Bootstrap Framework 3.3.6

[~ Le Saint X ~]

We look before and after
And pine for what is not
Our sincerest laughter
With some pain is fraught
Our sweetest songs are those
That tell of saddest thought

Percy Bysshe Shelley

[Ulix]

DRVE?E
(Ežen Jonesko)

S jeseni, drve?e urla od bola!
Zastrašuju?e veliko, prazno, crno,
Poput palih anðela što proklinju nebesa.

Jesi li ?uo kako s jeseni sve drve?e urla?

Koji li im je to arhangel,
Zastrašuju? i nevidljiv,
Od Gospoda poslat,
Po?upao nežna tela sa grana?

Drve?e urli?e, mo?nih ruku raširenih
Ka Nebu koje ne mogu dose?i,
Smo?diti, razoriti...
Drve?e s jeseni, pobunjeni anðeli...

[Ulix]

Prva ljubav
(Mika Antić)

3.

Nije to nagovaranje, rođeni moji.
Ko neće dalje da veruje,
nek slobodno zažmuri.

Ali pazite dobro:
ako u vama postoji
jedno veliko pitanje koje nestrpljivo žuri,
pitanje veće od brda
i veće od dva brda
i jedna treperava duša što veruje u čuda,

i ako se u vama neke lepote talasaju
i neke svetlosti rađaju,
onda je sasvim svejedno da li žmurite,
ili ne žmurite,
jer čuda se već događaju.
Ono što si u školi
učio da je pravac skazaljke magneta,
pokazuje odjednom hiljadu strana sveta.

Ono što si u školi
učio da je sila teže,
ne može više za zemlju da te veže.

I lupaš glavu šta je to s tobom.
Ne možep da se setiš.
A ti, u stvari, letiš. Prvi put letiš.
Letiš...
Letiš...

8.

Ne pitaj zato otkud odjednom košava briše.
To možda i nije vetar.
To prva ljubav uzdiše.

Ne pitaj otkud kiše odjednom pljusnu jače.
To možda i nije pljusak,
već neko zbog ljubavi plače,
i trepavice mu slane
i rukavi mu slani,
kao presoljen ručak
i kao okeani.

Uostalom, šta vredi o prvoj ljubavi i dalje da se soli.
Izvoli,
sam zavoli,
pa ako je i tebi isto ovako - ti kaži,
a ako nije isto tako - onda sve ovo ne važi.

[Dušan Maljković]

This living hand, now warm and capable
Of earnest grasping, would, if it were cold
And in the icy silence of the tomb,
So haunt thy days and chill thy dreaming nights
That thou would wish thine own heart dry of blood
So in my veins red life might stream again,
And thou be conscience-calm'd -- see here it is --
I hold it towards you.

Keats

Ili u preprevu:

Ova ruka živa, topla još i kadra
Usrdno da stisne, bi, da je hladna
I pohranjena u mrazni grobni muk,
Tako opsela vam dane i jezom snene
Prožela vam noći, da biste poželeli
Da presahne vam srce, ne bi li u mojim
Žilama rujan život opet potekao,
I smirio vam savest -- vidi, evo je --
Pružam je ka tebi.

[AngraMaina]

Thomas Merton
Song for Nobody



A yellow flower
(Light and spirit)
Sings by itself
For nobody.

A golden spirit
(Light and emptiness)
Sings without a word
By itself.

Let no one touch this gentle sun
In whose dark eyes
Someone is awake.

(No light, no gold, no name, no color
And no thought;
O, wide awake!)

A golden heaven
Sings by itself
A song to nobody.

[Orlando the Lady]

[Simor]

Carl Sandburg - Prayers Of Steel

Lay me on an anvil, O God.
Beat me and hammer me into a crowbar.
Let me pry loose old walls.
Let me lift and loosen old foundations.

Lay me on an anvil, O God.
Beat me and hammer me into a steel spike.
Drive me into the girders that hold a skyscraper together.
Take red-hot rivets and fasten me into the central girders.
Let me be the great nail holding a skyscraper through blue nights
into white stars

[Tot]

STVARANJE

Ziv sam i iznenadio sam u svitanje zvezde.
Prijateljica nastavlja da spava i ne zna
Spavaju svi, prijatelji.Svetli dan stupa
preda me, cistiji od uronjenih lica.

U daljini prolazi starac, sto ide da radi
ili da uziva u jutru. Nismo razliciti,
obojica disemo isto blestavilo
i pusimo mirni da zavaramo glad.
I starcevo telo mora da je neiskvareno
i drhtavo- moralo bi biti golo pred jutrom.

Ovoga jutra zivot klizi povrh vode
i na suncu. uokolo je blesak vode,
uvek mlade, tela sviju bice otkrivena,
Bice veliko sunce i gorcina sirine
i teski zamor sto slama na suncu
i nepokretnost. Bice prijateljica-
tajna tela. Svako ce dati svoj glas.

Nema glasa koji bi prekinuo sirinu vode
u svitanje.Niti se ista moze prenuti pod
nebom. Ima samo topline sto topi zvezde.
Covek zadrhti oseti li jutro sto titra
posve nevino, kao da niko od nas nije budan.

Cezare Paveze

[Tot]

''Kad ljubav umre u nama, tad nismo više ni stari ni mladi, tada smo goli i neobranjivi pred vremenom."

Vesna Parun - scenska balada "Marija i mornar"

[Tot]

TI KOJA IMAS NEVINIJE RUKE



Ti koja imas ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbriznost.
Ti koja umijes s njegova cela citati
bolje od mene njegovu samocu,
i koja otklanjas spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao sto proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.


Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime pocinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu lezaju,
i noc tvojega glasa vocnjak
jos nedodirnut olujama.


Onda ostani pokraj njega
i budi poboznija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka sto se priblizuju
neduznim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huci.


seci njegovim zalom. Neka te susrecu
ozaloscene pliskavice.
Tumaraj njegovom sumom. Prijazni gusteri
nece ti uciniti zla.
I zedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti ce ponizne.


Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u nocima ostrih mrazova.
Neka te miluje djecak kojega zastitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti mirise cvijece koje ja zalivah
svojim suzama.


Ja ne docekah naljepse doba
njegove muskosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustosili pogledi
gonica stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.


Ja necu nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I price
koje za njih davno pripremih
mozda cu ispricati placuci
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj sumi.


Ti koja imas ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nesto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se cude, i susjede
koji zale moju strpljivost.


Ti koja imas ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu.


Vesna Parun

[Ulix]

@Tot: obozavam tu pesmu.

Ljubav
(Mika Antić)

Opraštamo se,
opraštamo se i strašno dugim nogama
odlazimo u svet.

Ti u svoju mladost
onuda iza fabrika,
iza pristaništa i mosta
nit raskršća
koja se razilaze kao posvađani ljudi.

Ja u svoju mladost
onuda uz prugu
gde trava ima ukus vode,
peska
i sunca.

Nikada više nećemo sedeti u istoj klupi,
ni jedno od drugog prepisivati zadatke,
ni deliti užinu na odmoru.

Nikad se više neću smejati
tvojim olinjalim lutkama iz detinjstva,
ni ti mom neukroćenom žvrku na temenu
za koji su me večito čupkali
oni što sede iza nas.

Nije ovo kao u dosadašnjim razredima
završena samo jedna školska godina.
Kažu:
gotovo je detinjstvo.
Jedno veliko detinjstvo danas je gotovo.
Kažu,
i svi su zajedno radosni
i kotrljaju se niz stepenice, kotrljaju
kao šaka prosutih klikera,
i svi su smešni od zadovoljstva, smeđni
kao plastelinske figure,
i svi su šareni i čudni i svečani
kao grad za vreme velikih praznika.

Samo ja znam:
nikada više,
nikada više,
nećemo se uhvatiti za ruke,
ni hodati od ugla do ugla
i pokušavati uzalud da se setimo dok ćutimo
nečega vrlo važnog,
nečega toliko ogromno važnog
čega se, razdvojeni,
nikada više nećemo moći setiti.

[Simor]

Silvija Plat - Ogledalo

Srebrno sam i egzaktno. Nemam predrasuda.
Što god gledam smjesta progutam
Takvo kakvo jest, nezamagljeno ljubavlju ili nesklonošću.
Nisam okrutno, samo istinoljubivo -
Oko malenoga boga, četvorokutno.
Većinu vremena provodim mozgajući o suprotnom zidu.
Ružičastom, s mrljicama. Toliko već dugo gledam u njega
da pomišljam da je dio mog srca. No on ne treperi.
Lica i tama razdvajaju nas uvijek iznova.

Sada sam jezero. Jedna se žena prigiba nada mnom
Tragajući u mojim daljinama za onim što zaista jest.
Potom se okreće onim lažljivcima, svijećama i mjesecu.
Vidim joj leđa i vjerno ih odražavam.
Nagrađuje me suzama i mahanjem ruku.
Mnogo joj značim. Dolazi i odlazi.
Svakoga jutra baš njeno lice zamjenjuje tamu.
U meni je utopila mladu djevojku
I u meni se dan za danom stara žena
Uzdiže prema njoj, poput strašne ribe.

[Tot]

@ Ulikse, hvala, i ja konstatujem sve vise slicnost ukusa s tobom


DOM NA CESTI


Lezah u prasini kraj ceste.
Niti vidjeh njegovo lice
niti on vidje lice moje.

Zvijezde sisle su, i zrak bijase plav.
Niti vidjeh njegove ruke
niti on vidje ruke moje.

Istok postade kao limun zelen.
Zbog ptice jedne otvorih oci.

Tada doznah koga sam ljubila
citav zivot.
Tada on dozna kome je ruke
grlio uboge.

I uze covjek zavezljaj, i krenu
placuci u svoj dom.
A dom je njegov prasina na cesti
kao i moj dom.


Vesna Parun

[fencysmurf]

Ja cu dodati svoj maleni doprinos. Nazalost na madjarskom. Srpski prevod nisam uspeo naci.

Tiszta Szívvel

Nincsen apám, se anyám,
se istenem, se hazám,
se bölcsõm, se szemfedõm,
se csókom, se szeretõm.

Harmadnapja nem eszek,
se sokat, se keveset.
Húsz esztendõm hatalom,
húsz esztendõm eladom.

Hogyha nem kell senkinek,
hát az ördög veszi meg.
Tiszta szívvel betörök,
ha kell, embert is ölök.

Elfognak és felkötnek,
áldott földdel elfödnek
s halált hozó fû terem
gyönyörûszép szívemen.

1925. márc.

[Simor]

Originally posted by fencysmurf
Ja cu dodati svoj maleni doprinos. Nazalost na madjarskom. Srpski prevod nisam uspeo naci.

Lepo je videti mađarski na ovom forumu. Još lepše kada je József Attila u pitanju.

A pesma u prevodu na engleski glasi (pesma je predivna, ako neko nađe srpski prevod, bilo bi lepo da je objavi):

With a pure heart

Without father without mother
without God or homeland either
without crib or coffin-cover
without kisses or a lover

for the third day - without fussing
I have eaten next to nothing.
My store of power are my years
I sell all my twenty years.

Perhaps, if no else will
the buyer will be the devil.
With a pure heart - that's a job:
I may kill and I shall rob.

They'll catch me, hang me high
in blessed earth I shall lie,
and poisonous grass will start
to grow on my beautiful heart.

[fencysmurf]

eto ti prokleti prevodi nije to to ...

[Dušan Maljković]

Originally posted by Simor
Lepo je videti mađarski na ovom forumu. Još lepše kada je József Attila u pitanju.

Konačno da se S(i)mor i ja negde složimo. Nije da pripada poeziji, ali je kranje poetičan način na koji je Emil Sioran, jedan od omiljenih mi filozofa, opisao mađarski jezik. Parafrazam: "... jezik moćan i korozivan, podešen za urlikanje, izašao iz Pakla da bi zauvek ovaploćivao svoje prvobitno obitavalište. Na mađarskom bi trebalo da kažemo svoje poslednje reči ili pak reči kojim aodbijamo da umremo".

PREDIVNO!

[Tot]

MATI COVJEKOVA


Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, nego mene,
da si rodila medvjeda u brlogu, zmiju na logu.
I da si poljubila kamen, boje nego lice moje,
vimenom da me je djila zvjerka, bolje bi bilo nego zena.

I da si porodila privu, o mati moja, bila bi mati.
bila bi sretna, krilom bi ogrijala pticu.
Da si porodila drvo, drvo bi ozivjelo na proljece,
procvala bi lipa, zazelenio sas od pjesme tvoje.

Do nogu bi ti pocivalo janje, da si mati janjetu.
Da tepas i da places, razumjelo bi tebe milo blasce.
Ovako sama stojis i sama dijelis muk svoj s grobovima;
gorko je covjek biti, dok noz se s covjekom brati.


Vesna Parun

[Ulix]

Zamorenoj omladini
(M. Crnjanski)

Da li znaš još naše noći budne
kad su u jorgovana rumene senke,
kad je tavan kao žudne
nebu uperene oči?

Da li si osetila da svud to boli
ne samo kod nas: biti mlad.
I nositi u duši neku mutnu setu
što sve, a da pomoći može, voli?

I da li si se već jednom utešila
da je to mladost:
ta bolna mutna sudba?

Karlovci, 1918.

[Simor]

William Butler Yeats - Drugi dolazak

U kružnicama kružeći sve širim
Ne čuje više soko poziv sokolara;
Stvari se raspadaju; središte ne drži;
Anarhija se razuzdala svijetom,
Diže se plima zamućena krvlju
I obred nevinosti posvuda se gasi;
Najboljima manjka svako uvjerenje,
Najgori su puni intenzivne strasti.

Jamačno, otkrovenje nam se bliži;
Jamačno, Drugi Dolazak se bliži.
Drugi Dolazak! Tek izrekoh riječi,
Kad golema mi slika iz Spiritus Mundi
Zablješti zjene: u pustinjskom pijesku
Lavovsko tijelo ljudske glave pilji
Pogledom praznim, okrutnim ko sunce,
I valja spora bedra, dok se oko njega
Razlijeću s grozom sjene ptica pustinjskih.
Opet se spušta mrak: al sada znadem -
Dvadeset stoljeća se kamenoga sna
Budi u zipci, što ih je odnjihala
Da vide moru. I kakva surova zvijer,
Kad konačno joj kucnuo je čas,
Sad puže prema Betlehemu da se rodi?

[Simor]

Još malo Yeats...

Divlji labudovi u Kulu

Drveta u jesenjoj svojoj lepoti,
Suve su staze, i bleska
Oktobarski sumrak, u kojem voda
Ogleda mirna nebesa;
Na nadošlom jezeru - labudovi:
Pedeset devet ih plovi.

Devetnaest jeseni mi siđe na pleća
Otkad prvi put brojih;
Pre no što završih račun, oni se
U huku krila svojih
Razleteše, gradeći u letu dugom
Izlomljen krug za krugom.

Posmatrah, tada, ta jasna stvorenja
A sad mi je u srcu bol.
Sve se promeni od onog sumraka
Kad prvi put čuh tmol
Lepet, stigav na obalu; krok mi je bio
Onda lagan i čio.

Još neumorni, dragi sa dragom,
Po druževnoj bari šestare,
Il s hladne vode k nebu poleću;
A srca njina ne stare;
Strast i osvajaštvo, gde god da su
S njima su, u svakom času.

Promiču, sad, po mirnoj vodi,
Čudesni, lepi i moćni;
Gde li će gnezdo sviti, kome će
Zaseniti jednom oči,
Kad, posle sna što ga snim, shvatim
Da su odleteli, sasvim.

[Ulix]

Kako da te nazovem
(Sandor Petefi)

Kako da te nazovem,
kad sred sumraka, snatreci,
vecernje zvezde lepih ti ociju,
diveci se, moje gledaju oci,
kao da ih sad vide prvi put...
Te zvezde,
ciji je svaki zrak
po jedan potok ljubavi,
koji tece ka moru duse moje
kako da te nazovem?

Kako da te nazovem,
kad mi dobacis pogled svoj,
taj pitomi golub,
cije je svako pero
po jedna maslinova grana mira
i ciji je dodir tako dobar!
Zato sto je meksi od svile
i od jastuka u kolevci
Kako da te nazovem?

Kako da te nazovem,
kad zasviras svojim glasom.
Te glasove da cuju
suva stabla usred zime
prolistala bi ponovo zelena
misleci,to je vec prolece,
davno ocekivani njihov spasilac,
a slavuj peva:
kako da te nazovem?

Kako da te nazovem
kad mi usne dodirnu
tvojih usana plameni rubin-kamen,
kad u vatri poljupca stope se nase duse,
kao u zoru dan i noc,
a svet nestane pred nama,
nestaje za mene vreme
i sva tvoja tajanstvena blazenstva
vecnost rasipa po meni-
Kako da te nazovem ?

Kako da te nazovem,
slatka majko moje srece,
vilinska devojko
vizije koja se dotice neba,
najsmelije moje nade
zastidjujes svojom stvarnoscu,
moje duse jedino
blago vrednije od celoga sveta,
slatka, moja lepa, mlada suprugo,
kako da te nazovem?

[Ulix]

I jedan mali dragulj Ivana V. Lalica:

Molitva

Ljubavi, neka bude volja tvoja
Na ovom nebu, strašno nesigurnom,
Ko i na zemlji. Sad je doba boja
I južnog vetra u listanju žurnom.
Noći su plave, mekane ko voće
I pune zvezda ko plitki bunari.
Neka se ljudi ljube kako hoće
U privremenom krugu malih stvari.
Ljubavi, neka bude volja tvoja
U gradovima što su nepokretni
I neće moći da beže iz stroja,
I ispod lišća što još nema rane,
I među ljudima što žive sretni
Jer veruju u stare lukobrane.

[Dina]

Pol Elijar

Zaljubljena

Na ocnim kapcima mi stoji,
u mojoj kosi njena kosa,
i ima oblik mojih ruku,
i ima boju moga oka,
i utapa mi se u senci
kao neki kamen na nebu.
Oci joj uvek otvorene
i ne dopusta mi da spavam.
Od njenih snova usred dana
isparavaju se sunca,
i ja se smejem, placem, smejem,
govorim svasta, tek onako.

[Ulix]

Lisivsi me mora, zamaha i zaletista,
I davsi stopalu prinudne zemlje uporiste,
Sta ste dobili vi? Tu racun je cist:
Usta koja se micu oteti niste mogli.
(Voronjez, 1935)

Osip Mandeljstam

[Sunce]

Ulix, hvala ti na divnim pesmama....

[Ulix]

Originally posted by Sunce
Ulix, hvala ti na divnim pesmama....

Nema na cemu. Trudim se.

[Sunce]

SLEPO SUNCE
Sakata dva zraka
Slepo sunce vode

Jutro je u pečalbi
S one strane neba
Nije na svome pragu

Podne je nisko palo
Vucara se s munjama
Nikad nije kod kuće

Veče u svet otišlo
S posteljom na leđima
Prosi na nekoj zvezdi

Raširenih ruku
samo je noć izišla
U susret slepom suncu

Vasko Popa

[Sunce]

O moje sunčano poreklo ta potonula krv
Neka se zaboravi prijateljstvo drveća i ptica
Neka se zemlja razvenča sa suncem Žica
od vode prodenuta kroz uši bolja je nego crv
Otišao Izašao na vrata kojih nema
U svim vodama zeleni psi me traže
Ovde niko ne dolazi odavde niko ne odlazi,
tople laži
poljubaca zakopa u pesak ova pustinja gde se
sprema
krvožedna tišina koju svojom ljubavlju hraniti
treba
u ovom izobličenom prostoru čija smo
polomljena rebra
iz čijeg kamena čudovišne ptice vire
Ruko ispružena prema drugoj obali kloni
Ako smo pali bili smo padu skloni
Ovde je noć što se životu opire

[Sunce]

Momčilo Nastasijević

Umesto zvezde slavuj iz nekog zida
što se od nje razlikuje tek oblikom i maštom.
Predeo kome sam se privoleo, plaštom
čuva svoju providnost za one koji vide.

Neka muzika čudna nečujna iznad gorja
razmešta predmete u prostoru i staje
kad zapljusne tajna mramorja sred morja:
dozivano nedozvano šta je?

O nežna maglo koja me izdvajaš,
evo vraćam se čist na svoje prvobitno mesto.
Tišino u svetoj senci što snove moje vajaš
hoćeš li primiti to telo ukleto,
koje nastanjujem poslednji i prvi
zatočenik odbegle tajne i svoje krvi.