Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Književnost, film, TV, pozorišta, galerije...

Moderatori: Over the rainbow, Moderators

#442311
Albahari je jedan od mojih omiljenijih pisaca. Za moj ukus najbolji, kad je rec o domenu kratke price. Prica 'Tigar kojem na ledjima glob' mi je jedna od boljih prica koje sam procitala. Od romana mi se najvise dopao 'Mrak'.
Ono sto mi smeta je sto ponavlja motive iz dela u delo (jevrejstvo, Zemun, umetnik, dijaspora, brak...).

Slusala sam ga kad je u Narodnoj biblioteci pricao o kratkoj prici. Zamolila sam ga tad da mi se potpise na knjige. Na jednoj je napisao Za .......... - Price u kojima su reci pokusavale da budu svet.
By Ulix
#442313
Albahari je jedan od mojih omiljenih pisaca. Galatejo, hvala na ovoj temi!
Najdrazi mi je roman Snezni covek; zatim ide Mamac, Cink, Gej i Majer, pa Pijavice. Kratke price su maestralne. Verovatno je Albahari danas najveci zivi pisac kratke price.

Ne vredi trositi reci na hvalu. Evo jedne njegove price iz odlicne zbirke Neobicne price:

Kada je Jakov Baruh umro, pomerilo se nebo. Bila je noc, i u jednom trenutku raspored sazvezdja se promenio, kao da je svod nad nama ogromna projekcija koju je neko, ko zna kako, zamenio drugom. Krojac je rekao da je i on to video, i da se onda, u izlogu njegove radnje, sama od sebe, upalila ukrasna sveca. Kovac je odmah posle toga, posle pomeranja neba, cuo kako njegov nakovanj odzvanja iako nikoga nije bilo u radionici. Postar se naglo probudio iz sna i video da su mu prsti umrljani pecatnim voskom. Pesnik je na uzglavlju, jer tek tada je posao na pocinak, nasao list papira sa pesmom ispisanom nepoznatom rukom. Jedino Matilda, Jakovljeva udovica, nije nista primetila. Probudila se tek kad su suncevi zraci prodrli kroz prozor, osetila hladnocu Jakovljeve ruke, i znala je, jos pre nego sto je ugledala njegova rasirena usta, da je Jakov mrtav. To joj je bilo dovoljno. O nebu ionako nije nista znala.

:hail:
By Simor
#442338
Reci su uvek sporije od istine.

Ponekad je dobro otvoriti srce nepoznatim ljudima.

Da sam mu prethodne veceri otvorio srce, sada ne bih mogao da ga pogledam u oci.

"Dosli ste ovamo da pisete", rekao je," i sve cemo uciniti da vas nista u tome ne omete, ponajmanje uspomene". Nisam mogao da se setim nijedne uspomene.

"Ako drzava ludi, da li i ljudi moraju da polude?"
"Zar mislite da se taj proces odigrava u suprotnom smeru: da prvo polude ljudi, pa tek onda drzava?"

Uvek ga je, naime, iznova cudilo kako se u tim neuspesnim zemljama uspevala da stvori uspesna kultura, makar ona bila samo zbir izuzetnih pojedinaca, onih koji su se izmicali neumitnoj sudbini...

Neke stvari treba tako citati: rano ujutru, potom popodne, pa uvece, pa u gluvo doba noci. Svaki put te reci, iako na izgled iste, kazuju sasvim druge stvari. Ono sto je ujutru zabrana, uvece moze da bude poziv; ostrine u podne obicno otupljuje negde oko ponoci; po naglom budjenju, reci su samo ljuspe i zvone kao prazne kutije od sardina.

I najmanja sigurnost, pomislio sam, vise vredi od nesigurnosti.

Ponekad verujem da ova zemlja uopste ne postoji, da smo je svi zajedno izmislili, i da ce jednom morati da dodje trenutak kada cemo uvideti da zivimo u praznini.

Ranije sam mislio da je "daljina" samo druga rec za putovanje, posle sam shvatio da se putuje iznutra, u sebi, i da spoljasnji prostor nema nikakve veze s tim. Jedno vreme nisam verovao u daljinu, kao sto neki ljudi ne veruju u boga; nista me nije moglo ubediti. Potom sam "daljinu" poceo da zamisljam kao "bekstvo", a posto sam o "bekstvu" uvek mislio kao u "utocistu", "daljina" se pretvorila u neku vrstu "utocista", koje sam, s druge strane, uvek zamenjivao recju "gost", ali ne u smislu "radost u kuci", nego u smislu "tudjinac" ili, jos bolje, "covek pod nepoznatim krovom".

Prevalio sam toliki put, pomislio sam, da bih svoj zivot sveo na ono od cega sam hteo da pobegnem.

Neka imena, naravno, ne znace nista; neka secanja su samo nacin da se bolje zaboravi.

Nikada niko nije uspeo da pobegne, jer bezi se samo od sebe, ni od koga drugog.

Ako zemlja u kojoj zivim, nije vise moja, a kuca u kojoj stanujem pripada nekom drugom, ciji sam onda ja, kome pripada moje telo?
By Ulix
#482157
preuzeto sa b92:

David Albahari, zajedno sa Mirjanom Vitman i Klausom Vitmanom, prevodiocima njegovih knjiga na nema?ki jezik, ovogodišnji je dobitnik velike nema?ke nagrade za književnost i prevodilaštvo "Most Berlin".

Albahariju je nagrada dodeljena za nema?ko izdanje romana "Mamac", a njegovim prevodiocima za izuzetan prevod romana sa srpskog na nema?ki jezik.

Nagradu "Most Berlin" dodeljuje svake druge godine Fondacija BHF banke iz Frankfurta u saradnji sa Literarnim kolokvijumom iz Berlina i sa fondacijom Pruske kulturne baštine.

Pokrovitelj nagrade je maðarski književnik Peter Esterhazi, jedan od najprestižnijih savremenih evropskih autora.

"Nagradom se odaje priznanje jednom zna?ajnom savremenom delu iz književnosti Srednje i Isto?ne Evrope i njegovom istaknutom prevodu na nema?ki jezik. Njome se usmerava pažnja na savremenu književnost zemalja ?iji ?e glas u?estvovati u procesu ujedinjenja Evrope. Osim toga, nagraðuje se umetni?ki, kao i kulturno-posredni?ki doprinos književnih prevodilaca", kaže se u saopštenju Fondacije BHF banke.

U saopštenju žirija u sastavu Klaus-Diter Leman, Lotar Miler i Ilma Rakuza naglašava se da u "Mamcu" David Albahari opisuje nestanak zemlje iz koje poti?e: "Iseljenik u Kanadi nailazi na stare tonske snimke svoje preminule majke, a time i na glas Jugoslavije, nastale i iš?ezle u ratovima 20. veka."

Nagrada "Most Berlin" podrazumeva nov?ani iznos od ukupno 20.000 evra, koji po pola dele autor i njegovi prevodioci.

Nagrada ?e Davidu Albahariju biti dodeljena 17. maja.

"Mamac" je 1996. godine objavljen u izdanje "Stubova kulture". Na srpskom jeziku do sada je objavljen u osam izdanja.

Prvo nema?ko izdanje "Mamca" objavljeno je 2002. godine. Do sada je upravo objavljeno osam svetskih izdanja Albaharijevog romana "Mamac".
By Ulix
#531981
Jos jedna sjajna vest:

"Pijavice" na francuskom
utorak, 4. jul 2006.




"Stubovi kulture", ekskluzivni izdava? dela Davida Albaharija i zastupnik njegovih svetskih prava, potpisali su ugovor sa izdava?kom ku?om "Galimar" iz Pariza o objavljivanju novog Albaharijevog romana "Pijavice" na francuskom jeziku u toku 2007. godine.

Pijavice ?e na francuski jezik prevesti Gojko Luki? i Gabrijel Jakuli.

Pijavice ?e biti peti roman Davida Albaharija objavljen u izdanju "Galimara", u ekskluzivnoj ediciji ove izdava?ke ku?e posve?enoj vrhovima savremene svetske književnosti.

Najpre je objavljen roman "Mamac" 1999. godine, potom "Gec i Majer" 2002, dok je "Snežni ?ovek" objavljen 2004. godine.

Po?etkom ove godine objavljen je i Albaharijev roman "Svetski putnik".

Sve romane Davida Albaharija u izdanju "Galimara" preveli su Gojko Luki? i Gabrijel Jakuli.

Pored ovih romana, "Galimar" je od "Stubova kulture" otkupio i prava za objavljivanje Albaharijeve knjige "Neobi?ne pri?e".

"Pijavice", novi roman trenutno najprevoðenijeg srpskog pisca, objavljene su u izdanju "Stubova kulture" polovinom oktobra 2006. godine, a izdava? trenutno priprema ve? ?etvrto izdanje ove knjige.

B92
By Çâðê_DUP
#531983
David Albahari, kratko i jasno :down:
By Çâðê_DUP
#531990
ALBAHARI: Kada je Jakov Baruh umro, pomerilo se nebo. Bila je noc, i u jednom trenutku raspored sazvezdja se promenio, kao da je svod nad nama ogromna projekcija koju je neko, ko zna kako, zamenio drugom. Krojac je rekao da je i on to video, i da se onda, u izlogu njegove radnje, sama od sebe, upalila ukrasna sveca. Kovac je odmah posle toga, posle pomeranja neba, cuo kako njegov nakovanj odzvanja iako nikoga nije bilo u radionici. Postar se naglo probudio iz sna i video da su mu prsti umrljani pecatnim voskom. Pesnik je na uzglavlju, jer tek tada je posao na pocinak, nasao list papira sa pesmom ispisanom nepoznatom rukom. Jedino Matilda, Jakovljeva udovica, nije nista primetila. Probudila se tek kad su suncevi zraci prodrli kroz prozor, osetila hladnocu Jakovljeve ruke, i znala je, jos pre nego sto je ugledala njegova rasirena usta, da je Jakov mrtav. To joj je bilo dovoljno. O nebu ionako nije nista znala.




A MOGLO BI SE I OVAKO NAPISATI, PA BITI KRALJ KRATKE PRICE I SVE KAO ALBAHARI (budalastine i veslanje na jednu te istu glupost, kakva drzava takva nam i knjizevnost i ljubitelji iste), dakle:

U kolima smo, guzva na putu, usporen saobracaj, lupa mi srce - nesreca.. ugledam auto, tek malo sleteo sa puta..uh dobro je, nije strasno..no cemu onda tolika guzva i dizalica? prolazimo polako, ne zelim da vidim, ali ipak ne sklanjam pogled.. i onda ugledam... prevrnut fijaker. i vidim konja, lezi zaglavljen u ogradu pored puta, noge su mu ispod te ograde, ne moze da ustane. prosli smo, cutimo, pogledam buvu zacaklile joj oci, mene steze u grlu ali pocinjem pri?u.. ma verovatno nije mrtav, samo ne moze da ustane od te ograde.. dosli su ljudi sa potrebnom opremom - pomocice mu..buva shvata sta pokusavam, nadovezuje se; jeste, pa veliki je konj, auto je samo malo udario taj fijaker, mozda se samo uplasio i poskocio..potvrdjujem; da u pravu si, verovatno je samo nezgodno pao i uplasen je.. i kao da nam je malo lakse..

:lol: :lol: :lol:


p.s Tip plagira Markesa samo tako ....


:down:
Korisnikov avatar
By Boshko
#532043
Sto bi rekla Katarina Andjelic Cakana: bugarski haiku...

To je moj komentar na Albaharijeve kratke price.

Romani - dosadni do zla boga posle dva procitana (i to u tinejdzerskim danima kada je trebalo citati nesto sto niko drugi ne cita), intelektualna palamudjevina za siroke narodne mase, esp. za mlade intelektualne snobove...
By Ulix
#532095
Originally posted by Angelina777

A MOGLO BI SE I OVAKO NAPISATI, PA BITI KRALJ KRATKE PRICE I SVE KAO ALBAHARI (budalastine i veslanje na jednu te istu glupost, kakva drzava takva nam i knjizevnost i ljubitelji iste), dakle:
Hajde, Andjo, pa mogao bi se neko baciti i na tvoje delo postavljeno ovde i uraditi mnogo gore stvari od te jedne reci. ;)
p.s Tip plagira Markesa samo tako ....
Gde? Kada? Kako?

Ja u njemu vidim malo Apdajka, malo Sarojana, Borhesa (ali njega u svemu mozes videti), malo Crnjanskog, tracak Vinavera, Kisa, i tako... Ali je opet samo svoj, strahovito originalan, ne samo nas najprevodjeniji pisac u ovom momentu, vec i jedan od najkvalitetnijih, najkreativnijih, najsmelijih.
By Çâðê_DUP
#532101
Originally posted by Ulix
Hajde, Andjo, pa mogao bi se neko baciti i na tvoje delo postavljeno ovde i uraditi mnogo gore stvari od te jedne reci. ;)
Pa hajde, Udjo, baci se i ti ako imas s chim .... ;) ili se samo baci na odlomak, ako opet imas s cim (jos me nema u kritikama pisaca u pokusaju, pa konacno izneses nesto svoje ;)
Gde? Kada? Kako?
U "Danu posle subote", Antoligija hispanoamericke pripovetke, priredio Branko Andjic (ovo poslednje je za tebe presudno ;) , procitaj, pa saznaj "kako", ako ti se cula uskomesaju dobrom knjizevnoscu ;) a s obzirom da su svi navedeni (dole ispod) izuzev domacih radinosti bili deo jednog te istog kulta fantasticnog realizma hispanoamericke knjizevnosti, to ti moze dati odgovor na pitanje Gde i Kako? {kad je Borhes u pitanju npr}, ako ti nije jos jasno, javi se da ti jos docrtam ....
Ja u njemu vidim malo Apdajka, malo Sarojana, Borhesa (ali njega u svemu mozes videti), malo Crnjanskog, tracak Vinavera, Kisa, i tako...
:( u tome i jeste problem .....
Ali je opet samo svoj, strahovito originalan, ne samo nas najprevodjeniji pisac u ovom momentu, vec i jedan od najkvalitetnijih, najkreativnijih, najsmelijih.
Tvoje misljenje (originalan, svoj itd, a za garancija za kvalitet dakako nije prevodjenost i publiciranost i sl (videti u recniku sinonima), jer Bodler za zivota jedva da je uspeo da objavi svoje Cvece zla, a Balzak je hteo da se baci sa mosta kao propali pisac .... mnogo je primera zaista najkreativnijih i najsmelijih, a ti obicno nisu tapsani po ramenu i odobravani od strane mladih intelektualnih snobova (gore citirano) i ostalih slojeva drustva, vec obicno vise na nekom mostu ili skupljaju pare za konopac da se obese sto bih svakako preporucila popularnom, prevodjenom, "originalnom stvaraocu".

Ti mozda u svemu vidis trachak Kisha, a ja kad te chitam u svemu vidim samo trachak beznadja za razumevanje dobre knjizevnosti na ovim nasim prostorima (bar sto se vecinskog dela populacije tiche ......)
By Ulix
#532103
Originally posted by Angelina777

Pa hajde, Udjo, baci se i ti ako imas s chim .... ;) ili se samo baci na odlomak, ako opet imas s cim (jos me nema u kritikama pisaca u pokusaju, pa konacno izneses nesto svoje ;)
Andjo, premila, ja nisam pisac. Znam da je svaki drugi peder, ako ne pisac, a ono bar slikar, ali ja nisam. Eto. Ima izuzetaka. :)
:( u tome i jeste problem .....
A zasto je problem? Pisci moraju da citaju da bi mogli da pisu, a ako citaju, sasvim je logicno da ce pretrpeti tudje uticaje. Dobri pisci njima dobro manipulisu. Recimo, za podrobnu listu Borhesovih uticaja pogledaj Cas anatomije.
Ti mozda u svemu vidis trachak Kisha, a ja kad te chitam u svemu vidim samo trachak beznadja za razumevanje dobre knjizevnosti na ovim nasim prostorima (bar sto se vecinskog dela populacije tiche ......)
Ne vidim Kisa u svemu vec uglavnom tamo gde ga ima, a medju savremenim srpskim piscima ga, dakako, ima mnogo. Cas anatomije je prakticno manifest pisce koji su posle njega dosli. Ima ga i medju nekim savremenim stranim, ali to vec nije tema razgovora. Cinjenica je da je on ucinio mnogo da srpsku knjizevnosti istrgne od palancke zatucanosti, u koju se ona odmah nakon njega i vratila, sa par casnih izuzetaka. Medju njima su, recimo, Goran Petrovic i Albahari, nekada je bio i Basara.
By Çâðê_DUP
#532107
Originally posted by Boshko
intelektualna palamudjevina za siroke narodne mase, esp. za mlade intelektualne snobove...
Tu jos da dodam i Milorada Pavica (izuzev Hazarskog recnika koji, opet nije on napisao, tj. bolja rec je isplagirao) i Svetislava Basaru (isti slucaj, ne znam kako se bese zove knjiga jednog stranog autora koju je doslovce prepisao), raspitacu se kod jednog svog kolege, pa javnem .... ;)

:teletabisi:


Dragi Ulixe, ja ne znam sta je dobra knjizevnost, trazim sistem kojim cu je dostici, ali znam sta je losa knjizevnost i principom eliminacije, kriticki se osvrcem na sve sto zapisem, a imam ponesto i uspeha u tome, sto opet nista ne znaci .....

Evo, poslacu ti pozivnicu za promociju moje druge knjige, kad se bude zbidnula ;) (tokom ove godine, ne znam precizno kad, znas da u toj Narodnoj knjizi domaci autori ne idu tako brzo, tako da deset-petnaest dana ne znaci nista, a cak ni dva-tri meseca .....)
By Çâðê_DUP
#532126
Andjo, premila, ja nisam pisac. Znam da je svaki drugi peder, ako ne pisac, a ono bar slikar, ali ja nisam. Eto. Ima izuzetaka. :)
Udjo, o velicanstveni, znam da nisi pisac, inace ne bi izrekao (ne bi ti palo na pamet neke stvari koje jesi, ali da ne ulazim u to ....) Niti cu ulaziti u tvoj pederluk, osim kad je pederluk u knizevnosti u pitanju, ne ulazim ni u tvoj ukus, stavove, niti bilo sta ... znam da si citalac i stoga ti postavljam pitanje:

1. dopada li ti se Paulo Kueljo?
A zasto je problem? Pisci moraju da citaju da bi mogli da pisu, a ako citaju, sasvim je logicno da ce pretrpeti tudje uticaje. Dobri pisci njima dobro manipulisu. Recimo, za podrobnu listu Borhesovih uticaja pogledaj Cas anatomije.
Naravno, i Dostojevski je pretrpeo snazan uticaj Gogolja i Hofmana, npr ukrao je celu recenicu od Gogolja: Pljujem ja na to, ali je otisao korak dalje, napravivsi opstiju pljuvacinu, razgranatiju, opisujuci gomilu kretena, sto je po meni najdublji i najprivlacniji smisao njegove umetnosti. Samo, Udjo, najdivniji, dobri pisci ne manipulisu tudjim uticajima (to su plagijatori, eto, npr na taj nacin svako bi mogao pisac biti, izabere knjigu, pretrpi tudji uticaj kao gospodin Basara ... Dobri pisci manipulishu svojim nadahnucem, believe it or not. A sto se Borhesa tice, njega ima svuda zato sto je i uzimao od svih, pa od toga pravio neku svoju pricu. Analogno tome, ima ga i u Kishu, i ta linija se nastavlja, manje-vise uspesna do Albaharija i drugih, novokomponovanih likova nase mediokritetske knjizevnosti.

A kazem, ne znam sta je dobra, ali znam sta je savrsena knjizevnost i premda ne patim mnogo za domacim autorima, izdvajam za mene sveto trojstvo: Dobrica Cosic, Borisav Pekic i Slobodan Selenic, mada ni Kish nije losh .......
Ne vidim Kisa u svemu vec uglavnom tamo gde ga ima, a medju savremenim srpskim piscima ga, dakako, ima mnogo. Cas anatomije je prakticno manifest pisce koji su posle njega dosli. Ima ga i medju nekim savremenim stranim, ali to vec nije tema razgovora. Cinjenica je da je on ucinio mnogo da srpsku knjizevnosti istrgne od palancke zatucanosti, u koju se ona odmah nakon njega i vratila, sa par casnih izuzetaka. Medju njima su, recimo, Goran Petrovic i Albahari, nekada je bio i Basara.
Izgleda da Kisha ima svugde (bar ono sto sam skapirala citajuci te ili da menjam dioptriju, tako da mu on dodje neki domaci Borhes .... Slazem se za Cas anatomije, ali posto to nije tema, tu cu stati ..... Sve si lepo rekao, samo si casne izuzetke izostavio i naveo necasne i sramne, pogubne primere za nasu "domacu radinost".

:teletabisi:

1.Goran Petrovic
2.Milorad Pavic
3.Svetislav Basara
4.David Albahari

Mozda bi trebalo da svaki srpski pisac sam pise svoju knjizevnost, ako se ovo nastavi, izgleda da ces mozda i ti pisac postati, ne potcenjuj sebe ;) Zadovoljavas oba uslova:

a)peder si
b)trpis tudji uticaj

:kiss:

p.s ona nesrecna sintagma "pisci u pokusaju" nije se odnosila na tebe, ali sad kad razmislim, s obzirom na to da je David Albahari najprevodjeniji pisac, savetujem ti da pokusas ;)

Sto se tice toga da pisci moraju mnogo da citaju, eto, ja citam samo Kurir i Bazar, Istinite ispovesti, Moju romansu i Lepotu i zdravlje, pa ipak sam pisac, vidis ...... :trep: iako ne ispunjavam dva uslova:

a)nisam peder (hmmm, ovo je diskutabilno :misli:
b)ne trpim tudji uticaj, mada rekoh, mnogo citam (videti gorenavedenu literaturu).... :plete:

+

Vidosav Stevanovic nije dve knjige u zivotu procitao, a sjajan je pisac, znaci, ima izuzetaka ;)

I jos nesto, Ulixe, ti si post mortem za svakoga knjizevnika .....

I REST MY CASE! (osim ako ne ulozim zalbu)
By Ulix
#532215
"Priznajem da otvoreno mrzim prosecnost, koja nista ne zna o majstorstvu, i otud vodi lak i glup zivot." Ovih bih citatom Tomasa Mana zavrsio polemiku sa tobom. Ne zelim da prljam temu o Davidu Albahariju borbom protiv vetrenjaca. Posebno ne jer znam da, ne samo sto sustinski ne razumes knjizevnost, vec si bez ikakvog znacaja, i tom Albahariju koga tako neubedljivo osporavas, i meni. A ponajvise si bez znacaja za knjizevnost i njenu istoriju i teoriju. Margaritas ante porkas; ponekad se covek zapita cemu ljudi poput Albaharija uopste stvaraju, kad postoje ljudi kao ti, koji su u stanju da vulgarizuju i banalizuju sve, ponajvise ono sto nisu sposobni da razumeju, ljudi koji su par exellance predstavnici knjizevne (i ne samo knjizevne) palanke. Radomir Konstantinovic je napisao u jednoj knjizi da je osobina tog tvog palanackog duha vecita neumornost. To je, kaze on, duh koji se neprestano vraca, svaki put sve jaci. A ja sam umoran. I ne mogu da ti objasnjavam vise, jer vidim koliko bi to zaludno bilo. Stoga zavrsavamo.
Korisnikov avatar
By Tot
#532224
Ja ne znam zasto se A777 toliko nakacila na Uliksa. No na stranu licne (chat) perverzne potrebe samodokazivanja i samopotvrdjivanja. Doduse ovde se moze uciti skola od nekih nadobudnih Svetih tetaka koje dakako znaju sta je to "originalno".Ipak koncept originalnosti je prevazidjen sa Borhesom; postoji samo nanovo stvaranje i rekreiranje umetnosti. Bizarnost, na primer kao odlika "originalnosti", bez obzira na svoj angazovani potencijal je u knjizevnosti prevazidjena.

Koncept citaoca stvaraoca dobija snaznu afirmaciju u knjizevnosti druge polovine dvadesetog veka. Samodopadnost i samoreklamerstvo iako nazalost toliko svojstvene pederima nisu ni od kakvog znacaja za knjizevnu evaluaciju i stvaranje.

U tom smislu ja uzivam u Uliksovim postovima jer on uspeva mnogo vise da prenese svoj autenticni dozivljaj nego gorespomenuti hiperego. Obicno me preporuke takvih citalaca nisu razocarale. Pa tako iako nazalost nisam citao mnogo Albaharija(samo jednu ili dve price davno) veoma sam podstaknut na citanje ovog pisca.

p.s. Ulikse, neko mora stati. Ignorisanje je tvoja najbolja strategija u daljoj diskusiji sa A777
By Ulix
#532235
Jos malo Albaharija:

Nenapisana prica
(iz zbirke Neobicne price)

Od svih prica koje nisam napisao, najradije se secam one u kojoj mladic i devojka sede na klujpi u parku, drze se za ruke i cute. Nista drugo nije se desavalo u toj prici; sve se nalazilo u savrsenstvu tisine. Moj napor, kao pisca, trebalo je da se usredsredi na opis tog savrsenstva, savrseni opis savrsenstva, bolje receno, jer nijedan drugi ne bi ga bio vredan. Tisina je sve sadrzavala, i njihovu proslost, i njihovu buducnost, dane provedene u oskudici, dane obilja, toplinu zajednickog jastuka, tezak porodjaj, rastajanje i sastajanje, i lagano udaljavanje, i kucu na rubu grada, gde je mrak bio gusci, i cvece u leji ispod prozora, i kanap o koji se mladic obesio kada je poceo rat, i njen plac, nokte kojima je izgrebala lice, i reci, nesigurne i kliske, kojima je pokusavala da objasni detetu ono sto ni sebi nije mogla da rastumaci: tisinu koja je zametak svega oko nas. Dete je gleda, i cuti.

Mamac
(odlomak iz romana)

Zato sam i posao na sever, zato sto vise ne verujem u jug. Toplota cini coveka blagim, tera ga da veruje u prividjenja, u vizije dozivljene na vrhu kakve gore ili pred ulazom u isposnicku pecinu. Sever ne dozvoljava nikakvo rasplinjavanje; sever zahteva cvrstinu; sever je sustina sazimanja. Prokletstvo moje bivse zemlje upravo je u tome sto je bila isuvise blizu jugu, sto je ljude nagonilo da veruju u vizije a vizije pravilo nepostojanim, tako da tek sto bi se coveku ucinilo da drzi nesto u rukama, ostao bi bez icega, i umesto da se penje, propadao bi, sunovracao se u nistavilo. Zemlja koja se razapinje izmedju cetiri strane sveta, rekao sam Donaldu dok smo se naginjali nad mapu, zemlja kao sto je bila moja, malo na severu a malo na jugu, delom na istoku a delom na zapadu, takve zemlja mora da propadne. A kada centrifugalne sile razvuku podrucja sa rubova, rekao sam i prevukao kaziprstom preko Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije i Crne Gore, onda pomahnitale centripetalne sile, prepustene same sebe, zgnjece ono sto stoji u sredistu. Pritisnuo sam palac na Bosnu i pogledao ga pravo u oci. Donald se osmehnuo i klimnuo glavom; da ga ne poznajem, pomislio bih da je sve razumeo. Kada bi istorija bila fizika, rekao je Donald, mogli bismo da je ispsujemo pomocu formula i da uvek napred znamo njen ishod, te da ga tako predupredimo, ali nevolja je u tome sto istorija nije fizika. Sada je on mene pogledao pravo u oci. Moja majka je govorila da sve pise u ljudskim ocima, i da nikada ne treba verovati coveku koji izbegava neciji pogled. Za takve ljude je govorila da imaju oci na zejtinu, dok su uznemireni imali oci ka ocigre, bolesnima su oci gorele kao zeravice, znatizeljnima su oci bile kao svrdla, a uplasenima kao u srne. Meni je jedno rekla da su mi oci kao drenjine. Ni danas ne znam kako izgledaju drenjine, ali svaki put kada se pogledam u ogledalu, mislim na njih. Donald ima sitne oci i cesto trepce, kao da su mu pune prasine. Mozda ni njemu ne bi trebalo da verujem, ali ako njemu ne verujem, sta mi je onda preostalo?
By Çâðê_DUP
#532322
Ne vidim razlog za ovolikim gnevom. Ja sam to dozivela kao jednu diskusiju, cinilo mi se, sa sebi ravnopravnom osobom, u knizevnom smislu. Nicim ja tu sebe nisam isticala, niti mi je zelja bila da pokolebam nekog, ja sam iznosila svoj stav i svoje misljenje, na koje imam pravo. Ali, eto, izgleda da je najpametnije receno u celoj ovoj temi da se ulix umorio. I dobro je. Jer diskusija poprima neke sasvim druge razmere, u kojima ja ne zelim da ucestvujem, a vredjanja necu da komentarisem uopste. I na to ulix ima pravo, svako ima svoj nacin izrazavanja i govorne navike drugih ne treba kritikovati, ne na taj nacin.

Ja ne bih zavrsila citatom Tomasa Mana, jer je ulix pronasao novo znacenje reci "prosecnost", cak je pomalo i obogatio, ali mogu samo da zakljucim, kad argumenti ponestaju, javlja se "umor" iliti "gadjaj u ljudsku sujetu i neces promashiti".

(Ni sam Albahari se ne bi toliko zestio ....)
By Ulix
#560985
BEOGRAD, 16. avgusta (SEEcult.org) - Roman “Gec i Majer” Davida Albaharija objavljen je na italijanskom jeziku, kao 94. knjiga poznate dzepne edicije "Arhipelag" izdavacke kuce "Einaudi" iz Torina.

"Einaudi" je jedna od najvecih izdavackih kuca u Italji, a sa "Stubovima kulture", ekskluzivnim izdavacem dela Albaharija i zastupnikom njegovih svetskih prava, sada pregovara i o italijanskom izdanju njegovih romana “Mamac”, “Snezni covek” i “Pijavice”.

Roman “Gec i Majer”, objavljen na italijanskom u prevodu Alise Parmedani, doziveo je u poslednje cetiri godine 11 svetskih izdanja, medju kojima su i tri izdanja na engleskom i dva na nemackom jeziku.

Osim velikog broja izdanja na velikim svetskim jezicima, kod vodecih izdavaca u tim sredinama, Albaharijev roman dozivljava odlican prijem i kod citalacke publike i kod knjizevne kritike, saopstili su “Stubovi”.

Roman “Gec i Majer” objavljen je na srpskom jeziku 1998. godine u izdanju "Stubova kulture", koji su prosle godine objavili i drugo izdanje tog romana.

Sajt “Stubova” je www.stubovi.co.yu .
By Çâðê_DUP
#565722
David Albahari-pisac bez ikakvog stila. Losa proza i tacka.
Korisnikov avatar
By colorado
#566361
Originally posted by QueerQue
David Albahari-pisac bez ikakvog stila. Losa proza i tacka.
Da sam porotnik u sudu koji je slusao dve zaracene strane, tebe i Ulixa, ne verujem da bih doneo ovakvu presudu.
By Çâðê_DUP
#566413
Originally posted by colorado
Originally posted by QueerQue
David Albahari-pisac bez ikakvog stila. Losa proza i tacka.
Da sam porotnik u sudu koji je slusao dve zaracene strane, tebe i Ulixa, ne verujem da bih doneo ovakvu presudu.
tvoje misljenje, ali sud ima 12 porotnika i odluka treba biti jednoglasna :)
#2314004
http://www.davidalbahari.com/

SVICI

za Evu Kose

Kada je bila mala, Eva je volela da hvata svice. Stavljala ih je u teglu, i onda, noću, pokrivena preko glave, posmatrala je kako zrnca svetlosti lete kroz svoj ogranični svemir. Svici su naletali na staklo, klizili prema dnu tegle, a Eva je osećala kako joj se polako sklapaju kapci. U poslednjem trenutku, pre nego što bi je savladao san, gurnula bi teglu ispod kreveta, gde je čekala sve do naredne večeri. Do tada, većina svitaca nije se više kretala, ali u kutiji od šibica, u kojoj su se nalazila i dva palidrvca, Eva je već imala nove svice, i kosmos u tegli bi ponovo oživeo. Svetlost se mrvila kao bajat hleb, letela na sve strane. Tako nekako, napisala je Eva u svom dnevniku, zamišljam da je nastao svet: kao haotično raspadanje svetlosti i mraka. Nekoliko dana kasnije, dopisala je grafitnom olovkom: Bez tegle, naravno.

A onda, jedne večeri, tegla je ostala na polici, i narednog jutra, kada se probudila, Eva je, povremeno trljajući pospane oči, zapisala: Juče sam porasla, i od danas nisam više dete. Svice je prosula u žbunje, teglu bacila u đubre, zajedno s poklopcem, premda je posle pomislila da je mogla da je sačuva i upotrebi za nešto drugo. U međuvremenu su naišli đubretari, i kada je Eva zavirila u kantu, u njoj nije bilo ničega. Zakasnila sam, pomislila je Eva. Osetila je kako je obuzima talas tuge i načas je morala da se prihvati za rub kante, sigurna da će pasti.

Nije pala. Nastavila je da raste. Sasvim je zaboravila na svice, mada je i dalje volela da joj noću u spavaćoj sobi gori svetlo, bez obzira da li je bila sama u stanu ili je u njemu, uz nju, bio još neko. Ako bi je pitali za razlog, pričala je razne priče o trenucima straha, o strašnim snovima koje zapravo nije nikada sanjala, o tome kako su je roditelji jednom, sasvim nenamerno, doduše, ostavili samu u kući, kao i o zimskoj noći u kojoj je neki neznanac naslonio lice na njen prozor i dugo piljio u nju, pritiskajući usne na okno. Htela je da vrisne, da dozove pomoć, ali strah joj je okovao grlo i načinio je nemom, i ona je samo mogla da posmatra kako se njegov topli dah pretvara u kapi, kako se kapi stvrdnjavaju u led.

Prvi put je ponovo pomislila na svice posle dvanaest godina. Sedela je na klupi u parku i čekala mladića koji je trebalo da je odvede u bioskop. Veče se spuštalo niz nebo kao tamni čaršav koji se prostire posle pranja. Mladić je kasnio, uvidela je Eva kada se okrenula i pogledala sat na gradskoj većnici, i tada, u tom okretu, ugledala je svica. Ugledala je, u stvari, blesak njegove svetlosti, i potom, nekoliko sekundi kasnije, blesak svetlosti drugog svica, udaljenog tri-četiri koraka. Potom je prvi svitac ponovo blesnuo, drugi mu odgvorio, a onda se svojim svetlom oglasio treći, pa četvrti i peti, i ubrzo su dva žbuna i trava oko njih svetlucali kao da su ukrašeni za Božić. Eva ih je posmatrala sve dok nije osetila bol u vratu. Podigla je pogled prema satu i shvatila da je film odavno počeo. Nije, međutim, osećala nikakvu ljutnju. U stvari, rekla je devojci sa kojom je tada delila stan, bila sam srećna.

Devojka se nasmejala kada je čula šta je dovelo do toga da Eva priča o sreći. Za nju su, rekla je devojka, svici bili sinonim za napast, jer tamo gde je ona živela pre nego što je došla u glavni grad da studira, svitaca je ponekad bilo toliko puno, da prosto nije moglo da se diše. Cela polja, rekla je devojka, palila su se i gasila u isto vreme, kao kakve svetlucave reklame. Jednom je gledala, dodala je, kako se nekoliko žbunova naizmenično pale i gase, jedan za drugim, tako da se svetlost prenosila od najbližeg do najdaljeg, i onda vraćala nazad, onako kako putuje vest poslata dimnim signalima. Sva deca u njenom kraju, rekla je devojka, uvek su u džepovima imala kutije pune svitaca, a onda bi svici nestali i svi smo znali, rekla je, da je letu došao kraj. Poneki bi još malo proživeli u našim kutijama, rekla je, ali je njihova svetlost brzo trnula, a kada bi se sasvim ugasila, počinjala je škola. Još jedan razlog da ih ne volim, rekla je devojka i ponovo se nasmejala.

Eva se takođe nasmejala, i tada se setila svoje tegle. Setila se i trenutka kada je otišla do kante za đubre, podigla poklopac i ubacila praznu teglu među otpatke, a potom se prisetila i onog drugog trenutka, kada je morala da se pridrži za rub kante da ne bi pala. Čudno je to, pomislila je Eva, ali mi najčešće tugujemo za izgubljenom prazninom, za prostorom koji više ne naseljavaju oni koje smo voleli. Posle se ispravila i devojci sa kojom je delila stan rekla da su u pitanju oni za koje smo mislili da ih volimo, jer nikoga ne možemo stvarno da volimo, osim, naravno, rekla je, same sebe. Devojka joj nije poverovala, videlo se to po njenom sumnjičavom pogledu i odmahivanju glavom. Uostalom, ona je već šest godina bila sa istim mladićem, te joj svet, zaključila je Eva, već izgleda kao dobro utvrđeno gradivo

U tom pogledu, rekla je Eva dvojici momaka koje je upoznala u baru za samce, ja sam večni ponavljač i još uvek idem u prvi razred. Nasmejala se, udarila dlanovima po šanku, a momci su se pogledali, okrenuli se i otišli. Neću plakati, pomislila je Eva, ali suze su joj već kapale na salvetu. Obrisala ih je nadlanicom, i tek tada, kada je ugledala raznobojne pruge na koži, prisetila se šminke na koju je utrošila više od pola sata pre nego što je krenula u bar, posvetivši posebnu pažnju svetlucavim ukrasima za slepoočnice i kapke. Nije lako biti svitac, šapnula je u salvetu. Tada su joj se već ramena tresla od plača, i barmen je morao da pozove taksi da je odveze kući. Dao joj je i kesicu kikirikija za put, i dok je lizala so sa krupnih zrna i posmatrala treperava neonska svetla, Eva je obećala sebi da će sve početi iz početka. Okrećem novu stranicu mog novog života, rekla je taksisti. Taksista je ćutao. Znam da mi ne verujete, rekla je Eva, ali videćete da to ozbiljno mislim. Najozbiljnije, dodala je. Taksista je tada počeo tiho da zviždi, ali Eva, ma koliko se trudila, nije mogla da se seti naziva te pesme.

Mnogo godina kasnije, možda u proleće, setila se jedne druge pesme, ali nju je tiho pevušio drugi muškarac. Sreli su se u knjižari. Eva je preturala po knjigama o insektima, a on je, kada je video kako ona razgleda velike fotografije buba i leptirova, prestao da pevuši i ponudio da joj pomogne. Bio je entomolog, objasnio je, i insekti su, zapravo, činili osnovu njegovog života. Zanimaju me svici, rekla je Eva. Ah, rekao je čovek, svici su divni, ali nije im lako, jer na pedeset mužjaka dolazi jedna ženka. Nemojte da mi kažete, rekla je Eva, da oni svetle da bi pronašli ženku. Tačno tako, odgovorio je čovek, prvo blesne mužjak, koji leti nisko iznad trave, onda blesne ženka, koja nema krila i čuči na nekoj travci ili grančici, i posle šest-sedam takvih razmena svetlosnih signala, oni počnu da se pare, s tim što neke ženke, kada se to okonča, prožderu svog ljubavnika. Nisam to znala, rekla je Eva. Osetila je mučninu u stomaku i usne su joj iskrivile od gađenja. Čovek se osmehnuo. U svetu insekata to se često događa, rekao je, ali parenje ne prestaje, čak ni onda kada se plaća životom. Ima stvari, rekla je Eva, koje nikada neću razumeti.

Narednog jutra, posle tuširanja, zagledala se u odraz svoga tela u ogledalu. Kada bi bila svitac, pitala se, koji deo tela bi joj svetleo? Zamislila je žućkasto-zelenkasti sjaj na trbuhu, zatim na čelu i obrazima, i na kraju se odlučila za grudi. Obukla je bluzu, zakopčala je, ali sjaj se probijao kroz tkaninu, nalik na male oreole. Svici žive najviše nedelju dana, rekao je čovek, i za to vreme ne rade ništa drugo osim što šalju svetlosne signale. Onda je zaspao. Ako obučem još nešto, tešila se Eva, sjaj će se sasvim izgubiti. Otvorila je plakar, podigla ruku i dotakla naslaganu odeću. Pomislila je u tom času na svice koji u tih nedelju dana ne uspeju da nađu put do ženke, i više, ma koliko se trudila da se priseti, nije znala šta traži.
Korisnikov avatar
By hlaefdige
#2314212
nama su rekli da ni slucajno ne koristimo termin "kratka prica", jer se to na srpskom ne kaze tako. rekli su nam da mi imamo pripovetke, a da je "kratka prica" prevedenica
Korisnikov avatar
By Misfit
#2314262
tačan broj kartica po kategorijama uglavnom zavisi od određenog izdavača ili konkursa, a po dužini otprilike ide: minijatura, pripovetka, noveleta, pa novela. ne znam da li postoji neka opšta, ultimativna norma koja je propisana.
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!