,
Ugly like Mars.

You're beautiful because you cry at weddings as well as funerals.
I'm ugly because I think .of children as another species from a different world.

You're beautiful because you look great in any colour including red.
I'm ugly because I think shopping is strictly for the acquisition of material goods.

You're beautiful because when you were born, undiscovered planets
lined up to peep over the rim of your cradle and lay gifts of gravity and light at your miniature feet.
I'm ugly for saying 'love at first sight' is another form of mistaken identity
and that the most human of all responses is to gloat.

Ugly like he is,
Beautiful like hers,
Beautiful like Venus,
Ugly like his,
Beautiful like she is,
Ugly like Mars.

You're beautiful because you've never seen the inside of a car-wash,
I'm ugly because I always ask for a receipt.

You're beautiful for sending a box of shoes to the third world.
I'm ugly because I remember the telephone numbers of ex-girlfriends
and the year Schubert was born.

You're beautiful because you sponsored a parrot in a zoo.
I'm ugly because when I sigh it's like the slow collapse of a circus tent.

Ugly like he is,
Beautiful like hers,
Beautiful like Venus,
Ugly like his,
Beautiful like she is,
Ugly like Mars.

You're beautiful because you can point at a man in a uniform and laugh.
I'm ugly because I was a police informer in a previous life.

You're beautiful because you drink a litre of water and eat three pieces of fruit a day.
I'm ugly for taking the line that a meal without meat is a beautiful woman with one eye.

You're beautiful because you don't see love as a competition and you know how to lose.
I'm ugly because I kissed the FA Cup then held it up to the crowd.

You're beautiful because of a single buttercup in the top buttonhole of your cardigan.
I'm ugly because I said the World's Strongest Woman was a muscleman in a dress.

You're beautiful because you couldn't live in a lighthouse.
I'm ugly for making hand-shadows in front of the giant bulb, so when they
look up, the captains of vessels in distress see the ears of a rabbit, or the eye
of a fox, or the legs of a galloping black horse.

Ugly like he is,
Beautiful like hers,
Beautiful like Venus,
Ugly like his,
Beautiful like she is,
Ugly like Mars.

Ugly like he is,
Beautiful like hers,
Beautiful like Venus,
Ugly like his,
Beautiful like she is,
Ugly like Mars.

[mikka]

Kad sam bio klinja omiljena knjiga mi je bila "Postovana deco", Duska Radovica.

Evo jedne pesme koju znam i danas napamet

DECA VOLE

Deca vole čudne stvari
kao što su odžačari,
kao što su kočničari,
kao što su, kao što su...

Deca vole slatke stvari
kao što su sutlijaši,
kao što su grilijaši,
kao što su, kao što su...

Deca vole smešne reči
kao što su papadaći,
kao što su sumareni,
kao što su, kao što su...


Papadaći, kako simpatična i sjatka reč
Baš me zanima šta je to, je l zna neko?

[...Sitnicava...]

Mislim da je neka buba, pitaćemo jukie-a.

[jovanabeograd]

Originally posted by mikka
Kad sam bio klinja omiljena knjiga mi je bila "Postovana deco", Duska Radovica.

Evo jedne pesme koju znam i danas napamet

DECA VOLE

Deca vole čudne stvari
kao što su odžačari,
kao što su kočničari,
kao što su, kao što su...

Deca vole slatke stvari
kao što su sutlijaši,
kao što su grilijaši,
kao što su, kao što su...

Deca vole smešne reči
kao što su papadaći,
kao što su sumareni,
kao što su, kao što su...


Papadaći, kako simpatična i sjatka reč
Baš me zanima šta je to, je l zna neko?

Ja sam jos u osnovnoj skoli snimila album na kojem nam je udarna pesma bila bas ova.