[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2682149#p2682149]bas bleu napisao:[/url]
dakle, da li vas definise vasa seksualna orijentacija i sta vama uopste znaci pojam "definsanja"? da li je odbijanje samo-definisanja po tom osnovu autohomofobno? zasto iko ima potrebu da kaze da ga to ne definise? cemu to sluzi?
Homoseksualnost je JEDNA OD varijabli koja definira moj identitet. Dakle, nije jedina, ali je prilično značajna budući da utječe, osim izbora partnera, i na izbor ljudi s kojima se družim, okoline u kojoj se (najviše) krećem, sadržaje koje konzumiram i sl.
To sam JA i apsolutno mi je jasno da ta odrednica ne mora na isti način i u istoj mjeri utjecati na druge ljude s homoseksualnim sklonostima. Jednom LGBT aktivisti i jednom poslovnom čovjeku, čiji se posao ni na koji način ne bavi pravima i slobodama seksualnih manjina, svakako nije u jednakoj mjeri dio identiteta.
Mogu definirati samo svoj identitet. Da bih se usudila definirati tuđi, morala bih razgovarati s ljudima kako bih saznala više o uzrocima te izjave. Sasvim je sigurno da se uzrok ne može svesti na nekoliko razloga i generalizirati, a sve u svrhu pošto-poto naguravanja ljudi u nekoliko krnjavih ladica, kako bih nahranila svoj lijeni mentalni sklop.
Uzroci mogu biti razni. „Moja homoseksualnost me ne definira“ je semantički vrlo nespretna konstrukcija, a jedno od objašnjenja može biti da iza nje stoji upravo misao da ona nije JEDINA odrednica koja definira osobu.
Razlika između ljudi s homo i hetero seksualnim identitetom, s obzirom na većinski homofobna društva, jest u tome da kad se homoseksualna osoba outa ili se sazna za nju, sve što radi i sve čime se bavi dobiva prefiks „HOMO“.
Dakle, kad ulazi u prostoriju punu različitog profila ljudi, Petar (glazbenik, arhitekt) s homoseksualnim sklonostima, za razliku od Ivice (glazbenik, arhitekt) s heteroseksualnim sklonostima, više nije Petar - glazbenik i arhitekt, već postaje: PEDER Petar - PEDER glazbenik - PEDER arhitekt. Vjerujem da zna biti iznimno iritantno kad se sve što osoba s homoseksualnim sklonostima radi i sve što jest, gleda kroz prizmu njezine seksualnosti. Umjesto jedne od varijabli postaje JEDINOM varijablom koja definira identitet osobe.
Eto, to može biti jedan od razloga zašto ljudi koji su se već odlučili outati u homofobnim društvima imaju potrebu (nespretno) naglasiti da to nije ono što ih definira. Ne bih rekla da se iza tog razloga krije autohomofobija (jer se na prvom mjestu osoba uopće ne bi outala), već frustracija mentalnim sklopom i lošim rezoniranjem društva u kojem živi, kao i nada da će možda ta izjava pomoći ljudima da shvate kako je seksualnost tek dio onoga što ljudi sve jesu i mogu biti.