Moram ponovo da reklamiram Ozonov film "Osam žena":
"U melodramatičnom dekoru pedesetih reditelj Fransoa Ozon napravio novi film
Osam žena
Emanuel Bear nosi čizme Žane Moro iz filma "Dnevnik jedne sobarice"; Fani Ardan skida rukavice nalik Đildi Rite Hejvort; Izabel Iper igra u registru Bet Dejvis, a Firmin Rišar se ponaša kao dadilja Skarlet O'Hare iz "Prohujalo s vihorom"
U film "8 žena" reditelja Fransoa Ozona (upravo prikazan na berlinskom festivalu), ulazi se kao u naslikani dekor sa nestvarnom atmosferom između fantazme i konvencije. Priča počinje dolaskom Sizone (Viržini Ledoajen) da sa porodicom provede božićne praznike. U kući ona nalazi svoju baku (Danijel Darije), vrlo okretnog invalida; majku (Katrin Denev), društveno uspešnu ženu; tetku Ogustinu (Izabel Iper), nervoznu staru devojku; mlađu sestru (Lidvin Senje), kuvaricu (Firmin Rišar) i Luizu (Emanuel Bear) novu guvernantu. Jedini muškarac u kući, otac Marsel, još uvek spava. Tačnije, izgleda kao da spava, jer mu iz leđa viri nož. Utom stiže i Pjeret (Fani Ardan), pokojnikova sestra, i radnja počinje.
Pridržavajući se pozorišnog komada Robera Tome, Ozon vodi film kao parodiju detektivskih romana. Međutim, ubistvo je samo povod, dok je pravi razlog "istražni postupak" koji osam žena vode u kući. Optužujući jedna drugu, one otkrivaju lične i porodične tajne, prikrivene ljubavnike, lažne očeve, loše majke, frustrirane sestre, skrivene pare, prepravljane testamente…
Novac, ljubomora i licemerje čine komediju povremeno zajedljivom, naročito u melodramatičnom roze dekoru iz pedesetih godina. Pokušavajući da dočara Tehnikolorove i Hičkokove boje, Ozon parodiju žanra nastavlja u parodiju filmova. Emanuel Bear nosi fetišističke čizme Žane Moro iz filma "Dnevnik jedne sobarice"; Fani Ardan uspaljujuće skida rukavice nalik Đildi Rite Hejvort; Izabel Iper igra u registru Bet Dejvis, a Firmin Rišar se ponaša kao dadilja Skarlet O'Hare iz "Prohujalo s vihorom". Ne zaboravljajući ni Alena Renea, niti Vudi Alena, reditelj u film ubacuje i pesme, unoseći element mjuzikla.
Uspeh Ozonovog filma u Francuskoj zasnovan je manje na već viđenom vodviljskom scenariju, a više na izboru glumica. Gledalac se nalazi ispred akvarijuma u kome zvezde francuskog filma pokazuju šta znaju da urade same ili u zajednici sa drugim zvezdama. Istovremeno "rušeći" dva mita, reditelj ukazuje da se dive ne mrze međusobno, i da njihove uobičajene etikete - "hladna plavuša", "intelektualna crvenokosa", "uspaljujuća smeđokosa" - nisu istinite. Slično završnim pesmama velikih dobrotvornih koncerata, gde rame uz rame pevaju najpoznatiji muzičari, ovaj film počiva samo na imenima. Bez slavnih glumica, ma koliko dobro igran, Ozonov film ne bi pobudio veće zanimanje publike i kritike."
http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiv ... 1303.shtml
