- 31 Maj 2017, 16:00
#2790347
Lezim besposlen, kontempliram i grickam nokte, i sjetim se Ljubavnika.
Zar opet, koji je ovo put da razmisljam o njemu!? Vec me umara to sjecanje.
Pisem novu temu o necem sto je moglo postati nesta, a postalo je nista...
Ljubavnikova i moja istorija je zapocela i zavrsila na Romeu, kao i vecina modernih romansi.
Privukao me je njegov nickname i ja mu uputim poruku.
1. dopisivanje:
On je iracionalan, razocaran, vjeruje u teorije zavjere, pomalo narkoman, gej preiskusan. Ja sam smiren, sarkastican, bio pomalo narkoman, gej neiskusan. On panicari i lupa gluposti, bori se sa sobom, ali ima razumjevanja i za mene. Ja ga smirujem, pa malo lozim i otkrivam mu neke svoje strahove. Rastajemo se nakon nekoliko sati i spaljene kutije cigara uz rijeci: Volio bih da si sad pored mene da te mogu zagrliti! I ja tebe!
2. dopisivanje:
Sutradan oko podneva sjedim u gradu, pijem kafu i padne mi na pamet neka Ljubavnika slika gdje on lezi u kimonu koji se malo razvezao. Digne mi se. Ja to navece pozurim da mu saopstim uz zelju da ga vidim i upoznam. Njemu je scena sa kafe smijesna, zeli me upoznati, ali hoce da vidi neku moju sliku. Ja ga ubjedjujem da slike nisu potrebne, upoznace me i vidjeti bez obaveza.
3. dopisivanje:
Pozivam ga da gledamo: Opasna igra, B. Nusic, pozoriste Slavija. On odgovara tek sutradan izvinjavajuci se sto ne moze, jer ima puno ucenja za neki ispit. Dopisivanje zavrsava mojom porukom: Cekacu te.
Zar opet, koji je ovo put da razmisljam o njemu!? Vec me umara to sjecanje.
Pisem novu temu o necem sto je moglo postati nesta, a postalo je nista...
Ljubavnikova i moja istorija je zapocela i zavrsila na Romeu, kao i vecina modernih romansi.
Privukao me je njegov nickname i ja mu uputim poruku.
1. dopisivanje:
On je iracionalan, razocaran, vjeruje u teorije zavjere, pomalo narkoman, gej preiskusan. Ja sam smiren, sarkastican, bio pomalo narkoman, gej neiskusan. On panicari i lupa gluposti, bori se sa sobom, ali ima razumjevanja i za mene. Ja ga smirujem, pa malo lozim i otkrivam mu neke svoje strahove. Rastajemo se nakon nekoliko sati i spaljene kutije cigara uz rijeci: Volio bih da si sad pored mene da te mogu zagrliti! I ja tebe!
2. dopisivanje:
Sutradan oko podneva sjedim u gradu, pijem kafu i padne mi na pamet neka Ljubavnika slika gdje on lezi u kimonu koji se malo razvezao. Digne mi se. Ja to navece pozurim da mu saopstim uz zelju da ga vidim i upoznam. Njemu je scena sa kafe smijesna, zeli me upoznati, ali hoce da vidi neku moju sliku. Ja ga ubjedjujem da slike nisu potrebne, upoznace me i vidjeti bez obaveza.
3. dopisivanje:
Pozivam ga da gledamo: Opasna igra, B. Nusic, pozoriste Slavija. On odgovara tek sutradan izvinjavajuci se sto ne moze, jer ima puno ucenja za neki ispit. Dopisivanje zavrsava mojom porukom: Cekacu te.