Odgledah i drugu sezonu
Masters of Sex. Serija jeste negdje svježa i drugačija, za pohvalu je psihologizacija likova, ali ne mogu se oteti utisku kako je ipak precijenjena. Vidim da kritičari svršavaju na nju, a generalno mi nije jasno zašto. Da je sad nešto skandalozna, pa i nije, šta bi se tek moglo reći za
Shameless ili
Nip/Tuck, a obje su kudikamo kvalitetnije serije i čovjek jedva čeka sljedeću epizodu. Ovdje mi je, pak, sve nekako ravno. Mogu komotno i da propustim. Isti utisak sam imao sa drugom sezonom
True Detective. Da prestanem gledati, ne bi mi falila. Dalje, kontam da su to pioniri u istraživanju ljudske seksualnosti, još u vrijeme i te kako postojeće rasne segregacije, pa valjda autori misle da se vodimo duhom vremena. Skandalozno je samim tim što se dešava u pedesetim i šezdesetim godinama. Nije nego. I ide mi na živce to sivilo koje se forsira u novim serijama. Nisam ni ja sad za staroholivudske krajnosti - ovaj je bijel, ovaj je crn, ali pretjerali su sa seksualnim crnilom. Kao da nema neko drugo iskakanje iz 'moralnih tračnica' od preljube u braku. I dokle više opšte mjesto o seksualno frustriranim domaćicama iz te epohe...
Ranije je bar bilo neke političke korektnosti, pa ti ćušnu jednog ovakvog, onakvog, ovdje nema ni jednog jedinog primjerka kome je dovoljan samo njegov partner, koji je sretan u braku, koji voli svoju ženu, muža, djecu... Sve nesretno i nezadovoljno, sve vara i švrlja, aman! Za moj ukus je to previše, jer ovo je čista generalizacija i krajnost, ništa manja od bajkovitih primjera iz prošlosti. A ona djeca u seriji im dođu ko kakva ikebana. Čini mi se da gladni idu na spavanje, niko ih ne ferma ni tri posto. Dvije sezone trpimo one smorove od doktora - nije govno, već se pas posro.
To je ubjedljivo najdosadniji dio, a s obzirom da na njih dvoje otpada polovina serije, ubiju mi i ono malo volje za gledanjem. Ok, krešete se i "istražujete", kao, ali dvadeset i kusur faking epizoda... I opet nikako stvari da se nazovu pravim imenom. Ona mrcina od Mastersa, za četiri godine koliko pokriva prije svega druga sezona (a taj put se prešao u pola jedne epizode, što je čist debilizam), ne uzme nijedno dijete u ruke, a kamoli da ga pomazi, poljubi... Pa ili je on bio tolika skotina u stvarnom životu, ili ga je autor biografije ocrnio, ili je scenarista nešto dopisao, ili je to slobodna interpretacija glavnog glumca, ili sam ja ćorav i tupav, pa ne kontam kako neko može imati takav prelaz u odnosu na nekog koji je maltene bio naci po pitanju dobijanja djeteta u prvoj sezoni, jerbo su mu tad bili spori spermići, šta li. Znači, serija se vrti isključivo oko ovog naduvenka, samoživca i egocentrika, prvo treba da saosjećamo sa njegovim reproduktivnim problemom, a u drugoj sezoni sa njegovom seksualnom aparaturom koja je, eto, zakazala. Sve je podređeno tome. Uh, kako mi je lik antipatičan, pa to je strašno. I da nije onih epizodnih likova, koji su jedina svijetla tačka u seriji, mislim da bih odavno digao ruke.