- 21 Jul 2007, 10:59
#855097
Srodna dusa....neko to zove i tako. Ja ih vise ne nazivam tim recima, ali to su ljudi koji su me u zivotu najbolje razumevali, koji nisu bili identicni meni (naravno!), ali koji su bili u stanju da cuju i moju tisinu, ono neizgovoreno i ono cega mozda cak ni ja nisam bila svesna.
Naravno, ponajpre sam kod pisaca i u knjigama pronalazila srodnost u nacinu razmisljanja i odredjenim emocijama, i svaki put sam se detinje radovala sto sam otkrivala da postoje ljudi tako bogati duhom, tako slicni meni, tako prokleto slicni.....
Ne znam.....i sada se radujem, i sada me ushicuje kada to pronadjem u necijem izrazu, bilo stvaralackom, bilo materijalistickom (u pojedinim osobama), i sa sigurnoscu tvrdim da to postoji, samo zavisi koliko fatalisticki to posmatramo i sta od toga ocekujemo uopste....
Naravno da to ne mora biti partner (cak stavise, retko kad i jeste), i ne mora biti neko sa kim smo svakodnevno u kontaktu; to cak moze biti neko ko zivi dijametralno razlicitim zivotom od naseg, a ipak taj neko jeste to - srodna dusa (za one koji to tako vole da zovu)....
Ja npr.imam jednu osobu koja je u jednom trenutku postala jako religiozna i pobozna, sto ja nikako nisam niti cu ikada biti, i koliko god ja ne podrzavala takav nacin razmisljanja a ni ta osoba moj nacin zivota, mi ostajemo duboko povezani nekim sustinskim, iskonskim razumevanjem i ljubavlju....onim istim koji je bio i pre ove promene u nacinu zivota, i to je nesto sto je nepromenljivo i konstantno.