Hm. Ne znam šta će se desiti do
kraja života, ali 'ajde ovako...
Ne robujem ni formi niti sam od onih
koji dozvoljavaju da im prođe "sada"
usljed razmišljanja o prošlosti ili planiranja
budućnosti. Ja volim da živim ovaj tren; i
kada volim- volim. Sad, postoje različite vrste
ljubavi. Možda sam ja čudna, ali imam takve odnose
sa ljudima da, one koje smatram dijelom svoga
srca, uopšte ne moram da viđam toliko često; tj.
možemo da ne budemo u kontaktu jako dugo, a onda
kad se sretnemo, nastavimo gdje smo stali.
To je dakle ona prijateljska ljubav; i sad sam već u
godinama kada znam da postoje oni koje ću tako
prijateljski voliti, bez obzira gdje nas život odvede.
Što se tiče "ljubavi", postoje osobe koje i dan danas
volim, iako je gotovo (a za mene jednom kraj-
zauvijek
je kraj!), ali ih volim kao ljude, zbog svega onoga
što ih čini takvima kakvi jesu.
Nakon što sam pročitala ovo shvatih da ću
ja u stvari neprestano voliti one prema kojima
sam razvila neseksualnu ljubav.