- 22 Okt 2005, 04:10
#374876
Ukoliko moja egzistencija, naša povezanost i naš odnos ne zavise i ne trpe zbog njenih laži, nije moje da je ispravljam i u lažima hvatam. (Ako mi je osoba zna?ajna) desi?e se da dam sebi za pravo da joj skrenem pažnju na laž (i pokušam da razgovaram o tome), ali to je i tada u svojstvu opaske, opažanja, ne osude.
Ljude prihvatam (ili ne prihvatam) takve kakvi jesu, bez pokušaja da ih nasilno menjam. Jedino svojim menjanjem možda mogu da ih "inspirišem" da se menjaju i sami, da svojim nelaganjem i jasnim pristupom/poverenjem potenciram i njihovo otvaranje.
No kada je u pitanju preterivanje u neiskrenosti i neadekvatno, neravnomerno otvaranje bez nade da ?e se odnos razviti dalje, sklona sam da se snažno distanciram, zatvorim, i tada je izuzetno teško pokrenuti novu komunikaciju.
A da li sama lažem? Naravno, ponekad, mada su moje laži kratkotrajne, vrlo brzo se ispravim, lakše mi je da kažem izvini oprosti i priznam grešku nego da nosim breme savesti na ple?ima. Neko ve? re?e, bolje u s*anju nego u laganju.
?esto ?u pre?utati, nevezano imam faze kada sam izraziti ?utolog, ali ne i lagati.
Ina?e mislim da je ovo dobra tema (Kafi??) jer obuhvata i podnivoe poput komunikacije, meðuljudskih odnosa, manipulacija, koliko ljudi meðusobno govore/komuniciraju a koliko samo bruje i romore da sebi i drugima ubiju vreme.
Val je dobro rekla - kad lažemo, lažemo najpre sebe, ponajmanje druge.
Zapravo sve važne stvari koje želimo u?initi u životu se temelje na povjerenju.Mislim da svi ljudi lažu, više ili manje, u ovoj ili onoj situaciji, pa sam za to i glasala. ?esto pustim da me lažu, gledam dokle ?e, u zavisnosti od toga da li je laž crna ili bela. I u zavisnosti od toga u kakvom sam odnosu sa osobom koja me laže.
. . . . .
Budite usmjereni na izgradnju povjerenja u odnosu a ne na otkrivanje istine.
Ukoliko moja egzistencija, naša povezanost i naš odnos ne zavise i ne trpe zbog njenih laži, nije moje da je ispravljam i u lažima hvatam. (Ako mi je osoba zna?ajna) desi?e se da dam sebi za pravo da joj skrenem pažnju na laž (i pokušam da razgovaram o tome), ali to je i tada u svojstvu opaske, opažanja, ne osude.
Ljude prihvatam (ili ne prihvatam) takve kakvi jesu, bez pokušaja da ih nasilno menjam. Jedino svojim menjanjem možda mogu da ih "inspirišem" da se menjaju i sami, da svojim nelaganjem i jasnim pristupom/poverenjem potenciram i njihovo otvaranje.
No kada je u pitanju preterivanje u neiskrenosti i neadekvatno, neravnomerno otvaranje bez nade da ?e se odnos razviti dalje, sklona sam da se snažno distanciram, zatvorim, i tada je izuzetno teško pokrenuti novu komunikaciju.
A da li sama lažem? Naravno, ponekad, mada su moje laži kratkotrajne, vrlo brzo se ispravim, lakše mi je da kažem izvini oprosti i priznam grešku nego da nosim breme savesti na ple?ima. Neko ve? re?e, bolje u s*anju nego u laganju.
?esto ?u pre?utati, nevezano imam faze kada sam izraziti ?utolog, ali ne i lagati.
Ina?e mislim da je ovo dobra tema (Kafi??) jer obuhvata i podnivoe poput komunikacije, meðuljudskih odnosa, manipulacija, koliko ljudi meðusobno govore/komuniciraju a koliko samo bruje i romore da sebi i drugima ubiju vreme.
Val je dobro rekla - kad lažemo, lažemo najpre sebe, ponajmanje druge.