- 26 Apr 2009, 10:19
#1456599
Super tema. Kako za neki dan stupam na novu funkciju , Potpredsednik za Talent menadzment, shodno opisu posla moram da se oglasim na zadatu tematiku (:
Smatram da je jako bitno imati neki cilj, mali -veliki, kratkorocni-dugorocni, nije bitno koliko je vazno da uopste postoji. Zivot je jedna velika avantura, putovanje, i ako ne znamo gde idemo , kako cemo uopste znati da smo negde stigli?
Sto se mojih licnih ciljeva tice, prilikom postavljanja rukovodila sam se postulatom "Ukoliko te sopstveni snovi ne plase, onda nisu dovoljno veliki" tako da idem ka tome da vodim kulturni centar ( pritom da to bude institucija koja se uklapa u moje pojmanje "centra za kulturu" ), da unovcim svoje znanje, sto vise putujem, nikada ne izgubim snagu da sledim svoju strast i impulsivnost, upoznam neku "nju" i formiram porodicu, ...i jos svasta nesto.
I jos pre nego citiram Natashu Bedingfield. Svakako je bitno postaviti cilj ali jos bitnije je VIZUELIZIRATI cilj. Povremeno zatvoriti oci i zamisliti sebe u trenutku kada je on ostvaren, promatrati svaki detalj- boje, mirise, osecaje, ... Zaista korisna tehnika koja potseti coveka da ma koliko je tesko vredno je borbe. Meni uvek povrati energiju i vadi me iz povremenog down-a. U svakom slucaju probajte nije tesko (:
"I am unwritten, can't read my mind, I'm undefined
I'm just beginning, the pen's in my hand, ending unplanned
Staring at the blank page before you
Open up the dirty window
Let the sun illuminate the words that you could not find
Reaching for something in the distance
So close you can almost taste it
Release your inhibitions
Feel the rain on your skin
No one else can feel it for you
Only you can let it in
No one else, no one else
Can speak the words on your lips
Drench yourself in words unspoken
Live your life with arms wide open
Today is where your book begins
The rest is still unwritten
I break tradition, sometimes my tries, are outside the lines
We've been conditioned to not make mistakes, but I can't live that way!"