- 09 Jan 2013, 03:39
#2499552
Gde si sad da napišem nešto o tebi?
Gde si nestala?
U šta si se rodila?
Ili bolje da pitam sebe gde sam ja?Hm.U nekoj rupi sam.Gledam na mesec.
Slušam vozove koje prolaze,
nije patetika, stvarno ih čujem
i stvarno je rupa.
Zidovi su neokrečeni.
Kreveti su puni prašine.
I napadaju me neki leptiri.Ja ih zbog nekog filma,o liku koji je zaglavio samicu,
i čiji je jedini prijatelj bio leptir,
povezujem sa mrtvim dušama.
I tako sedim,
pijem kafu, slušam vozove koje prolaze,
i prepuštam se mrtvim dušama.
Jer tom glavnom liku,koji je je zaglavio samicu,umrla je zena i pretvorila se u leptira.Bio je to jako glup film,
i ja, eto, vodim jako glup život.
Jer mislim da si umrla,mislim da sam te izmislila,
mislim da se nećes pojaviti,
i strah me je da ću te zamrzeti,
i pre nego sto se pojaviš.
Jer nema te jako dugo,ne znam ni gde si,
ni ne javljaš se.
Mislim da si sasvim slučajno
Umrla,ali nisi ti kriva,to je bolest mojih misli Ja sam te stvorila
Ja sam te, slučajno,
pogrešnim udahom vazduha
i ubila.
Želim da ponovo udahnem svež
Vazduh.
Želim da
leptiri ponovo postanu samo leptiri
a ne mrtve duše.
Želim da ljudi ponovo postanu ljudi
a ne obrisi u sećanju.
Želim da ljubav ponovo postane samo ljubav
a ne izgovor za brutalnost.
Želim da se svako ponovo ponovi
i dogodi.
U stvari, želim tebe.
Želim da se sve ono što se nije dogodilo
ponovo dogodi.
Želim da se sve ono do kraja odsanjano,
a nikad proživljeno,
otelotvori
Želim da se sve ono završeno a nikad započeto,
konacno dogodi.
Želim da ono mrtvorođeno oživi u smrti.
Želim da se oslobodim,
Secanja,
Sećanja na strašno
Sećanja na lepo,
Secanja na ono što nikada nije bilo,
Želim da se oslobodim,
Želja
Obećanja
Očekivanja
Straha
Mučnine
Želim da se ovaj dan, koji nisam živela,
Odbije od zivota
Kao što se mrtve duše odbijaju od zidova.
Želim da sve ono nikad iskorišćeno u meni
Prođe,
Kao što prolazi pisak lokomotive.
Želim da ne želim smrt,
Ili želim smrt,Tvoju smrt,
Smrt mašte.
Želim da ne vidim
Smrt
U osmesima
Zagrljajima
Gestovima
Ustajanju
Početku
Želim da se sve pojednostavi,
da makar pošalješ
telegram:umrla sam.Ili da
se pojaviš,
i kazeš:
ej, gde si?I da te pitam: izvini, a ko si ti?
Jer ne mogu više da te iščekujem,
i da izmišljam tebe,i da sam dobro.
Niko ne treba da iščekuje,
Niko ovde više ne može više ništa da čeka,
Niko ovde više ne može da se podseća,
Niko ovde više ne može da se moli a da ne opsuje
Ili to ja samo možda tako mislim.
Ko zna šta ja zelim?
Patim za onim što nikada nisam imala,
Za onim što nikada nisam videla
,Za onim gde nikada nisam bila,
Za onim što nikada nisam doživela,
Za osobom koju nikada nisam srela.
Glupo od mene,
Glupo od mene,
Da mislim,
Da mislim da sam pametnija od života,
Da mislim da sam pametnija od onog ko ne postoji,
Jer ako samo jednom zamisliš
boga,
Ti si gotov,
Samo ako ga jednom zamisliš,
Kako pati za tobom,
Kažem ti,
Ti si gotov,
Ti više nisi nigde,
I glupo je da misliš
Da misliš,
Da misliš,
Da nekud ideš
Da se stvari
dešavaju s razlogom,
Da je dobro nedokučivo,
Da je buducnost iza ugla,
Da će jedna stvar promeniti sve,
Da se ti u stvari pripremaš.
Jer ovo ništa,
Nije ništa,
Ono se već
dogodilo,I ponavlja se,
Onaj ko je jednom čekao,
Čekace doveka,
Onaj ko je jednom zamislio
,Bolji svet,
Nikada više neće biti koristan.On je gotov
Sasvim gotov,
On samo čeka,
Da ga nešto iznenadi,
Brzi metak iza ugla,
Unutrašnji svet u,
Ogledalu,
Brzi voz za poneti,
Kažem nešto,
Bilo šta,
Jer on je pametniji od sebe
,On je promenjen kroz sva lica,
On je vec iznenađujuce
Prepadnut
gotov.