[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2715576#p2715576]Pauceti napisao:[/url]Bilo mi tesko na pocetku narucito kad izadjem, social anxiety realness. Nisam znao sta da radim sa rukama niti kako da popunim one male vremenske periode koje sam nekad popunio tako sto bih se latio pakle i upaljaca. Prodje taj osecaj brzo, samo je stvar navike, treba vremena da se iskorene stari nacini.
Čitala sam nedavno kako su istraživanja na osobama oboljelim od depresije pokazala vrlo visoku korelaciju između depresije i pušenja. U smislu ublažavanja depresije pušenjem. Naime, jedan od fizioloških uzroka depresije je problem u proizvodnji nekih važnih kemijskih tvari u mozgu, posebno neurotransmitera (serotonin, dopamin i norepinefrin) koji reguliraju raspoloženje i pridonose osjećaju samopouzdanja, moći i užitka. Nikotin ima vrlo jak utjecaj na dopamin (koji odlazi u čeoni dio moždane kore u kojem se nalazi 'centar za užitak') i norepinefrin. Pacijenti na kojima je testiran antidepresiv bupropion koji je stimulirao iste fiziološke procese kao nikotin, više nisu imali želju za pušenjem.
(Pretpostavljam da zbog sličnih razloga puno ljudi dobije na težini nakon prestanka pušenja, budući da hrana postaje supstitut nikotinu u svrhu stimuliranja ugode).
Onda još postoji razlika između povremenih i kroničnih pušača u smislu podnošenja i potrebe za velikim i malim dozama nikotina.
Dakle, (ne)uspješno odvikavanje nije samo stvar volje ("snaga karaktera") već i fizioloških razlika među ljudima.
Ove reklame s uništenim plućima i natpisi „pušenje ubija“ na kutijama imaju malu do nikakvu uspješnost u prevenciji pušenja. Bila je provedena neka anketa u kojoj su pušači na upit o tome za koliko godina dvadeset i nešto godina pušenja skraćuje život, rekli gotovo redovito veći broj od realnog. I usprkos tome puše i dalje. : D
Ja sam povremeni pušač. Ponekad popušim par cigareta tjedno pa onda nekoliko mjeseci ništa. Pušim isključivo hedonistički. Najviše mi paše kad se fino najedem.