Bootstrap Framework 3.3.6

[Kupper]

Ne zameram, taman posla:) Nju cu da izostavim u 'petom izdanju'.

Covek je vanvremenski.

[Lorelai]

POSTOJI MESTO GDE LJUBAV POCINJE


Postoji mesto gde ljubav pocinje
i mesto gde ljubav prestaje.

Postoji dodir dve ruke
koji se opire svim recnicima.

Postoji pogled što bukti ko veliko vitlejemsko ognjište
il' mala acetilenska lampa zelenog sjaja.

Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja
cudesna ko velika okuka Misisipija.

Ruke, oci, tepanja -
pomocu njih se ljubav bori i gradi.

Postoje cipele koje ljubav nosi
i njen je dolazak tajna.

Postoji upozorenje koje ljubav šalje
i cena njegova zna se mnogo docnije.

Postoje tumacenja ljubavi na svim jezicima
i nije nadeno nijedno mudrije od ovog:

Postoji mesto gde ljubav pocinje i mesto
gde ljubav prestaje - a ljubav ne traži ništa.


Karl Sandberg

[Ulix]

KAO PESMA
(Miroslav Anti?)

Još se danas, roðena,
moglo plavo voleti
tu, gde kopni detinjstvo
i mladost se javlja.

Sutra ?e se sigurno
ceo svet razboleti
od druk?ijeg osmeha
i druk?ijeg zdravlja.

Dalje ?e ti zenice
zelenilom raðati
i znam da ?eš,
kao sneg,
iza svakih tragova
ostajati bela,
ostajati ?ista.

Al' u sebi,
zbunjena,
dugo ?eš pogaðati
što si tako druk?ija
kad si ipak ista.

O meni se ne brini.
Prepun divljih gugutki
ko seoski zvonik, a
vrelom dušom opružen
niz obzorja ravna,
jedini ?u ostati
zubat ko harmonika,
bez bola u o?ima,
prost i jednostavan.

Znam, sutra ?e druk?ije
tepati i voleti.
Naše stare osmehe
niko ne?e shvatiti.
Možda ?eš me tražiti.
Možda ?e te boleti.
Al se više nikada
ne?u tuda vratiti.

Predgraðe pod granama.
Zvezde su olistale.
Trepavice sumraka
uz okna se pletu.
Strah me je da ne umru
ove no?i blistave
zadnja svetla nežnosti
u velikom svetu.

[Swanheart]

Herman Hese-"Usamljenje"

Volim da slusam vetar I kisu I da sam
Lutam unaokolo kroz sumske tople tmine.
Kad oblaci nebom nalete,ja sve njine
Nade bih hteo I sve ciljeve da znam.

Tesim se kad kao putnik u neki tudji stan
Kroz prozor gledam:tiho sav svet taj nepoznati
Posmatram kako zivi I srecan je I pati,
Pa,negledavsi se,sve to odnosim u svoj dan.

Al`nocu,kada zvezde gledaju u moj log
I kad nemilosrdno sude nad mojom glavom,
Zebem u dnu svog bica I posmatram sa stravom
Tudjinu silnu I pustos sred samog srca mog.

[Kupper]

Iluzije A.B. Simica No.5

MOLITVA NA PUTU

Boze
koji si me do ovoga casa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih zelja

Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta

Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemocno ko moje ruke vise

Boze
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prodje mlaz crvene svjeze krvi

Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda


HERCEGOVINA

Pod zvijezdama su legla brda i poljem niske razbacane kuce
Iz plave tame stabla strse

Na cesti vise nikoga nema

Cesta stala
sa zaronjenom glavom u mrak bezglasne doline

U noci stabla maknuti se nece
Tek nebom sporo i bez suma koracanje zvijezda.


SMRT

I smrt ce biti sasma nesto ljudsko
Na lezaju se tijelo s necim nevidljivim hrve
i hropti
i smalaksava i stenje
i onda stane.
Ko kad masina stane. I stoji. Ni makac.

I ljudi u to sto se zbilo gledaju ko u neki
svrsen poso
i podizu se kao kad se podizu od stola
i sluskinje se uprav tad najvise uzrade

Mati ce zivinski kriknuti
otac zacutati
i buljiti nijemo cijelog dana.


SMRT I JA

Smrt nije izvan mene. Ona je u meni
od najprvog pocetka: sa mnom raste
u svakom casu

Jednog dana
ja zastanem
a ona raste dalje
u meni dok me cijelog ne proraste
i stigne na rub mene. Moj svrsetak
njen je pravi pocetak:
kad kraljuje dalje sama


PJESMA PJESNIKA
Niki Milicevicu

Ja ne znam sto vi zelite
Ja idem,
izmedj kuca, cestama i nocu preko polja
i pjevam zivot svoj i zivot vas i zivot sviju stvari
Jer ja sam srce
O svijet i ja u svijetu i svijet u meni
Grad noci zene zvijezde
Ples radost ljubav vrisak Bog
Ja pjevam
i pjesme moje u svijet padaju ko zvijezde
(O zasto nisu vase duse duboka jezera, tamno more?)
U svijetu moje pjesme glasno pjevaju
i njihov bol i smijeh i radost nitko ne slusa
tek mnogo lica ruga se i smije
O tko sam, tko sam
ja, pjevac sam u noci gradom i na cestama?
Da ja ne pjevam tako bezbroj ljeta?
Da nisam ludjak sto je bezbroj godina vec lud?
Ja ne znam nista
Pjevam
i prolazim izmedj zlobno osmjehnutih lica
u noc i plavu daleku samocu.

Ja penjem se i penjem uz strme staze
I kad se popnem, stojim
u prostoru nijemom i bez ljudi
Ja, tamni pjevac na visini
Ja, usamljeno stablo navrh brda
sto svoj mukli besprekidni sumor
u duboku crnu vjecnost rusi.

[tessio]

Voodoo Girl ( Tim Burton )


Her skin is white cloth,
and she's all sewn apart
and she has many colored pins
sticking out of her heart.

She has many different zombies
who are deeply in her trance.
She even has a zombie
who was originally from France.

But she knows she has a curse on her,
a curse she cannot win.
For if someone gets
too close to her,

the pins stick farther in.

[tessio]

Roy,the Toxic Boy (Tim Burton)


To those who knew him
-his friends-
we called him Roy.
To others he was known
as that horrible Toxic Boy.

He loved ammonia and asbestos,
and lots of cigarette smoke.
What he breathed in for air
would make other people choke!

His very favorite toy
was a can of aerosol spray;
he'd sit quietly and shake it,
and spray it all the day.

He'd stand inside the garage
in the early-morning frost,
waiting for the car to start
and fill him with exhaust.

The one and only time
I ever saw Toxic Boy cry
was when some sodium chloride
got into his eye.

One day for fresh air
they put him in the garden.

His face went deathly pale
and his body began to harden.

The final gasp of his short life
was sickly with despair.
Whoever thought that you could die
from breathing outdoor air?

As Roy's soul left his body
we all said a silent prayer.
It drifted up to heaven
and left a hole in the ozone layer.

[Ulix]

Mi smo se suviše sretali na raskrš?ima neznanim
Mada smo razli?itim putevima kora?ali
Tinjalo nebo ve?ernje u šiprazima zvezdanim
I uvek oblaci ždralova sa prole?em se vra?ali.

Mi smo se suviše sretali a re?i rekli nismo
I u leta kovrdžava sa preplanulim licima
Pod kapom zelenih dudova za ?asak zastali smo
Pa onda prošli, odlutali svako za svojim vidicima.

U novembru su oblaci kao buktinje rudeli
I vetar kišama umio sivo popodne ogolelo
A putevi se dužili i raskrš?a su žudela
Za nešto kratko u susretu što se toliko volelo.

U zime snežne, pobelele k'o tvoji isprani dlanovi
Dugo si, dugo ?ekala pod jablanom, na smetu
I vrat mi goli uvila maramom svojom lanenom
Da sivookom putniku ne bude zima u svetu.

Pa ipak, ti su susreti tek kratka radovanja
Jer znam: na nekom raskrš?u ne?u te videti više
Pruži?eš nekome dlanove, presta?e putovanja
I pod krov neki svrati?eš da se skloniš od kiše.

Spusti?u tvoju maramu usput kraj putokaza
I sa vetrom - drugarom oti?i nabranih veða
Jer meni život prestaje ako siðem sa staza
I pred ne?ijim vratima skinem torbu sa leða.

M. Anti?

[Kupper]

Iluzije A.B. Simica No.6


20 GODINA
Pjesma posvecena nepoznatoj dragoj
mojim prijateljima
gradu u kojem zivim, i meni

Ja sam mlad
Ja hocu zivot pun i olujan
Ja hocu zivot sav ko Bog
Sve je moje
U krilo mojih misli sve se rusi

Dani
Svaki moj je jednak dan
nebo povrh glave
Kuce ljudi oko mene.
Bezbroj ljudi ide.
Ja sam na svim ulicama.
Ja se smijesim u sve lijepe oci zena.
Slusam
kad prosume kroz zrak haljina i pokreti.
Izgubljen
na uglu cekam
da me nadje jedna bijela ruka
i odvede s hladnog ugla

Nitko nikad ne dolazi k meni.
Zene prodju
sve utonu u dnu ulice.
Sam na uglu
zebem.
Zalost.
Umor.
Prostor tamni.
Vece silazi u prostor i u me.



Ja ne mogu nocu biti sam.
Oko mene moji prijatelji.
Ispred mene sumi crven alkohol.
Neka tuzno srce u noc tone.
Moja majka sniva
U snu njena ruka kroz noc trazi moje lice.
Mene nema
Mojoj dusi sumi crven alkohol.
Moja sestra budi se u noci
Moju sestru strah je od noci i mene.
Njen plac luta izgubljen u tami.



Jutro
Svjetlost
Kuce budne otvaraju oci
Bijele sjenke k meni plaze

Moja tamna dusa mrzi svjetlo
Moje lice nije za sunce i ljude.
Mene nikad ne ce ljubit lijepe zene.
Od mene ce bjezat djeca jutrom niz ulice.
Pjani pjevac ide pjeva posrce.
Da me vidi
vrisnula bi mala sestra prestrasena
zaplakala majka.
Pustite me
Ja cu uvijek ljubit svoju tamu.
Mjesto drage
mjesto sestre
mjesto majke
Smrt ce moje poljubit celo.



Nista nije moje
Ja sam igra svoga Boga.

Stojim sam na rubu noci i svih dozivljaja
Za mnom lezi crna proslost sahranjena
Ja sam sada tamna granica
Ja se radjam

Boze bacaj zivot u me
Ja sam more koje ceka crven zivot sunca u sebe

Boze, budi volja Tvoja
Stojim go na rubu svoje proslosti
Ja sam tamna granica
Moja dusa strepi
nevjesta u prvoj plahoj plavoj noci.
Moja dusa drsce
ispred Tebe
beskrajnog i tajnog tamnog zastora.

[Ljudmila]

ZAK PREVER

Adrijen

Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
Grudva snega
koju si bacio na mene
u Šamoniju
prošle zime
sa?uvala sam je
Eno je na kaminu
pokraj svadbenog venca
moje pokojne majke
koju je ubio
moj pokojni otac
što je giljotiniran
jednog tužnog zimskog jutra
ili proletnjeg ...
Grešila sam priznajem
znala sam ostati
duge godine
ne vra?aju?i se
ku?i
Ali nikada ti nisam rekla
da je to zato što sam bila u zatvoru
grešila sam priznajem
?esto sam tukla psa
ali sam te volela

Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
I Vrbova grana
tvoj mali foksterijer
koji je crk'o prošle nedelje
sa?uvala sam ga!
Eno ga u frižideru
i ponekad kad otvorim vrata
da uzmem pivo
ugledam jadnu životinju
i to me strašno rastuži!
A ipak to sam ja uradila
jedne ve?eri da skratim vreme
dok sam te ?ekala ...
Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
Sa vrha kule Sen-Žak
bacila sam se
prekju?e
zbog tebe sam se
ubila
Ju?e su me zakopali
u jedno divno groblje
i mislila sam na tebe
i ve?eras sam se vratila
u sobu
po kojoj si se šetao go
u vreme dok sam još bila živa
i ?ekala te

Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!
U redu grešila sam
duge godine nisam se vra?ala ku?i
ali sam ti uvek krila
da je to zato što sam bila u zatvoru!
Grešila sam priznajem
?esto sam tukla psa
ali sam te volela!

Adrijene nemoj da se duriš!
Vrati se!

[Ulix]

Poslednji dan
(Nebojsa Vasovic, kisomrzac, al' pristojan pesnik)

Danas je petak, poslednji dan
moga zivota.Odlucio sam da
umrem bas danas-a ne sutra.
I odlucio sam da to bude
ovde-a ne negde drugde.
Na balkonu moje kuce,
s pogledom na vrt, vec sam
popio poslednju kafu.Sada
se prepustam uspomenama.
Oci mojih prijatelja-
domine su u magli.
Podvezice zene koju sam voleo
truli su listovi u jesen.
Reci koje sam razmenjivao sa
drugima-odzvanjaju sitnicavo
kao australijske zebe.Ne znam
sta je bila moja najveca greska.
Mislim da je trebalo da vise
vremena provedem plivajuci,
slusajuci muziku, setajuci,
ne radeci nista , ne iduci
nikuda, ne cekajuci nikoga,
ne verujuci nikome, voleci
sebe.To je najteze!

[Daliborka]

"Dala sam ti srce
sve osmehe svoje
Zasto, zasto iskoristi neiskustvo moje ?

Da sam znala, da sam znala
ne bih sebe tebi dala
Ne bih tebi dala sve
Cak ni ove suze dve

Nevinost i dusu
mladost sam ti dala
Da ces mene ostaviti, nisam, nisam znala...

Da sam znala, da sam znala
ne bih sebe tebi dala
Ne bih tebi dala sve
Cak ni ove suze dve... "

[Mars]

Iluzije

Ipak te dozivam nekad kad kiša pada na snijeg
Jer samo ja znam da voda, topla voda otapa led
Sanjam te nekad u mraku kad misli pocrne sve
Ne može ni'ko u zraku otkrit nam tragove
Srce spuštam ti na dlan kao u crti?u,
A ti me voliš još kao dijete u vrti?u


I pitam te u snu jesi li još tu
A ti mi kažeš znaj - ja uvijek bit ?u taj
Ko jebe iluzije i propale brakove
Mi imamo more sinje i naše rakove


I volimo sjever i jug, i štikle na asfaltu
I ljubimo istok i zapad i srce u kamenu
Pravim se da te ne ?ujem, ko glupa?a osluškujem
Dere me seks i grad al tebe imam rad[/i]





Moreeeee....

[Mars]

Moonfall

Between the very dead of night and day
Upon a steely sheet of light I'll lay
And in the moonfall
I'll give myself to you
I'll bathe in moonfall
And dress myself in dew

Before the cloak of night reveals the morn
Time holds it's breathe while it conceals the dawn
And in the moonfall
All sound is frozen still
Yet warm against me
Your skin will warm the chill
Of moonfall
I feel it's fingers lingers the veil of night shade
Light made from stars that all too soon fall
Moonfall
That falls from you

Betwixed our hearts let nothing intervene
Between our eyes the only sight I'veseen
Is lustrous moonfall as it blinds my view
So that soon I only see but you.

[Swanheart]

Ivo Andric-"Vera Salutrix"

Ni spasa ni sna,vise,o spasenju!

Otkako se duboko,I tajno,
Rastah sa svim na svetu
Obozavam jos samo brzinu I kretanju,
Jer tole zelje I skracuju daljinu,
I vode zivot svaki I stvar svaku
Kraju I ispunjenju.

Ne ostavlja me jeza od onog dana
Kad prvi put ugledah sebe,
Kako po tvrdim cestama zemlje,
Kao pobozan putnik Boga,
Trazim I jedino slavim
Smrt
Koja je
Mir,vjera,nevjesta,I uvir
Svakog sna o spasenju.

[Myself]

NAŠA LJUBAV - Rade Drainac

No? me ta u mladosti stiže,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje ?ovek tera od sebe,
A ono mu i dalje ruke liže?

Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrta?em snova.
I mada mi davno re?e sve,
Uvek je za me nova.

Danima se koljemo kao hijene
I jedno u drugom vidimo kugu,
A opet... izvan te kobne žene
U mojoj duši nema mesta za drugu.

Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
I ve? sam od toga kao mesec žut,
Pa se opet neobjašnjivo sastanemo
Da zajedno produžimo put.

Ne znam više da li je to ljubav,
Ili zagonetni ?ulni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
O re?ni brzak.

[Ljudmila]

SMIRAJ


potrebno mi je da
prošetam niz ulicu
nekud
u popodne puno senki
naðem sto
ispred kafea
sednem
poru?im pi?e
i da sedim
sa tim pi?em
a muva da
sleti
na taj sto.
zatim
da u pozadini
?ujem kako se neko
smeje.
zatim da vidim
ženu koja prolazi
u zelenoj haljini.
da vidim
kera koji prolazi
debelog kera
kratke smeðe dlake i
o?iju koje se keze.
da umrem
sede?i tako.
da umrem
uspravnih leða
dok su mi o?i i dalje
otvorene.
ho?u da mi avion
preleti nad glavom.
da proðe žena
u plavoj haljini.
onda ho?u
istog debelog kera
kratke smeðe dlake i
o?iju koje se keze
ponovo da proðe.
to ?e biti
dovoljno
posle svega
drugog
posle svega
ostalog.


Henri Kinaski

[Swanheart]

Bodler-"Tuzni madrigal"

Da li si mudra-sta to mari?
Budi mi lepa!Budi setna!
Plac daje licu nove cari
Kao reka sto sav kraj ozari;
Podmladi bura polja cvetna.

Kad ti se radost s cela skloni,
Najvise tebe volim;kada
U jezu tvoje srce roni;
Kada ti danasnjicu goni
Uzasna proslost puna jada.

Volim kad iz tvog krupnog oka
Krvavo tople suze hrle
I kad te sramno zestoka
Savlada strava preduboka,
Kada te moje ruke grle.

Uzdahe sto ti grudi riju
Bice mi strasno usisava
Ko hvalospevnu melodiju,
I znam:taj biser iz ociju
Mrak tvog srca obasjava!

[Ахасвер]

Crkvu volim - njene šestokrilne heruvime,
srebro sasuda, njene sve?njake,
svetlosti, njene ikone, njen amvon.

Kad tamo uðem, u crkvu Grka,
s miomirisima njenog tamjana,
s liturgijskim glasovima i horovima,
s uzvišenom pojavom sveštenika,
i sve?anim ritmom svakog njihovog pokreta -
tako su sjajni s ukrasima na svojoj odeždi -
um mi odlazi do velikih ?asti našeg roda,
našeg slavnog vizantinizma.


U crkvi (K. Kavafis).

[Tot]

FRANCUSKOJ- H.L.Borhes


Pro?elje dvorca je upozoravalo:
ve? si bio ovde pre no što si ušao
a kad budeš izašao ne?eš znati da ostaješ.
Didro pri?a tu parabolu. U njoj je moj život
mnogi dani mog života.
S puta su me skrenule druge ljubavi
i skitala?ka erudicija,
ali nikada nisam prestao da budem u Francuskoj
i bi?u u Francuskoj kada me blaga smrt bude pozvala
na jednom mestu u Buenos Airesu.
Ne?u re?i ve?e i mesec; re?i ?u Verlen.
Ne?u re?i more i kosmogonija; re?i ?u Igoovo ime.
Ne prijateljstvo, ve? Montenj.
Ne?u re?i vatra; re?i ?u Jovanka Orleanka.
I seni koje spominjem ne smanjuju
beskrajan niz.
Sa stihom ti uðe u moj život
kao onaj Kopilanov* žongler
koji pevaju?i krenu u boj,
pevaju?i Pesmu o Rolandu
i ne vide kraj, ali predoseti pobedu.
Snažni glas ide iz veka u vek,
a svi ma?evi su Dirandal**.



*Kopilan: Viljem Osvaja?(oko 1027- 1087)- vojvoda od Normandije i engleski kralj; bio je vanbra?ni sin Roberta Veli?anstvenog

**Dirandal- Rolandov ma?

[Simor]

Ova pesma mi je trenutno u potpisu, ali kada je sklonim da ipak bude zabelezena na ovim stranicama:

Walt Whitman
When I Heard the Learn'd Astronomer

When I heard the learn'd astronomer,
When the proofs, the figures, were ranged in columns before me,
When I was shown the charts and diagrams, to add, divide, and measure them,
When I sitting heard the astronomer where he lectured with much applause in the lecture-room,
How soon unaccountable I became tired and sick,
Till rising and gliding out I wander'd off by myself,
In the mystical moist night-air, and from time to time,
Look'd up in perfect silence at the stars.

[Swanheart]

Ivo Andric-"M.C."

Ostari?emo, što od burna života,
I smiri?emo se i proti volje;
To ne zna?i da ?emo biti "razo?arani"
-Bože, sa?uvaj! - i nositi
demonstrativno "?asne sedine".
Ne, tek, tako, bi?e nam draže mesto kraj prozora
i stišan razgovor;
doživljaj ?e zameniti se?anja,
i voli?emo malo odviše knjige i slike
na kojima drugi ne?e mo?i bogzna šta da vide.
Ostari?emo, dabome, al to je daleko.
Sada i još za dugo, volja da se
srdimo, volimo, grdimo, burno lomimo,
svuda kod ljudi otpor i raspre izazivamo,
tugu kod svojih.
I u svemu tome ?esto pomislim,
ne bez neke nežnosti sa samim sobom:
ostari?emo.
T.J. ako nas opet neka ognjena šimera
pre vremena ne odnese do ðavola.

[Ахасвер]

Veoma me uznemirava jedna sitnica
sa krunisanja Jovana Kantakuzina
i Irine, k?eri Andronika Asana, u Vlaherni.
Budu?i da su imali samo nekoliko pravih dragulja
(naša nesre?na država bila je strašno siromašna),
oni su uzeli vešta?ke. Celu pregršt staklenih komada,
crvenih, zelenih i plavih. Ni?eg,
po mom shvatanju, ponižavaju?eg
ni nedostojnog nema u ovim komadi?ima
obojenog stakla. Naprotiv, izgledaju
kao tužan protest
protiv nepravedne zle sre?e carskog para.
Simbol su onoga što je njih dvoje trebalo da ima,
što je svakako bilo pravo da ima
na svom krunisanju gospodar kao Jovan Kantakuzin
i gospoða kao Irina, k?i Andronika Asana.


Od obojenog stakla (K. Kavafis).

[Ljudmila]

NOKTURNO I ELEGIJA

Ako upita za mene, nacrtaj na zemlji
znak križa od tišine i pepela
preko mutnog imena koje podnosim.
Ako upita za me, kaži da sam umro
i da se raspadam ispod mravinjaka.
Kaži joj da sam sada grana naran?e
i krotka zastavica na nekome tornju.
Nemoj joj re?i da još uvijek pla?em
grle?i prazninu njene odsutnosti
gdje je njen slijepi oblik ostao utisnut
uvijek ?ekaju?i da se tijelo vrati
Krv je lovor koji pjeva i pati
i ja ?u uzalud ?ekati pod njegovom sjenom.
Ve? je ve?er.A ja sam nijema riba.
Ako upita za me, daj joj ove o?i,
ove sive o?i i ove prste;
I kaplju krvi u ovoj maramici.
Kaži da sam nestao,da sam se pretvorio
u tamnu jarebicu, u patvoreni prsten
na nekoj obali zaboravljenih sita:
reci joj da lutam od šafrana do ljiljana.
Reci joj da htjedoh sa?uvati njene usne
i nastaviti pala?u njena ?ela.
Ploviti jednu no? u njenim kosama.
Nau?iti boju njenih zjenica
i blago se ugasiti na njenim grudima,
potonuti kao pono?, obamrijeti
uz mrmor gostionica i sordina.
Ako upita za me, reci da boravim
u listu primoga i u akaciji.
Ili, ako ti je draže, reci da sam umro.
Daj joj uzdah moj i moju maramicu,
moju utvaru u brodu ogledala.
Možda pla?em u lovoru ili tražim
svoje sje?anje u obliku jedne zvijezde.
Emilio Baljegas

[Swanheart]

Ivo Andric-"Šetnja"

A jutros su me izveli na sunce.
Jarboli nekog broda iza zida,
puni i dobri sun?ani minuti,
i ništa više ne vidješe o?i.
Al' samo misô da tim istim suncem
blješte i tvoji obasjani puti -
i ko topljeno zlato o?njeg vida.
suza za suzom stade da se to?i.
Zaklopih o?i.
Mra?na i vlažna, kad se vratih, bješe
?elija moja, a stražar sa ma?em
i licem onih koji nekog tješe -
mišljaše, jadan, da od sunca pla?em.
[Split (stari zatvor), 8 .VIII 1914.]

[Ахасвер]

Je li još živa
Ona vaša sestra
Kod koje ste odlazili svake nedelje
Pitam Patrijarha Pavla

Umrla je odavno
Ali to mi nije sestra
Nego sestra od tetke
A tetka mi je majka
Koja me podigla od kolevke
Kad se preudala
Ona što me rodila

I sad ja mislim
Kad promenim svetom
Da ?u prvo videti tetku

A za ostale u carstvu nebeskome
Ima vremena
Da se vidimo i porazgovaramo
Od Avrama i Isaka
Do ?etvorodnevnog Lazara
Moje krsne slave

Vide?u i Svetog Savu
I Cara Kosovskoga
I druge svete iz roda našega
Koji su odbranili obraz božji

Vide?u i majku
Ako Bog da
I ako me pozna



Majka (M. Be?kovi?).

[Ulix]

PRELJUBNCKA BALADA

Nigde sam.S tobom sam.
Oponasam zivot.Jos jednom.Jos jednom.
Skinula sam haljinu.Srce sam ostavila na pragu.
Muskarci zele spremnu zenu
Koju mogu odmah posedovati,kaze Bodrijar.
Svaka sovonisticka svinja dobije sto zasluzuje.
Zar ne?Ti imas mene sad,
Golu poput kokosije sije iz supermarketa.
Pa,hajde,otopi me.Stavi me na vatru.
Supica ce biti jestiva.
Tanjir pun do ruba.Bice i "jos" ako treba.
Srci me al tako da ostanem cela.Smrtna sam
I nichija.Gorim kao indijski stapic.
Zasjam.Zamirisem.Zgasnem.
U svakoj reci-skinutom nebu.I u sebi.
Kao iz bivseg zivota polje belih rada
Tako krhko slamam se,
Na suncem zatrtom podu,
Tu kraj otvorenog prozora.
Haljine tvoje zene vise prazne
Kao strasila za ptice.
Nekoliko mene stalo bi u svaku od njih.
Mogla bih da zamahujem krilima kao slepi mis,
Ako koju obucem.
Mogla bih nocu da udaram o prozore.
Dok kraj nje lezis da ti se objavljujem.
Da ti udaram u srce.Da tucem kao Big Ben.
Umesto da suze pustam niz prozore,
Da grgoljim niz oluke.Kao sad.Kao juce.
Izmedju mojih stopala visi rastegnuto nebo
Izbledelo kao isprano rublje siromaha.
To me tera na plac..To ili nesto drugo.
"Kazi da me volis.Kazi da me volis."
Mada znam,s tim se ne racuna.
Al treba mi vazduha.
Ljubav je kozja stazica,
Da se uzverem treba mi vise od zelje,
Nesto stvranije.Razanj tvoga srca.
"Daj da zagrizem.Daj da zagrizem"
Tvoje srce nije rajska jabuka,
Progledati necu.
Istina,macje sam slepa.
A takve bacaju u vodu.U vodu,
U prvobitnu noc.
Hocu te sad.Sad je zauvek.
Sad se blizim gorko slatkom plodu
Nevina poput neba zaceti necu
Rodicu se iznova.Ruzicasta.I besmrtna.
Ja bicu prvorodjena.Ti od moga rebra.
Moja je orfejska lira.Opevacu sto hocu.
I zvuk svojih potpetica u odlasku
Iz tvog zivota.

Radmila Lazic

[Swanheart]

Zak Prever-"Prosto kao dobar dan"

Ljubav je jasna kao dan
Ljubav je prosta kao dobar dan
Ljubav je naga kao ruka
A to je tvoja ljubav bas kao I moja
Pa zasto pominjati onda veliku ljubav
Zasto pevati o velikom zivotu
Nasa ljubav je zadovoljna sto zivi
I to je za nas kao I za nju dovoljno

Istina je da je ljubav srecna
Pa cak I vise no sto je potrebno
A kad se vrata njoj zatvore jednom
Ona samo gleda kako da kidne kroz prozor

Ako nasa ljubav hoce da pobegne
Cinicemo sve da ostane
Cemu nas zivot bez nje
To je kao igra bez muzike
Ili dete koje nikad se ne smeje
Ili roman koji niko ne cita
To je samo pusto bitisanje u dosadi
Bez ljubavi bez zivota

[Dzelajza Rouz]

Rober Desnos

"Toliko sam sanjao o tebi"

Toliko sam sanjao o tebi,
Da gubis svoju realnost.
I da li je jos uvek cas da dostignem to
zivo telo i da poljubim na tim usnama
radjanje glasa, sto mi je tako drag?

Toliko sam sanjao o tebi,
Da se moje ruke, naviknute da grle tvoju senu,
Spoje na mojim grudima, ne bi li mozda osetile
Obrise tvoga tela,
I da sam pred stvarnom pojavom onoga,
sto me tako muci i upravlja mnome vec danima
i godinama, postao bez sumnje sena.

O, osecanja neodlucnosti!
Toliko sam sanjao o tebi, da je bez sumnje
Proslo vec vreme moga budjenja.
I ja sada spavam stojeci telom izlozenim
Svim pojavama ljubavi i zivota,
I da bih tebi, o jedina, koja i danas za mene
jos uvek nesto znacis,
Mogao teze dodirnuti celo i usne,
Nego bilo koje usne i bilo koje celo.

Toliko sam sanjao o tebi,
toliko hodao, govorio i spavao sa tvojom senom,
da mi sad vise nista ne preosta, a mozda i zato,
da postanem prikaza medju tim prikazama
i sena sto puta vise nego sena, koja se seta
i setace se radosno
po suncanom satu tvoga zivota.

[Ахасвер]

Zato što smo razbili njihove kipove,
zato što smo ih prognali iz njihovih hramova,
uopšte nisu zato umrli bogovi.
O zemljo Jonijo, još tebe vole,
još se tebe se?aju njihove duše.
Kada nad tobom osvane avgustovsko jutro,
tvojim vazduhom prolazi plamen njihovog života;
i ponekad jedan eteri?an lik mladi?a,
neodreðen, brzog koraka,
prelazi preko tvojih brežuljaka.


Jonska (K. Kavafi).