- 06 Nov 2012, 23:15
#2468751
Imam veliki problem i posto ne znam vise sta da radim resio sam da to podelim sa vama...Sve je pocelo kada sam pre dve godine upisao srednju.Do tada je sve bilo super, sa svima sam pricao druzio se i bio sam srecan.Medjutim kada sam krenuo u srednju odmah vec prvog dana nasao sam se na tapeti pojedinaca koji su me konstantno omalovazavali, zezali me iako im nista nisam uradio cak sta vise ja sam samo cutao. Od tog dana ceo svet mi se okrenuo naopako. Svaki dan trpeo sam psihicku torturu, a ja nisam mogao da se branim samo sam cutao i zeleo da nisam tu. Ostatku odeljenja je to ocigledno bilo zanimljivo pa se nisu mesali. Imao sam samo jednu drugaricu iz osnovne bez koje ne znam sta bih radio. Svaki dan mi je bio uzasan, stalno sam razmisljao o tome i nisam nikom nista pricao. Potpuno sam se zatvorio i osecao kako mi se svet rusi. Prolazio sam kroz veoma teske trenutke, razmisljao sta da radim i mrzeo sam svoj zivot. Neretko sam pomisljao da okoncam sve to ali srecom nisam. I tako su prolazili meseci i sve je bilo isto dok nisam poceo da izbegavam skolu, razredni mi je srecom gledao kroz prste jer je video da sam neobicno cutljiv i povucen. Sve je polako pocelo da se vidi i spolja, moji su primecivali da nesto nije u redu i kada vise nisam mogao da izdrzim i kada nisam znao sta vise da radim ja sam im priznao i plasio se svega sto bi moglo da predstoji. Moji su naravno popricali sa razrednim i razredni je odmah otvorio tu temu pred celim odeljenjem. Poceli su da se pravdaju kako su se oni samo salili i neuspesno pokusavali da opravdaju svoj nagon za izivljavanjem. Ja nisam imao snage da uopste progovorim, bilo mi je muka od svega. Iako su na nekoliko dana prestali to da rade, nastavili bi cim bi zaboravili na razgovor sa razrednim. Bilo mi je mnogo tesko. Zapostavio sam skolu, nisam mogao da se skoncentrisem na ucenje, ali sam nekako prolazio. I dalje sam bio zatvoren i nisam nikom nista pricao u strahu da ce pogresno razumeti. Povremeno bi ponovo nikli razgobori o diskriminaciji i vremenom situacija se poboljsavala, vise nije bilo u toj meri izrazeno ali je ponekad ipak bilo tu. A meni je to bilo kao kap koja preliva casu. Prva godina je prosla i u drugoj godini je dosla nova ucenica sa kojom sam se odmah zblizio i ona je povremeno bila na meti tih istih zato sto slusa rok iako je bil vemoa lepa. Osecao sam da me ona razume i stalno smo pricali o svemu otvoreno. Pored nje sam se odecao potpuno opusteno cak smo jednom izostali i iz skole zajedno(mada to bas i nije pametno). Iako se tortura ublazavala i presla u povremeno dobacivanje ja nisam mogao vise da se vratim onome sto sam bio. Ostao sam zatvoren i anksiozan, stalno sam strepeo od toga da u skoli ponovo ne budem na meti. Osecao sam se i neprijatno u gradu pred narodom, smetalo mi je sve to. Nisam izlazio iz kuce i zeleo sam da budem sam. Rokerka se nazalost premestila u drugu skolu u drugom gradu i nas odnos je postao proslost. Ja nisam ni pomisljao na to da se premestim jer sam znao da bi bilo isto i da ne bih mogao da trpim sve to ispocet. Imao sam stalne probleme sa izostancima ali je nekako prolazilo. Prosla je i druga godina i dosta toga se izdesavalo u medjuvremenu, situacija u skoli se smirila i ja sam poceo da pricam sa nekima iz razreda doduse sam po koja rec. Ali iako se sve to smirilo moje psihicko stanje se nije popravilo i dalje osecam anksioznost , izbegavam da pricam mnogo i pitam se kada ce nesto lepo da mi se dogodi. Iako je sve to zatajilo i sad u trecoj godini je dosta bolja situacija nego u prvoj, opet se desava da cujem zajedljiva dobacivanja pojedinih. I ja vise ne znam sta da radim, svestan sam toga da je sad mnogo bolje ali ja se osecam sve gore i gore. Opet sam krenuo da izbegavam skolu zato sto zivim u strahu i ne zelim da mi stalno dan bude unisten. Ne znam sta da radim, vec imam puno izostanaka a i drugarica iz osnovne je bolesljiva pa povremeno odsustvuje. Osecam se izgubljeno i samo cekam da mi se nesto desi. Zato sam skupio hrabrosti da sa vama podelim moju pricu i svaki savet je dobrodosao. Izvinite ako je sve ovo predugacko ali stvarno sam imao potrebu za tim. I zelim da porucim svima koji prezivljavaju istu ili slicnu situaciju ko ja da znaju da nisu sami i imaju moju podrsku. Unapred hvala na razumevanju.