Bootstrap Framework 3.3.6

[Katengl]

E.E. Cummings - Impressions

[Katengl]

Rumi – Be Melting Snow

[Speculum Columbae]

I'd give all the wealth that years have piled,
The slow result of life's decay,
To be once more a little child
for one bright summer day.

Charles Lutwidge Dodgson Lewis Carroll

[Speculum Columbae]

[/url]
"Kakvi su ljudi tamo! Zamislite, ne spavaju!"
"A Kako to?"
"Jer se ne umaraju."
"A kako to?"
"Jer su budale."
"Zar se budale ne umaraju?"
"Kako bi se budale mogle umoriti!"
(Franc Kafka, Deca na drumu)

explores the familiar Kafka themes of death, art, isolation, asceticism, spiritual poverty, futility, personal failure, and the corruption of human relationships.

[Katengl]

The wind drops, but the petals keep falling
A bird calls, and the mountain becomes more mysterious

[Speculum Columbae]

Parnas u srcu
Đordano Bruno

In luogo e forma di Parnaso ho 'l core,
Dove per scampo mio convien ch'io monte,
Son mie muse i pensier ch'a tutte l'ore
Mi fan presenti le bellezze conte;

Onde sovente versan gli occhi fore
Lacrime molte, ho l'Eliconio fonte:
Per tai montagne, per tai ninfe ed acqui,
Com'ha piaciuto al ciel poeta nacqui.

Or non alcun de reggi,
Non favorevol man d'imperatore,
Non sommo sacerdote e gran pastore

Mi dien tai grazie, onori e privileggi;
Ma di lauro m'infronde
Mio cor, gli miei pensieri e le mie onde.

O heart, 'tis you my chief Parnassus are,
Where for my safety I must ever climb.
My winged thoughts are Muses, who from far
Bring gifts of beauty to the court of Time;

And Helicon, that fair unwasted rill,
Springs newly in my tears upon the earth,
And by those streams and nymphs, and by that hill,
It pleased the gods to give a poet birth.

No favoring hand that comes of lofty race,
No priestly unction, nor the grant of kings,
Can on me lay such lustre and such grace,

Nor add such heritage; for one who sings
Hath a crowned head, and by the sacred bay,
His heart, his thoughts, his tears, are consecrate alway.

[Dark Walker]

EDWIN MUIR - PLOVIDBA

To more beše veće no što smo mislili.
Iz nedelje u nedelju pratila nas je samo
Pusta širina; Nepromenljivo je raslo,
A mi smo išli tamo.

Kako smo dospeli onde - nije nam jasno bilo.
Sedam nas je bura u taj mir sateralo,
Opkolilo nas i zarobilo
Sa sedam zidova sedam mora.

Kao što nekom iščezne iznenada
U nekom neistraženom kutu prostora,
I tamo gde istrajno svojim putem
Ali ipak nigde ne stigne nikada,

Mada se i dalje upravlja po zvezdama i suncu,
Jer je svaka mapa zgužvana i stara,
A on je pobegao sa ovog sveta
I sada drugim svetom tumara,

I mi smo tako išli po kompasu i mapi,
Čitali šta nam kaže knjiga neba,
Al' ništa - ni poznat kraj, ni vitka katarka -
Ništa pred nama nije iskrslo gde treba,

Da nam kaže gde smo. Bili smo sami na moru.
Primetne morske staze kojima su nekada
Čitave flote išle, pokazivale su nam
Jedino naša jedra.

[Dark Walker]

Šekspir - CXXI Sonet

Bolje rđav biti - nego smatran tim,
Jer i dobrog, da je rđa, krive svi,
Zašto raspršiti uživanja dim
Koje osuđuju drugi, a ne mi?
Šta mari kad moja osećanja sva
Krive oči drugih gledaju za zlom?
Il' kad moju slabost uhoditi zna -
Slab, koji zlo vidi i u dobru mom?
Ja sam ono što sam i u tome sav.
Moju grešnost oni cene sa svog tla.
Možda su svi krivi, a samo ja prav.
Ne shvata im moja dela mis'o zla.

O, zlo nije opšte, ni svi ljudi zli,
Niti uživaju u zlu, ko ni mi.

[Dark Walker]

Wystan Hugh Auden - Neznani građanin

Statistički biro je našao
Da protiv njega nema nijedne zvanične žalbe,
I svi se izveštaji o njegovom ponašanju slažu
Da je u modernom smislu nemoderne reči bio svetac,

Jer sve što je činio, činio je za zajednicu.
Izuzev godina rata sve dok se nije povukao
Radio je u fabrici i nikad nije otpuštan
Već je zadovoljavao svoje poslodavce, Kompaniju Fadž motora.

Ali nije bio ni štrajkbreher, ni čovek čudnih načela,
Jer njegova podružnica tvrdi da je vršio svoje dužnosti
(Naš izveštaj o toj podružnici kaže da je tačno).
A naši društveno psihološki istraživači nalaze
Da su ga voleli drugovi i da je voleo čašu.
Štampa je ubeđena da je svakome kupovao novine,

I da je na reklame uvek reagovao normalno.
Po polisama s njegovim imenom
vidi se da je bio u bolnici i izašao izlečen.

Proizvođači istraživanja i Visokog standarda tvrde
Da je bio svestan vrednosti Plana o otplati
I imao sve potrebno modernom čoveku:
Fonograf, radio, auto i frižider.
Naši ispitivači javnog mnjenja su zadovoljni
Što je pravilno mislio u svako doba godine;
Kad je bio mir, on je bio za mir; kad je bio rat, išao je u rat.

Bio je oženjen i dodao petoro dece broju stanovnika,
Što je, kaže naš Eugenist, odgovarajući broj za roditelje te generacije.
A naši učitelji izveštavaju da se nikad nije mešao u njihov posao.
Da li je bio slobodan? Da l' je bio srećan?
Besmisleno pitanje.
Da nešto nije u redu, već bismo čuli.

Kathleen Raine - Svet

Gori u praznini,
Podržava ga ništa.
Ipak putuje.

Dok putuje prazninom
Podržan gorenjem
Ništa je tiho.

Gorući putuje.
Praznina ga podržava.
Još uvek je ništa.

Ništa putuje
Goruća praznina
Podržana tišinom.

Thomas Stearns Eliot – Preludijum III

Stresla si ćebe sa kreveta,
Ležala si na leđima I čekala,
Dremala si, I gledala noć kako otkriva
Hiljadu gluvih slika
Od kojih ti je duša sačinjena;
One su treperile na tavanici.
A kada se ceo svet vratio
I svetlost je dopuzala kroz kapke
I ti si čula vrapce u olucima,
Imala si takvu viziju ulice
Da ju je ulica jedva razumela;
Sedeći na ivici kreveta, gde si
Odvijala hartije iz svoje kose,
Ili obuhvatala svoje žute tabane
Dlanovima obeju prljavih ruku.


Šekspir:

CXVII

Okrivi me da sam sasvim propustio
Da nagradim tvoju veliku dobrotu,
A za ljubav tvoju zaboravan bio
Za koju me vežu konci u životu;
S ništacima da sam sklap'o družbe duge
I davao svetu ono što je tvoje;
Da sam diz'o jedra za vetrove druge
Ne bi l' me od tebe uzeli pod svoje.
Stavi mi na teret sve te moje greške,
Dokazima dodaj i sve sumnje same;
Dovedi me pred sud tvog oka, al' teške
Kazne ne izrekni - od mržnje i tame.
Praštaj, to je samo moja kriva duša
Htela vernost tvoje ljubavi da kuša.

CXX

Što jednom beše svirep prema meni
Sad mi koristi; a tada zbog tuge -
Jer moji živci ne behu gvozdeni -
Ja klonuh skoro u očaje duge.
Ako si bio zlom potresen mojim,
Kao ja tvojim - podneo si pak'o;
A ja, tad tiran, ne htedoh da spojim
Tvoj udes s onim mojim istim tako.
O, tad da me je noć našega jada
Setila kako tuga bolje zida -
Brzo bih tebi ko ti meni tada,
Poslao melem kajanja što vida.
Neka naš sukob ima zakon prosti:
Ja sve opraštam i ti sve oprosti.

CXXII

Beleške meni više ne trebaju
Jer si opisan u mom mozgu jasno,
A taj će opis ostati dok traju
I moji dani dok ne bude kasno,
Ili bar dokle priroda dozvoli
Mozgu i srcu mome da postoje,
I dok smrt i njih sasvim ne ogoli
Tvoj lepi spomen čuvaće njih dvoje.
Zapis ne može verno da te ima,
U raboš da te režem - to ne primam;
I zato sam te i dao drugima,
A tebe mozgom i srcem tek imam.
Podsetnik da mi treba - znak bi mog'o
Da bude da sam zaboravan mnogo.

CXXIII

Ne hvali se, Vreme, da se menjam ja;
Te piramide, moćne, koje znamo
Meni nisu novo čudo koje sja:
Već staro ruho prevrnuto samo.
Život nam je kratak, zato se za čas
Divimo svemu starom, što su dali,
I smatramo novim, stvorenim za nas,
Mada smo za to i ranije znali.
Svoj ti prkos stavljam pred arhivsku draž
I ne čudim se ničemu u svetu;
Tvoja dela, tvoji zapisi su laž
Jer ih tek sazda u brzome letu.
Zakletve evo: uvek veran biću,
Uprkos tvojoj kosi i tvom biću.

[Katengl]

O Lord, how vain are all our frail delights;
how mix'd with sour the sweet of our desire;
how subject oft to Fortune's subtle slights;
how soon consum'd like snow against the fire.
Sith in this life our pleasures all be vain,
o lord, grant me that I may them disdain.

How fair in show where need doth force to wish;
how much they loathe when heart hath them at will;
how things possess'd do seem not worth a rish,
where greedy minds for more do covet still.
Sith in this life our pleasures all be vain,
O lord, grant me that I may them disdain.

What prince so great as doth not seem to want;
what man so rich but still doth covet more;
to whom so large was ever Fortune's grant
as for to have a quiet mind in store.
Sith in this life our pleasures all be vain
o Lord, grant me that I may them disdain.

Sir Philip Sidney (1554–1586)

[Speculum Columbae]

Vlada Majakovski, (1918.)

Pesniku viču:
“Videli bismo te kraj tokarskog banka.
Šta su to stihovi?
Znamo tu priču!
A biće za rad - petlja ti tanka.”
Možda
od zanimanja
svakog
za rad nas mnogo tog veže.
I ja sam fabrika.
Ako sam bez dimnjaka,
možda je
meni bez dimnjaka
još teže.
Znam -
niste ljubitelj praznih reči.
Da biste radili - sečete hrast.
A mi, zar drvo
ne umemo seći?
Obrađujemo hrašće glava svih nas.
Svakako -
ribarenje, časna stvar dođe.
Izvlačiti mrežu
kad puna kečiga bude.
Pesnički rad častan je takođe -
loviti ne ribe, nego žive ljude.
Ogroman rad je da se nad nakovnjem gori,
da se usija gvožđe pod rukom kovača.
No zašto
ko dangube neko da nas kori?
Mozgove turpijom jezika glačam.
Ko više - pesnik
il` tehničar –
tvori koristi?
Oba,
svako kako može.
Jer srca su takođe motori.
Duša je isto motor,samo složen.
Jednaki smo.
Drugovi u radničkoj masi.
Proleteri duha i tela.
Tek skupa ćemo
vasionu ukrasiti,
pustiti da marševima odjekuje cela.
Ogradićemo se od svake fraze.
Na posao! Nov i živ!
Nek ječi!
A u vodenice
poslaćemo
oratore razne,
dokoni, da vrte žrvnje vodom reči.

[Speculum Columbae]

Видимъ Ȣбѡ ннѣ ⱶɑкоже зърцаломъ въ гаданїи тогда же лицемъ къ лицȢ: ннѣ разȢмѣю ѿ части тогда же познаю ⱶɑкоже и познанъ быхъ

[Katengl]

Randall Mann – Straight Razor

He slid the stiff blade up to my ear:
Oh, fear,

this should have been thirst, a cheapening act.
But I lacked,

as usual, the crucial disbelief. Sticky, cold,
a billfold

wet in my mouth, wrists bound by his belt,
I felt

like the boy in a briny night pool, he who found
the drowned

body, yet still somehow swam with an unknown joy.
That boy.

[space_oddity]

All men delight you.

If you ever read this,
Think of the man writing it.

He hated the world on your behalf.

̣̣(Leonard Cohen)

[Speculum Columbae]

Sappho:

When you lie dead, no one will remember you
For you have no share in the Muses’ roses.
No, flitting aimlessly about,
You will wildly roam,
a shade amidst the shadowy dead.

Κατθάνοισα δὲ κείσεαι πότα, κωὐ μναμοσύνα σέθεν
ἔσσετ᾽ οὔτε τότ᾽ οὔτ᾽ ύ᾽στερον. οὐ γὰρ πεδέχεισ βρόδοων
τῶν ἐκ Πιερίασ ἀλλ᾽ ἀφάνησ κἠν᾽ ᾽Αῖδα δόμοισ
φοιτάσεισ πεδ᾽ ἀμαύρων νέκυων ἐκπεποταμένα.

...Večno ležeći mrtva, i neće te se sećati tada, ili ikada
jer nisi se nabrala ruža svih Muza
Već ćeš lutati besciljno, čak i u kućama Ada
jedva senka među ostalim senima.

[Katengl]

Are you the new person drawn toward me?
To begin with, take warning, I am surely far different from what you suppose;
Do you suppose you will find in me your ideal?
Do you think it so easy to have me become your lover?
Do you think the friendship of me would be unalloy’d satisfaction?
Do you think I am trusty and faithful?
Do you see no further than this façade, this smooth and tolerant manner of me?
Do you suppose yourself advancing on real ground toward a real heroic man?
Have you no thought, O dreamer, that it may be all maya, illusion?

– Walt Whitman –

[Katengl]

Michael Ryan – I


When did I learn the word “I”?
What a mistake. For some,
it may be a placeholder,
for me it’s a contagion.
For some, it’s a thin line, a bare wisp,
just enough to be somewhere
among the gorgeous troublesome you’s.
For me, it’s a thorn, a spike, its slimness
a deceit, camouflaged like a stick insect:
touch it and it becomes what it is:
ravenous slit, vertical cut, little boy
standing upright in his white
communion suit and black secret.

[Speculum Columbae]

[/url]Sappho:

When you lie dead, no one will remember you
For you have no share in the Muses’ roses.
No, flitting aimlessly about,
You will wildly roam,
a shade amidst the shadowy dead.

Κατθάνοισα δὲ κείσεαι πότα, κωὐ μναμοσύνα σέθεν
ἔσσετ᾽ οὔτε τότ᾽ οὔτ᾽ ύ᾽στερον. οὐ γὰρ πεδέχεισ βρόδοων
τῶν ἐκ Πιερίασ ἀλλ᾽ ἀφάνησ κἠν᾽ ᾽Αῖδα δόμοισ
φοιτάσεισ πεδ᾽ ἀμαύρων νέκυων ἐκπεποταμένα.

Našao sam prevod:

Umrećeš, mila, a na grobu tvom ništa neće sećati
potomke da živela si ti, jer nisi bliska pesničkoj
ruži pijerijskoj. Tako neprimetna, po hadskom
domu ćeš ići, i mrak ćeš s mrtvima deliti mrki.

[Dark Walker]

Borhes - Trenuci

Kada bih svoj život mogao ponovo da preživim,
Pokušao bih u sledećem da napravim više grešaka.
Ne bih se trudio da budem tako savršen, opustio bih se više
Bio bih gluplji nego što bejah, zaista,
Vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatao.
Bio bih manji čistunac.
Više bih se izlagao opasnostima više putovao, više sutona posmatrao,
na više planina popeo, više reka preplivao.
Išao bih na još više mesta na koja nikad nisam otišao.
Jeo manje boba a više sladoleda, imao više stvarnih a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što je razumno i plodno proživeo svaki minut svog života.
Imao sam jasno, i časka radosti!
Ali kada bih mogao nazad da se vratim, težio bih samo dobrim trenucima
Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen ,
Od trenova samo.
Nemoj propuštati sada.
Jer sam bio od onih što nikad nigde nisu išli bez toplomera, termofora, kišobrana i padobrana.
Kad bih opet mogao da živim, lakše bih putovao
Kada bih opet mogao da živim, s proleća bih počeo bosonog da hodam i tako išao do kraja jeseni
Više bih se na vrtešci okretao , više sutona posmatrao i sa više dece igrao.
Kada bih život ponovo pred sobom imao.
Ali vidite imam 85 godina i znam da umirem.


Oskar Davičo - Proveriti

Nema li više nade?

Proveri je li sve svršeno?

Pogledajmo se oči u oči.
Toliko su volele.

Proveri ljubavnu izdržljivost čoveka
u sobi nevremena.

Je li ćutnja nad skršetim rukama
sve što je ostalo?

Proveri je li slaganje s jačima
jedino što čovek može?

Je li nužno još postojanje laži i ropstva
kako bi istinitije i čvršće
bilo tkivo slobode,
prožeto, kao pređa života,
tvrdim koncem smrti
na početku i na kraju?

Proveri, ne uništava li jedna nužna laž
nađena u mesu istine
sve njene mogućnosti za ovaploćenjem
u svetu?

Proveri je li to pitanje postavljeno ispravno,
naročito u vezi s poređenjem
što mi se ne čini sasvim nevino?

Je li moguće biti nevin i živ,
je li moguće disati i biti čist od krvi,
boriti se i ostati nežnih dlanova pod zastavom neuprljanom?

Proveri nevinost na koju se pozivaš tvrdeći
da se boriš za njen hlor što čisti svaku mrlju
posle.

Dokaži da je tako. Utvrdi
da se svaka mrlja može da skine;
i ona masna od krvi, užegla od nepravde,
istrndžana od pohlepe,
ubedi.
Proveri svoju ljubav, svoje slepilo.

Jesu li slobodi nužni zatvori? Ne guši li smrad
njihovih kibli
i vazduh slobodnih ljudi?

Proveri obim zlonamere neprijatelja
i njegovu snagu od kremeni brid svoje.

Dokaži nužnost tih rešetaka do neba. Utvrdi
nije li potrebno uvek
žaliti
progonjenog zbog slabosti?

Proveri to čovekoljublje u defektu.

Nije li potrebno biti od svakog oruđa nepravde viši
za čovečnost? Ispitaj koliko to iznosi.
Utvrdi je li to dovoljno.

Proveri tu čovečnost u otkazu samoubilačkom,
to spuštanje zastora!

Nije li nužno otvoriti se sav glasovima sveta?
Razumeti! A ne po pandurski: »Razumem!«

Proveri relativnost razumevanja, ubojnu
nužnost tog — razumem!

Je li to ispit sebe u sebi,
misli pre reči,
reči pre dela prave?

Proveri pravdu.
Ne vrati se
sam.


Šekspir - XV

Kad pomislim samo: sve što raste da je
Savršeno tek u malom trenu živom,
I da pozornica - svet je, koja daje
Predstavu pod tajnim zvezdanim uplivom;
Kad vidim da ljudi rastu nalik bilju
I da i njih isto nebo krepi, slabi,
Da im mlad sok brzo stiže starom cilju
A njina lepota u zaborav grabi;
I misao na tu stalnu menu tada
Slavi blago tvoje lepote mom oku,
Dok vreme sa smrću dogovore sklada
Da tvoj dan pretvori u ponoć duboku.
Zbog tebe s vremenom moj rat sada traje:
Što ti ono uzme, moja hvala daje.

[Speculum Columbae]

Petrarkin madrigal Non al su' amante più Diana piaque

[Speculum Columbae]

Io che lasciato fui senz'alma in vita,
Non vengo per veder
Reggia si ombrosa,
Ma per chiedervi, o Dei, la cara sposa
Da troppo acerbo fato à me rapita.

Amor m'è scorta e dice à miei lamenti
Che desteran pietà ne'vostri cori,
Poiché de'suoi qui giù ben noti ardori.
Avvampano in me solo i più cocenti.

Deh, rendetemi, o Dei, l'amato bene!
Che poi tant'avverrà tra pochi giorni
Ch'io qui seco per sempre à voi ritorni,
Dove al fin pure ogni mortal se'n viene,
Dove al fin pure ogni mortal se'n viene.
Deh, rendetemi, o Dei, l'amato bene!

[Speculum Columbae]

κατολοφύρομαι κατολοφύρομαι
ματέρος αἷμα σᾶς, ὅ σ’ ἀναβακχεύει,
ὁ μέγας ὄλβος οὐ μόνιμος ἐν βροτοῖς,
ἀνὰ δὲ λαῖφος ὥς τις ἀκάτου θοᾶς τινάξας δαίμων
κατέκλυσεν δεινῶν πόνων ὡς πόντου
λάβροις ὀλεθρίοισιν ἐν κύμασιν

[Laerem]

Upon His Departure Hence

Thus I
Pass by,
And die :
As one
Unknown
And gone :
I'm made
A shade,
And laid
I' th' grave :
There have
My cave,
Where tell
I dwell.
Farewell.

[Speculum Columbae]

έσπερε, πάντα φέρων, ὄσα φαίνολισ ἐσκέδασ᾽ αγωσ,
φέρεισ οἴν, φέρεισ αἶγα, φέρεισ ἄπυ ματέρι παῖδα

Večeri što vraćaš nazad sve što ih Zora raspe,
vraćaš jagnje, vraćaš jare i majci njeno dete.

Sapfa

[KorvinOdAmbera]

you deserve flowers on your doorstep
and coffee in the morning
you deserve notes left on your dashboard
and ice cream sundaes at 3am
you deserve honesty every day
and to be kissed every hour
you deserve to be reminded
how beautiful you are

[bas bleu]

We remember your childhood well

Nobody hurt you. Nobody turned off the light and argued
with somebody else all night. The bad man on the moors
was only a movie you saw. Nobody locked the door.

Your questions were answered fully. No. That didn't occur.
You couldn't sing anyway, cared less. The moment's a blur, a Film Fun
laughing itself to death in the coal fire. Anyone's guess.

Nobody forced you. You wanted to go that day. Begged. You chose
the dress. Here are the pictures, look at you. Look at us all,
smiling and waving, younger. The whole thing is inside your head.

What you recall are impressions; we have the facts. We called the tune.
The secret police of your childhood were older and wiser than you, bigger
than you. Call back the sound of their voices. Boom. Boom. Boom.

Nobody sent you away. That was an extra holiday, with people
you seemed to like. They were firm, there was nothing to fear.
There was none but yourself to blame if it ended in tears.

What does it matter now? No, no, nobody left the skidmarks of sin
on your soul and laid you wide open for Hell. You were loved.
Always. We did what was best. We remember your childhood well.

Carol Ann Duffy

[Laerem]

Roving amiable little soul,
Body's companion and guest,
Now descending for parts
Colourless, unbending, and bare
Your usual distractions no more shall be there...

- P. Aelius Hadrianus Imp.

[Heavy Metal Lover]

The Chimney Sweeper (Songs of Experience) - William Blake

A little black thing among the snow:
Crying weep, weep, in notes of woe!
Where are thy father & mother! say!
They are both gone up to the church to pray.

Because I was happy upon the heath,
And smil'd among the winters snow:
They clothed me in the clothes of death,
And taught me to sing the notes of woe.

And because I am happy, & dance & sing,
They think they have done me no injury:
And are gone to praise God & his Priest & King
Who make up a heaven of our misery.

[mega therion]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=5frn8TAlew0#t=123[/youtube]

[RetributioN]

^
A lepo zbori. Zaista.