Bootstrap Framework 3.3.6

[Laerem]

Ulix, zaista zvučiš kao naivan idealist, a i jako pretenciozan ako misliš da ti malo Foucaulta i Kristeve daje alat za kritiku politike identiteta. Dakle, politika identiteta je jedina politika koja funkcionira. Da ponovim, sve što su homoseksualci ikada ostvarili a da je iole vrijedno spomena - ostvarili su putem politike identiteta. Sve one ljevičarske tlapnje o rano-boljševičkoj emancipaciji (sv. Alexandra Kollontai) se svode na propali projekt koji je trajao par godina. Jedno veliko ništa, a onda - pogrom.

Ponavljam: jedinu emancipaciju koju su homoseksualci ikada ostvarili, ostvarili su unatar liberalno-kapitalističkog okvira. I to je realna, konkretna emancipacija. Emancipacija u punom smislu riječi: radikalna promjena čovjeka i njegovog svakodnevnog života. Ti se komotno možeš duriti i "teoretski ne slagati" s tim - ali to je realnost. I što je onda čudno u tome da je ta emancipacija uvelike konzumerističko-identitetska? Pa kapitalizam je više dao homoseksualcima nego što su im dale njihove vlastite obitelji! Stoga, emancipacija sigurno neće biti socijalistički-univerzalna, s obzirom da je većina radikalne ljevice 20. stoljeća bila seksistička, mačistička i homofobna, uključujući i Jugoslaviju.

Što je najgore, najveća klatež gej pokreta nije identitetski mainstream, već čitava ta delezijanska-queer teorija-nemoj me etiketirati apolitična reakcija. Uvijek ću prije podržati mainstream liberala nego neku nedefiniranu queer bljuzgu koja grca u samopropitivanju svog identiteta. Nema ništa - ali ništa - što je više u skladu s kasnim kapitalizmom od prihvaćanja "fluidnosti" i "performativnosti" identieta.

Poanta je, dakle, da imaš prokušane metode koje možeš iskoristiti da stvoriš uvjete mogućnosti relativno normalnog života za veliki segment ljudi. To što si ti ogrezao u srpskom čemeru pa ne vidiš koliko pederi žive radikalno drugačije samo parsto kilometara zapadnije od Beograda, to je tvoj fucking problem. Ne, to nije utopija, ali jest RADIKALNA promjena u kojoj se osnuju gej obitelji s djecom, u kojoj se mijenja zakonski okvir, u kojemu se vrši dosta efektivna represija nad uličnom homofobijom... to je cilj vrijedan borbe.

A ove pizdarije o tome kako aktivisti "vrše opresiju" tako što tjeraju ljude da se outaju i slični fukoldijanski retorički trikovi (kad god je netku istaknuo inkonzistentnost u njegovim analizama, Foucault bi u pravilu optužio sugovornika za "policijsko ispitivanje") - to možeš objesiti mačku o rep. Jer lako je kritizirati politiku identiteta (kao i svaku pragmatičnu politiku -dakle svaku politiku) iz ugodne fotelje "lijepe duše" koja se ne želi prljati pragmom, ali gdje su ti pozitivni politički prijedlozi? Gdje su te velike alternativne strategije?

[Srklet]

Ja ne doživljavam ormaruše kao slobodne osobe, naprotiv. To je psihički i fizički zatvor. Ali je to zatvor u koji neko uđe svojim izborom. I što se mene tiče, to je sasvim legitiman izbor.

ali ne!
to je zatvor, taj ormar, u koji smo svi mi automatski rođeni. heteropatrijarhat! (iako se stoljećima, milenijima, rađaju ljudi koji nisu strejt, i dalje se za svaku bebu rođenu na svijtu automatski smatra da je strejt!)
nitko nije IZABRAO biti u ormaru, tamo nas se odmah po rođenju gurne. ormar je nasilje nad slobodnom LGBT ljudi. napadati ormar je borba protiv nasilja i borba za oslobođenje.

biti u ormaru nije izbor; izbor koji se nudi LGBT ljudima jedino je - izaći iz ormara ili ne, osloboditi se okova ormara ili ne, pomoći drugima, možda slabijima, da se oslobode istih okova. oko toga hoćemo ili ili želimo li biti u ormaru nas nitko nije pitao, gurnuli su nas tamo po svojoj odluci.
promašeno je govoriti da ljudi donose slobodnu odluku o pitanju biti ili ne u ormaru, jer ta nam je slobodka i odluka oduzeta. ali, zato mozemo odluciti izaci iz ormara.

takodjer, svi znamo da dugorocni ormar stvara odredjene psihopatologije, dugorocno skrivanje i laganje + autohomofobija onemogucavaju ljudima da racionalne analiziraju sebe, da racionalno promisljaju, nego je sve iskrivljeno strahom i preuvelicavanjem. ljudi koji su aut su u značajnoj prednosti u odnosu na one koji nisu, i to po znanju i poziciji moći. svi mi znamo kako je biti ormaruša, ali ormaruše ne znaju kako je to biti aut. (nisu li smiješne one standardne fraze 'pa neću se ljudima predstavljajti imenom i odmah reći ja sam peder'; tako ormaruša zamišlja što je biti aut! stoga ljudi koji su aut itekako jesu u posve racionalno utemeljenoj poziciji da onima koji su u ormaru kažu nešto u vezi tog ormara i zašto je autanje važno. time pomažemo ljudima koji bi mogli biti naša braća i sestre u LGBT zajednici, koji bi svojim oslobođenim potencijalnima mogli pomoći napretku zajednice, da se oslobode.
nije to progon, to je emancipacija.
svaka osoba u ormaru je gubitak za tu osobu ali i za cijelu LGBT zajednicu kao i za, nimalo pretjerano, čovječanstvo. svatko aut je dobitak za tu osobu, za LGBT zajednicu, za čovječanstvo.

jednostavno, the stakes are to high and the gains that we stand to achieve too great in order not to do antything, and just say 'well, when they are ready, i won't bother them...'

kako je camus bio strejt, nije skužio da ljudi koji su gej imaju još jedno veliko pitanje na koje moraju odgovoriti. izaći iz ormara je kategorički imperativ za svaku LGBT osobu. homoseksualac postaje čovjek tek nakon što izađe iz ormara.

[Srklet]

ah, zašto nema nikakve komunističke revolucije? i would make such a great trotsky!

[Srklet]

takodjer, nama treba sto vise ljudi koji su aut. dakle, posve pragmatičan razlog - snaga je u brojevima. u interesu je nas koji smo aut da što više drugi pedera i lezbi također bude aut jer to i nama olakšava život. kao da itko od nas želi cijeli život fighting the good fight, potrebne su uvijek nove snage i svježi sokovi. stoga bi se ekšli trebali JOŠ PROAKTIVNIJE baviti autanjem ljudi.

akcija u stilu - dovedi ormarušu na prajd i slično. i zašto aut ljudi ne organiziraju grupe podrške za autanje? pa svi znamo da je to proces koji se moze upravljati, ubrzati, odraditi dobro ili lose, i najvaznije - da autanje nije end of the world i nesto neopisivo tesko. znamo da with the right tools, guidance and help svatko moze uspjesno proci kroz proces autanja, pa zasto onda ne pomoci ljudima oko sebe da se autaju? barem to.

prepustiti nekoga ormaru je kao da znaš da je netko nevin u zatvoru i ništa ne činiš da bi ga oslobodio, da bi dokazao da mu nije mjesto tamo.

[Srklet]

Ulix: Ostaješ u okviru sistema, samo ga okrećeš naglavačke, ali ga nisi promenio.

E, to je granica politike identiteta. Za sljedeći korak je potrebna nova ideologija i nova politika. A to nije queer.

Najviše naginjem Ranciereu i Foucaultu u tom smislu, te Lenjinu u vezi koncepta revolucionarne avangarde, ali smatram da bi trebali ući u postgej fazu emancipacije od emancipacije, eru u kojoj živimo kao ravnopravni članovi društva, bez obzira što to još u praksi nismo. moramo stvoriti realnost naše ravnopravnosti i nametnuti je ostalima, da budem banalan.

slijedom toga, najvažnije pitanje koji se sada trebaju postavljati LGBT ljudi i LGBT zajednica jest: znam li biti ravnopravan?

[Ulix]

[/url]Ulix, zaista zvučiš kao naivan idealist, a i jako pretenciozan ako misliš da ti malo Foucaulta i Kristeve daje alat za kritiku politike identiteta. Dakle, politika identiteta je jedina politika koja funkcionira. Da ponovim, sve što su homoseksualci ikada ostvarili a da je iole vrijedno spomena - ostvarili su putem politike identiteta.

Čini mi se da ti ne razumeš da ti nisi uvek u pravu. Baš zato što živim u Srbiji, znam da ta politika ne radi. Za više od 20 godina ovde nije dala bukvalno NIKAKVE rezultate. Sve što je učinjeno, to je učinjeno pod pritiskom EU, aktivizam je slobodno mogao i da ne postoji, sve bi opet bilo isto.

U Hrvatskoj je politika identiteta možda dala sjajne rezultate, good for you. Ali ovde ih nije dala. Pošto si pet puta spomenuo pragmatizam, on te prvi navodi da menjaš strategiju, kad ne daje rezultate.

[Ulix]

[/url]

Ulix: Ostaješ u okviru sistema, samo ga okrećeš naglavačke, ali ga nisi promenio.

E, to je granica politike identiteta. Za sljedeći korak je potrebna nova ideologija i nova politika. A to nije queer.

Najviše naginjem Ranciereu i Foucaultu u tom smislu, te Lenjinu u vezi koncepta revolucionarne avangarde, ali smatram da bi trebali ući u postgej fazu emancipacije od emancipacije, eru u kojoj živimo kao ravnopravni članovi društva, bez obzira što to još u praksi nismo. moramo stvoriti realnost naše ravnopravnosti i nametnuti je ostalima, da budem banalan.

slijedom toga, najvažnije pitanje koji se sada trebaju postavljati LGBT ljudi i LGBT zajednica jest: znam li biti ravnopravan?

Bar se oko nečeg slažemo.

To je interesantno pitanje, kako do toga doći, da li se mora proći kroz fazu politike identiteta, ili se to može preskočiti. U mojoj glavi je to suviše složeno da bi se o tome na forumu pričalo, a i mrzi me. Tek, jasno je da mislim da može, ranije sam bio potpuno na tvojoj strani po tom pitanju.

[Vel boy]

samo mali off na par stvari, jer se s ostatkom napisanog od strane citiranog pisca, te srkleta, uglavnom slažem

[/url] Sve one ljevičarske tlapnje o rano-boljševičkoj emancipaciji (sv. Alexandra Kollontai) se svode na propali projekt koji je trajao par godina. Jedno veliko ništa, a onda - pogrom.

da, ali za ono vrijeme je, uz Weimarsku Njemačku, taj ranoboljševički (kolikogod da nisam nekritičan i prema oktobarskoj revoluciji, općenito) kratkotrajni projekat ipak bio prvi u svijetu pokušaj emancipacije svih pa i neheteroseksualnih ljudi. (prije monstruma staljina koji je sve uništio.)
može se postaviti pitanje, zašto ondašnji kapitalizam nije bio taj prvi u svijetu projekat bar pokušaja jednakopravnosti?

[/url]
Ponavljam: jedinu emancipaciju koju su homoseksualci ikada ostvarili, ostvarili su unatar liberalno-kapitalističkog okvira. I to je realna, konkretna emancipacija. Emancipacija u punom smislu riječi: radikalna promjena čovjeka i njegovog svakodnevnog života. Ti se komotno možeš duriti i "teoretski ne slagati" s tim - ali to je realnost. I što je onda čudno u tome da je ta emancipacija uvelike konzumerističko-identitetska? Pa kapitalizam je više dao homoseksualcima nego što su im dale njihove vlastite obitelji!

da, ali tek u ovom 21om stoljeću. dakle, dugo, predugo je trebalo tom liberalnom kapitalizmu da se može reći što se može reći. životi mnogih gejeva su do tada tj. sada skončali....

[Vel boy]

od Uranije, pak, uzimam kao vrlo ozbiljne poente za udubiti se i pozvati opet na solidarnost ove ubitačno često nažalost tačne situacije koje je opisala

[/url].....A pritom im niti jedan outovan privilegovan gej iz velikog grada nece biti od pomoci.

te

[/url]Ugl. poenta mog javljanja - ako vec insistirate na tome da prebacite odgovornost za borbu protiv homofobije na ljude koji ne mogu da priuste da se autuju kao mi, red bi bio da im ponudite i plan B za saniranje posledica outovanja a ne samo trt jbga sto se nisi rodio u situaciji kao ja.

to da. ova nesložnost i manjak solidarnosti jesu boljke gej zajednice.

[Srklet]

@ulix: klin se klinom izbija. odnosno, politika identiteta izbija (auto)homofobiju... sad treba smisliti što će nas osloboditi od politike identiteta a da nas ostavi politički djelatnima i moćnima.

[Mage]

[/url] time pomažemo ljudima koji bi mogli biti naša braća i sestre u LGBT zajednici, koji bi svojim oslobođenim potencijalnima mogli pomoći napretku zajednice, da se oslobode.
nije to progon, to je emancipacija.
svaka osoba u ormaru je gubitak za tu osobu ali i za cijelu LGBT zajednicu kao i za, nimalo pretjerano, čovječanstvo. svatko aut je dobitak za tu osobu, za LGBT zajednicu, za čovječanstvo.

[Macan86]

Prvo mi nije jasno zašto uopšte mora o ovome da se raspravlja ovoliko...Drugo mi nije baš jasno zašto pljuvanje po tim ljudima koji se nisu autovali ili ne smeju da se autuju iz nebitno kog razloga...Da,trebalo bi to definitivno da urade po svaku cenu,ali to pljuvanje ne pomaže i sigurno ih neće ubediti da to urade.Meni to najviše zvuči kao natrljavanje na nos to koliko su neki bolji od drugih...A ništa se time ne postiže...možda se čak pravi veća šteta jer mogu da zamislim da to samo nekom može da napravi utisak da su većina lgbt(naročito gay) ljudi gomila licemera koji će ih napljuvati još gore tek ako se autuju,zato što to nisu uradeli odmah...A preko toga imaju i dobre šanse da ih napuste i prijatelji i porodica i da im se život lepo zakomplikuje.
Njima treba da se na neki način stavi do znaja da nije to tako crno ako izađu sa tim...

[Srklet]

pljuvanje ne pomaže i sigurno ih neće ubediti da to urade.

ovo nije istina. nekim ljudima će baš to pomoći.

[Macan86]

ako ti tako kažeš...mada sumnjam

[Dr_Shortbus]

Macane ako si pročitao temu od početka sve bi ti trebalo biti jasno. Meni nije jasno kako čitatelju teme uopšte može nešto da bude nejasno poslije ovoliko konkretnih postova. Možeš da zauzmeš različit stav od ljudi koji su pisali ovde ali da ti nešto bude nejasno...

[Blady]

Koje govno od teme, dzizs.

[Sixto]

[/url]Koje govno od teme, dzizs.

[bern]

[/url]
Što je najgore, najveća klatež gej pokreta nije identitetski mainstream, već čitava ta delezijanska-queer teorija-nemoj me etiketirati apolitična reakcija. Uvijek ću prije podržati mainstream liberala nego neku nedefiniranu queer bljuzgu koja grca u samopropitivanju svog identiteta. Nema ništa - ali ništa - što je više u skladu s kasnim kapitalizmom od prihvaćanja "fluidnosti" i "performativnosti" identieta.

odlično rečeno.

[haemoglobin]

[/url]Koje govno od teme, dzizs.

zanimljivo je sto su neki akteri teme ostrasceni fanovi iskljucivo gay mesta u kojima str8 noga krociti ne sme

[Urania]

Zamisli tu strahotu kada bi gej klubovi ovdje bili iskljucivo za gej ljude i onda kada te neko prepozna dok ulazis/izlazis iz jednog vise ne mozes da lazes da si tu kao strejt momak?

[haemoglobin]

[Srklet]

[/url]
kada te neko prepozna

smiješan koncept.

[Anhedonie]

Jeste hemi kako ces posle da kazes da si strejt????

[haemoglobin]

[Stripi]

Prvo mi nije jasno zašto uopšte mora o ovome da se raspravlja ovoliko...Drugo mi nije baš jasno zašto pljuvanje po tim ljudima koji se nisu autovali ili ne smeju da se autuju iz nebitno kog razloga...Da,trebalo bi to definitivno da urade po svaku cenu,ali to pljuvanje ne pomaže i sigurno ih neće ubediti da to urade.Meni to najviše zvuči kao natrljavanje na nos to koliko su neki bolji od drugih...A ništa se time ne postiže...možda se čak pravi veća šteta jer mogu da zamislim da to samo nekom može da napravi utisak da su većina lgbt(naročito gay) ljudi gomila licemera koji će ih napljuvati još gore tek ako se autuju,zato što to nisu uradeli odmah...A preko toga imaju i dobre šanse da ih napuste i prijatelji i porodica i da im se život lepo zakomplikuje.
Njima treba da se na neki način stavi do znaja da nije to tako crno ako izađu sa tim...

Niti ja nisam čitao cijelu temu (niti planiram, jer mislim da je nepotrebno) i apsolutno se slažem sa ovim što je Macan86 napisa (rekao bi VelBoy "Moja puna podrška!!").
Slažem se i da je out iznimno bitan, prvo i osnovno, za psihičko zdravlje svake lgbt osobe, a na kraju i za zajednicu u cjelini.
Ja sam se, za ona vremena (kraj devedesetih, početak dvijetisućitih) vrlo rano outao roditeljima. Nisu to dobro prihvatili. U biti, majka je očajno dramila, oca je bolio kurac, dokle god ima neš u frižideru i na tv-u, buraz...tako-tako. Burazu je i danas neugodno da sa mnom priča o mojim ljubavnim problemima (koji su eksplodirali prošle godine, ali to nije tema), međutim, njega šogorica drži pod kontrolom. Ona je ta koja ga tjera da nauči biti friendly, ako ništa drugo. Međutim, buraz je prvi koji je u jednom momentu majku malo prizemljio. Nakon toga sam se ja nekako izborio. Oni su bili treća skupina ljudi kojoj sam se outao. Prvi put kada sam se outao, 96-e, nije dobro prošlo. Ostao sam bez i jednog poznanika, a samo četiri godine prije toga sam se preselio u Zagreb. Gej klubova nije bilo, za gej frendli mjesta nisam znao, jer nisam imao način da saznam. Dvije godine kasnije, pokušao sam ponovno i prošlo je dobro. Onda starci...i onda je išlo mic po mic. Malo novi ljudi koje sam upoznavao, malo familija...Prošle godine (tek) na red su došle kolege. Napominjem, kolege koje volim i koje cijenim i za koje mi je već bilo glupo da izmišljam priče. Prošlo je fantastično.
Mora se shvatiti da se silovanjem ništa ne postiže. Ja sam godinama slušao ovakve pizdarije, čitao kojekava sranja na forumu. Ništa nije postiglo nikakav efekt. Nije izazvalo nikakvu emociju kod mene. Kad sam bio spreman, to sam i napravio. Mislim da nemam za čime žaliti i mislim da nisam ništa izgubio. Isto tako, smatram da sam outanjem dobio jednu slobodu, jednu lakoću disanja i to mi je super. Ali samo zato što sam ja to tako odlučio. Mislim da tako treba i ostati.
Puse svima

[Srklet]

uzeti sebe kao opće mjerilo - lol.

[emo_haos_]

hvala ti, Stripi, što si podelio sa nama svoje coming out iskustvo

[bern]

[/url]Meni to najviše zvuči kao natrljavanje na nos to koliko su neki bolji od drugih...A ništa se time ne postiže...možda se čak pravi veća šteta jer mogu da zamislim da to samo nekom može da napravi utisak da su većina lgbt(naročito gay) ljudi gomila licemera koji će ih napljuvati još gore tek ako se autuju,zato što to nisu uradeli odmah...A preko toga imaju i dobre šanse da ih napuste i prijatelji i porodica i da im se život lepo zakomplikuje.
Njima treba da se na neki način stavi do znaja da nije to tako crno ako izađu sa tim...

neke stvari si pobrkao, neke su ok.

* ima gejeva koji drugima trljaju na nos outovanje. principijelno posmatrano, imaju potpuno pravo. u praksi i okolnostima svi se razlikujemo. (uostalom, razlikuje se i shvatanje pojma "out", ima tu mnogo foliranja).

* ima osoba kojima je to što su pripadnici manjine jedina zanimljiva strana ličnosti. nekima je to što su gay jedina redeeming quality, ali kad se outuješ i shvatiš da su izgubili to nadmoćno "ja sam out, ti nisi", nestaje i ta zanimljivost. kad si out nema više kompleksa i posmatraš svijet drugim očima. you just don't give a fuck, a time što te boli uvo ne samo što postaješ dio društva koje je tolerantnije već ga i stvaraš, jer ne postoji tolerancija po defaultu, svi se od nečeg moramo osloboditi (to što si žena ne znači da nisi mizogina zatucana osoba).

* život je komplikvan svakako, kad si gej na balkanu još malo komplikovaniji i od toga nema bježanja. to nema veze sa outovanjem već sa zrelošću (iako outovani mogu biti i potpuno nezreli ljudi).

btw, ne koristim tebe kao primjer, pišem uopšteno.

[Aven]

Ulix: Biraj za sebe i trpi posledice svog izbora.

nitko nije IZABRAO biti u ormaru, tamo nas se odmah po rođenju gurne. ormar je nasilje nad slobodnom LGBT ljudi. napadati ormar je borba protiv nasilja i borba za oslobođenje.

Ovo dvoje umixano ( ) bi dalo moj stav.

Preuzmi odgovornost za svoj život.


Kod ovakvih socio-psiholoških tema ljudi se ugrubo mogu podijeliti na one koji na problematiku gledaju s pozicije društva i na one koji na istu gledaju s pozicije pojedinca. I onda slijedi igra povuci-potegni na nekoliko stranica. Rijetko se nađu dragulji koji nađu fini balans i uspiju ne generalizirati svoje iskustvo na cijeli problem. Jasno mi je da je aktivistima difoltan sociološki pristup. Bedasto bi bilo očekivati drugačije.

Meni je oduvijek bio zanimljiviji pojedinac od društva, ali sam isto tako svjesna da mi je pozicija s koje mogu promišljati o pojedincima prethodno osigurana od strane onih kojima je bilo bitnije društvo (feministički/LGBT pokret).

Zbog toga svaki oblik aktivizma smatram vrijednim, budući da je različitim ljudima (i životnim fazama) potreban različit pristup, a na duge staze svaki vodi do boljeg društva.

Recimo, meni je već nekoliko godina autorov pristup neprobavljiv, ali je vrlo moguće da će se od te gomile infantilnog trabunjanja, naći nešto što bi se moglo 'primiti' na one koji su u buntovničkim godinama/fazi i žele se što prije osloboditi heteronormativnih okova. Aven od prije 10-15 godina bi u tom tekstu sigurno pronašla nešto za sebe.