- 15 Jul 2005, 14:08
#310454
Trpimir Matasovi?, Zarez
Kada su prije tri godine udruge Iskorak i Kontra organizirale prvi Gay Pride u Zagrebu, bio je to dogaðaj o kojem se raspravljalo dugo i prije i poslije samog održavanja. Usprkos ?injenici da su tijekom i nakon održavanja Pridea napadnuti mnogi njegovi sudionici (što do dana današnjeg još uvijek nije sankcionirano!), povorka središtem grada postigla je svoju svrhu. O homoseksualnosti se i pravima gej osoba (obaju spolova) tek tada po?elo koliko-toliko ozbiljno raspravljati u javnosti i, op?enito uzevši, mladi je hrvatski LGBT aktivizam ipak dobio podršku medija. Od tada do danas promijenilo se mnogo toga - država je u niz zakona uvela zabranu diskriminacije na temelju seksualne orijentacija, donesen je i simboli?ni Zakon o istospolnim zajednicama, pokrenuta je i hvaljena manifestacija Queer Zagreb, nekoliko osoba iz javnog života smjelo je "iskora?ilo iz ormara"... Sve je to velikim dijelom, pa makar i samo neizravno, plod tog prvog zagreba?kog Gay Pridea, kao i Zagreb Prideova (skup je preimenovan 2003.) u sljede?e dvije godine.
Umorni aktivizam
Usprkos neizbježnom gunðanju raznoraznih desnih i/ili konzervativnih grupacija i pojedinaca, Pride je postao tradicijom, a u njegovim kasnijim izdanjima nisu zabilježeni nikakvi ozbiljniji incidenti, djelomi?no i zbog iznimnih (možda i pretjeranih) mjera policijskog osiguranja. Pride je, premda nešto druk?iji od prethodnih, trebao biti održan i ove godine. Nakon što je onaj prošlogodišnji organizirala Kontra, ovaj je put bio red na Iskoraku, koji je još lani najavio da ?e, umjesto dosadašnje povorke središtem grada, u lipnju organizirati prigodni koncert na Trgu bana Jela?i?a. U aktivisti?kim krugovima nisu svi bili oduševljeni tom idejom (u krajnjoj liniji, povorka je nezaobilazni dio Prideova širom svijeta). No, kako oko tog pitanja i ina?e postoje koncepcijska razmimoilaženja na aktivisti?koj sceni, kompromis je ve? prije dvije godine pronaðen u dogovoru da Kontra i Iskorak naizmjence organiziraju Pride, svaka udruga sa svojom koncepcijom (sa, odnosno bez povorke).
Meðutim, po?etkom lipnja polako je postajalo jasno da nešto nije u redu. Pride više nitko, pa ni Iskorak, nije spominjao, a uskoro se otkrilo i zašto - premda ga je isprva bio najavio za 18. lipnja, Iskorak Pride jednostavno nije organizirao. Lavina negodovanja na aktivisti?koj sceni rasla je iz dana u dan. Najprije je Zvonimir Dobrovi?, voditelj Queer Zagreba, uo?i održavanja lipanjskih filmskih Queer subota petkom (i subotom), taj put posve?enih upravo aktivizmu, upozorio da se u Hrvatskoj prepoznaje "sudar (ne)zainteresiranog, umornog aktivizma i komocije onih koji su aktivisti". Ubrzo nakon toga prašinu je digla izjava za javnost, koju je potpisala skupina od Iskoraka i Kontre nezavssnih aktivista i aktivistica, u kojoj se isti?e ne samo važnost "održavanja kontinuiteta i prepoznatljivog koncepta Pridea", nego se i Iskorak proziva za "nezainteresiranost i nesposobnost".
A što je na to odgovoreno iz Iskoraka? Dorino Manzin ustvrdio je tek da se "s 30.000 kn, koje smo [od Gradskog ureda za kulturu] dobili za organizaciju Zagreb Pridea, može napraviti škart ili lakrdija od programa kao što su prošle godine napravile organizatorice iz Kontre", dodaju?i kako mu "ne pada na pamet dovoditi nekakve kvazi-performere".
Dea ex machina
Kritiziranjem lanjskog, "Kontrinog" Pridea, kao i izjavama kako "gej zajednica ionako nije zainteresirana za Pride" i da se Pride "u internim krugovima ismijava", Manzin je samo skrenuo temu s onoga što je zapravo i bio sukus problema - a to je da Iskorak u lipnju nije organizirao ama baš ništa, pa ni "Zagreb Pride s pravim bendovima, a ne nekima koje nitko živ ne poznaje", koji se sada iznenada najavljuje za jesen.
Kao dea ex machina pojavljuje se najednom feministi?ka udruga Epikriza, koja na sebe preuzima organiziranje Pridea, doduše, tek 9. srpnja, ali još uvijek u doba godine uobi?ajeno za Prideove u svijetu, i, što je još bitnije, sa sada ve? i u nas tradicionalnom povorkom. Jednoj dotad gotovo nepoznatoj udruzi uspjelo je tako u minimalnom roku od par tjedana napraviti nešto što u Iskoraku nisu uspjeli u godinu dana - i to s manjim budžetom. (Financijsku injekciju dala je Kontra, prenamijenivši gradska sredstva isprva namijenjena Tjednu LGBT kulture - kojeg, usput budi re?eno, Kontra u kona?nici nije realizirala, isto kao ni Iskorak Pride.) Pride je, dakle, ipak i održan, s nešto manjim brojem sudionika nego prošlih godina, ve? tradicionalno pretjeranim mjerama osiguranja, bez velikih govorancija i popratnog programa, ali s povorkom koja je simbol gej aktivizma u ?itavom svijetu.
Prepucavanja po medijima
Što je, dakle donio ovogodišnji Zagreb Pride? Uglavno, gorak okus u ustima zbog prepucavanja aktivisti?kih udruga po medijima, pa ?ak i na samom Prideu. (Izvikivalo se, izmeðu ostalog, i "Dorino, pederu!", zacijelo ne samo zbog ?injenice da se predsjednik Iskoraka nije udostojio pojaviti na Prideu.) Logi?no se stoga name?e pitanje - treba li uop?e nekome (takav) Pride, i je li Pride uop?e važan. Bez obzira na sve, odgovor je ipak potvrdan. Dokle god ne budu ostvareni svi ciljevi LGBTIQ aktivizma, takvi su dogaðaji potrebni kako bi se upozorilo javnost na prava jedne još uvijek diskriminirane društvene skupine. (Tako je i ovaj Pride upozorio na potrebu donošenja Zakona o registriranom partnerstvu). Dokle god bude bilo ljudi koji su spremni javno, pa makar samo i hodaju?i ulicama grada, podržati prava gej zajednice (pa makar ih bilo i "samo" sto), Pridea treba biti. Naposljetku, Zagreb Pride redovito okuplja i pojedince i aktiviste koji se bave drugim aspektima ljudskih prava, ili jednostavno borbi za ljudska prava žele dati svoj doprinos. Nemojmo zaboraviti da je Pride u Zagrebu ostao, zapravo, jedino tradicionalno javno prosvjedno okupljanje nevladine scene. Jer, ono što se ove godine dogodilo Iskoraku i Kontri dogaða se nevladinim udrugama stalno - mnoge od njih krenu nadobudno, ali ubrzo "izgore" i završe u vegetiranju i, kako bi rekao Zvonimir Dobrovi?, "nezainteresiranom i umornom aktivizmu". Plamen Pridea i svega što on predstavlja, ne samo za gej zajednicu, nego i za ?itavu aktivisti?ku scenu, pa i hrvatsko društvo u cjelini, možda ove godine ne gori onako jako kao prošlih godina. No, usprkos tome, on se ne bi smio ugasiti. Stoga, bez obzira na sve, ?estitke Epikrizi na hrabrosti da na sebe preuzme ono što drugi nisu napravili, a trebali su. A na jesen, željno iš?ekujemo Iskorakov Pride "s pravim bendovima"...
mrvica nade na balkanu 
